Poslovni broj: Usž-4495/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Silvija Čovića i Ljiljane Karlovčan -Đurović, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja „PAX svečarna Stele“ d. o. o. (OIB: 32470197816), sa sjedištem u Kamniku, Bakovnik 3, Republika Slovenija, kojeg zastupa opunomoćenica Željka Mrdeža, odvjetnica u Rijeci, Tizianova 39, protiv tuženika Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, Sektora za žigove i industrijski dizajn (OIB: 89755384389), Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, uz sudjelovanje zainteresirane osobe „Net“ d. o. o. (OIB: 04816502912) u Šenkovcu, Jelenska 7, koju zastupa opunomoćenik Štefan Štefanek, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 191d, radi registracije žiga, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-1491/2024-11 od 11. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-1491/2024-11 od 11. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Dužan je tužitelj, u roku 15 dana od dana primitka ove odluke, nadoknaditi zainteresiranoj osobi trošak sastavljanja odgovora na žalbu u iznosu od 3.125,00 (tritisućejednastotinadvadesetpet) eura.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, u točki I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/I-381-04/21-010/1320, URBROJ: 559-03/3- 24-023 od 15. siječnja 2024.; u točki II. izreke, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora, a, u točki III. izreke, naloženo je tužitelju nadoknaditi zainteresiranoj osobi troškove upravnog spora u iznosu od 5.000,00 eura.

2. Tužitelj je pravovremeno podnio žalbu protiv navedene presude zbog svih zakonskih razloga, bitne povrede upravnog spora, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi je sadržan i prijedlog za podnošenje zahtjeva za prethodnu odluku sudu Europske unije. Tvrdi da mu je osporenim rješenjem odbijen prigovor i da je njime usvojen zahtjev podnositelja, ovdje zainteresirane osobe za registraciju verbalnog žiga „PAXLUI“ u odnosu na sve proizvode za koje je žig prijavljen. Istaknuo je da sud nije ocijenio osnovanost prigovora vezano za opisnost i nerazlikovnost tužiteljeva žiga PAX broj 004251112, Europski žig koji je registrirani žig čiju je registraciju odobrio Europski ured za intelektualno vlasništvo (ili skraćeno: EUIPO), koji je, tvrdi, poznat po svojoj rigidnosti u ocjeni apsolutnih razloga za odbijanje registracije žiga; da je njegova prijava žiga PAX rezultirala registracijom EUTM žiga te da je tu činjenicu sud zanemario; da je sud pretjerano formalistički primijenio mjerodavno materijalno pravo; da je on proizvoljno utvrdio da je žig tužitelja opisan i nerazlikovan u odnosu na proizvode za koje je registriran, jer je riječ o generičkom pojmu PAX (MIR) uobičajenom za robu za pogrebne usluge, pritom zanemarivši da je riječ o europskom žigu registriranom u skladu s Uredbom (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije (kodificirani tekst) (SL L 154, 16. 6. 2017. , u, daljnjem tekstu: Uredba); da je bez ikakvoga valjanog razloga i obrazloženja doveo u pitanje valjanost njegovoga žiga, ocijenivši ga opisnim, odnosno da je on generički te da se zbog toga ne može monopolizirati za proizvode vezano za pogrebne usluge i obrade te da se žig ne može smatrati opisnim dok god je na snazi, pritom skrenuvši pozornost na odredbe članka 1. stavka 2. i članka 127. Uredbe.

2.1. Predložio je i da Sud podnese zahtjev za pokretanje postupka pred sudom Europske unije za prethodnu odluku prema članku 267. Ugovora o funkcioniranju Europske unije o tomu: 1. Ako je nacionalni sud mišljenja da je valjani/registrirani EU žig bez razlikovnog karaktera i nije ga moguće monopolizirati, je li može nacionalni sud taj stav uzeti kao osnovu za odbijanje prigovora protiv nacionalne prijave žiga gdje se EU žig uvažava kao osnova za prigovor?, 2. Ako je nacionalni sud mišljenja da se valjani EU žig sastoji samo od oznaka ili podataka koji u trgovini mogu služiti označavanju vrste, kakvoće, količine, namjene i vrijednosti zemljopisnog podrijetla ili vremena proizvodnje proizvoda ili pružanja usluge ili nekih drugih obilježja proizvoda ili usluga, je li može nacionalni sud taj stav uzeti kao osnovu za odbijanje prigovora protiv nacionalne prijave žiga gdje se EU žig uvažava kao osnova za prigovor i 3. Je li izraz koji imaju općenito značenje (kao što je PAX) u religioznim obredima mogu biti žigovi?. Istaknuo je i da su, prema članku 7. Uredbe, apsolutni razlozi za odbijanje registracije žiga: b) žigovi koji nemaju nikakav razlikovni karakter i c) žigovi koji se sastoje samo od oznaka ili podataka koji u trgovini mogu služiti za označavanje vrste, kakvoće, količine, namjene, vrijednosti, zemljopisnog podrijetla ili vremena proizvodnje proizvoda ili pružanja usluge ili nekih drugih obilježja proizvoda ili usluga. Smatra da je samo u okviru proizvoda i usluga moguće definirati distinktivnost ili manjak istoga. Zaključio je da riječi nemaju razlikovni karakter niti mogu dati razlikovni karakter složenom znaku ako se toliko često upotrebljava da nemaju mogućnost razlikovanja proizvoda i usluga, a što bi, smatra, značilo da PAX nije sposoban razlikovanja ijednog proizvoda ili usluga – ali ako je tome tako to bi, smatra, trebalo obrazložiti. Istaknuo je i da pojmovi koji označavaju samo određenu pozitivnu ili privlačnu karakteristiku ili funkciju proizvoda i usluga mogu se odbiti ako se za njih podnese prijava samostalno i/ili u kombinaciji s opisnim pojmovima; da PAX nije povezan s ijednim proizvodom ili uslugom; da su opisni izrazi oni koji se sastoje samo od informacija o obilježjima proizvoda i usluga; da oni ne mogu ispuniti funkciju žiga; da se razlog za odbijanje registracije primjenjuje bez obzira o tomu je li konkretni izraz upotrebljavaju već drugi konkurenti na opisani način za predmetne proizvode i usluge te da je riječ opisna ako ima opisno značenje ili za opću javnost (ako su joj namijenjeni ti proizvodi ili usluge) ili za specijaliziranu javnost (bez obzira na to jesu li proizvodi ili usluge namijenjene općoj javnosti). Ocijenio je i da sud nije obrazložio zbog čega smatra da riječ PAX nema ikakav razlikovni karakter; da sud nije razmotrio što povezuje riječ PAX sa svijećama, svjetlima i ostalim proizvodima i uzeo u obzir činjenicu da na verbalnim znakovima ili na onima koji sadržavaju verbalni element, prvi dio općenito onaj koji najviše privlači pozornost potrošača i da on ostaje jasnije u sjećanju od ostatka te da početak znaka ima znatan utjecaj na opći dojam koji žig ostavlja. Smatra i da utvrđenje suda da se 83% stanovništva izjašnjava kao katolici ne znači da ih isto toliko razumije riječi PAX i PAXLUI. Zaključno je istaknuo da je prigovor utemeljio na odredbi članka 10. stavka 1. točki 2. Zakona o žigu, a ne na točki 3. istoga stavka zakona te da sud nije pravilno i cjelovito ocijenio izvedene dokaze. Stoga je predložio poništiti presudu i predmet vratiti na ponovni postupak.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu, iako mu je ona uredno dostavljena.

4. U odgovoru na žalbu zainteresirana osoba je osporila osnovanost žalbenih navoda. Istaknula je da je sud ocijenio spornim tužbene navode vezano za istovjetnost ili sličnost žiga, da je on ispitao i stajalište tužitelja da njegov žig na hrvatskom jeziku nema ikakvo semantičko značenje i glede postojanja vjerojatnosti dovođenja javnosti u zabludu i ostale prigovore ocijenivši da nisu bitni za meritornu odluku. Tvrdi i da je tužitelj sudjelovao u raspravi, da on nije predložio izvođenje ikakvih dokaza, da mu je time omogućeno sudjelovanje u sporu i pravo na pristup sudu te da je bez pravnog uporišta pozivanje na formalističku primjenu propisa. Vezano za pitanje valjanosti žiga tužitelja zbog utvrđenja opisnosti i nepostojanja razlikovnog karaktera, istaknula je da je sud (pr)ocijenio sličnost žigova tužitelja i zainteresirane osobe i sličnost proizvoda tih žigova i vjerojatnost dovođenje u zabludu javnosti; da procjena sličnosti žigova neminovno uključuje ocjenu ukupnog dojma uspoređenih žigova; da je sud proveo primjereno i detaljno utvrđivanje smislenog značenja žiga tužitelja radi zaključenja o mogućoj percepciji relevantne javnosti pa time i razlikovnosti koji žig tužitelja može ostvariti na relevantnog potrošača; da je sud pravilno postupio, kada je žig tužitelja ocijenio slabo razlikovnim žigom u kontekstu kulturoloških prilika i religiozne pripadnosti hrvatskog naroda; da je sud pravilno primijenio materijalno pravo u kontekstu stanja na hrvatskom tržištu, javnog interesa u opsegu primjerenom konkretnom predmetu i predloženih dokaznih prijedloga. Smatra i pravilnim razloge vezano za mogućnost slabog podbrendiranja žiga tužitelja te da se pronalaženjem opisnih elemenata ili generičkih semantičkih karakteristika žiga tužitelja ne dovodi u pitanje pravna valjanost žiga, već njegova realna snaga. Skrenula je pozornost i da nadležna tijela ispituju apsolutnu nerazlikovnost prijavljenog žiga i odbijaju njegovu registraciju samo onoga znaka koji nema ikakav razlikovni karakter; da nije u pravu žalitelj kada ukazuje na strogost EUIPO-a u ocjenjivanju nerazlikovnosti žiga kod registracije; da je pogrešan njegov zaključak o realnoj i relativnoj razlikovnosti svojega žiga i dosegu monopola na upotrebu riječi sadržane u tom žigu; da je praksa registracije žigova u EU postala sve liberalnija, jer se, tvrdi, odmaklo od pravnog shvaćanja da je funkcija države obavljati kontrolu upotrebe žiga na tržištu zbog zaštite potrošača; da se ni kod apsolutnih razloga za primjenu postojanja javnog interesa, uloga države u dodjeli prava na žig ne shvaća primarno kao zaštitnik javnog interesa, jer se vjeruje da će takav žig i sama javnost na tržištu odbaciti; da je primjena tih apsolutnih razloga odbijanja žiga ograničena i da je tržište, odnosno javnost pravo mjerilo na kojem će se žig morati dokazati kao indikator podrijetla. Ocijenila je i da se osporenom presudom ne opoziva pravo na žig tužitelja, a niti se on proglašava ništavim, a niti mu se zabranjuje njegova uporaba na hrvatskom tržištu , a niti je on to tražio, jer ga smatra tržišno nerazlikovnim.

4.1. Glede navodne pogrešne primijene materijalnog prava, istaknula je da je tužitelj u upravnom postupku i tijekom spora isticao da je prijavljeni žig sličan njezinom i da bi upotreba prijavljenog žiga za registraciju bez opravdanog razloga nepošteno iskoristila razlikovni karakter ili naštetila karakteru njegova žiga, a što je sud dostatno ispitao u okviru ocjene (ne)postojanja relativnih razloga za odbijanje registracije žiga te da način citiranja materijalnog propisa vezano za primjenu članka 10. stavka 1. točki 2. i 3. ZoŽ- a ne utječe ne ocjenu zakonitosti osporene presude. Vezano za tužiteljev prijedlog za podnošenje zahtjeva za pokretanje prethodno postupka pred sudom EU-a, istaknula je da postavljena pitanja nisu podobna a niti primjerena prethodna pitanja; da članak 267. UFEU-a omogućava postavljanje prethodnih pitanja sudu EU-a glede tumačenja UFEU te valjanosti i tumačenja akata institucija EU-a; da predmet ove upravne stvari nije tumačenje ni izravno ni neizravno UFEU-a, niti valjanost akta ikojeg tijela EU-a; da okolnost da je žig tužitelja europski žig ne čini ga pravno jačim ili vrjednijim u odnosu na nacionalni žig registriran u Republici Hrvatskoj; da su ti žigovi potpuno izjednačeni i u važenju i da su oni podložni jednakom razmatranju u situaciji spora s učinkom na hrvatskom tržištu; da meritorna odluka nije utemeljena a niti ovisna o pitanjima koja je kao prethodna naznačio tužitelj; da sud nije zaključio da bi njegov europski žig bio bez ikakvog razlikovnog karaktera i da on nema opći razlikovni karakter; da sud nije razmatrao apsolutnu nerazlikovnost žiga tužitelja, već da je predmet ocjenjivanja bila relativna razlikovnost između konkretno uspoređenih žigova u odnosu na konkretnu kulturološku i sociološku situaciju; da prvo postavljeno pitanje u izloženom nije i ne može biti prethodno za odlučivanje u konkretnom sporu; da ni drugo predloženo pitanje nije primjereno a ni prethodno, jer predmet ovoga spora nije odlučivanje o p ravnoj valjanosti europskog žiga; da treće pitanje predstavlja općenito pravno mišljenje, koje prelazi kontekst konkretnog upravnog spora; da je moguće izraze koji imaju općenita značenja registrirati kao žigovi, ali da je riječ o tzv. slabo razlikovnim žigovima, kakav je i žig tužitelja te da je moguće registrirati bilo koji znak koji ima određeno značenje, ali da relativna distinktivnost takvog žiga pa i time njegova tržišna snaga nije predmet ispitivanja u postupku registracije žiga. Zaključio je da je tuženik, kao nadležno tijelo u cilju moguće zablude javnosti i potrošača na tržištu, zaključio da: a) su suprotstavljeni znakovi vizualno slični u manjem stupnju, b) da su oni auditivno slični u manjem stupnju, c) da uspoređivani znakovi nisu konceptualno povezivi i d) utvrđeni manji stupanj vizualne i auditivne sličnosti suprotstavljenih znakova nije dostatan za pretpostavku dovođenja javnosti u zabludu, a niti postoji rizik zablude javnosti osobito zbog toga što znakovi nisu konceptualno povezivi. Tvrdi i da sud je pravilno ocijenio da oba znaka imaju svoj smisao na latinskom jeziku, a koji je jezik katoličanstva, da se tužiteljev znak sastoji samo od općeg pojma koji na latinskom označava mir i da se taj pojam ne može monopolizirati osobito ne u situacijama označavanja roba i usluga vezanih za grobnu galanteriju te da unatoč sličnosti znakova, njihov ukupni dojam je u tom mjeri različiti da nije vjerojatna zabluda potrošača glede komercijalnog podrijetla proizvoda.

4.2. Glede uključenosti njezinog žiga u žig tužitelja, istaknula je da su i tuženik i sud proveli stručnu analizu i u kontekstu navodnog podudaranja zvučnog aspekta ocijenili da su uspoređeni žigovi konceptualno i strukturalno dovoljno različiti za mogućnost zadržavanja oba znaka na tržištu; da se njegov žig može analizirati kroz dva verbalna elementa i da ga čini složenijim od žiga tužitelja koji nema takvu karakteristiku; da je njegov žig sastavljen kao jedinstveni verbalni izraz PAXLUI, koji je zvučno dvostruko duži od tzv. slabog žiga tužitelja (PAX); da je izričajni naglasak izričito stavljen na drugi dio izraza (LUI) koji je njegov završni dio i da upravo kao takav stvara odlučujući dojam na potrošača; da nije osnovana tvrdnja da bi komponenta LUI u njezinom žigu bila slabo razlikovna; da je dokazao da svoj žig koristi za označavanje nadgrobnih lampiona; da tužitelj nije dokazao da bi i on koristio svoj žig za označavanje istovrsnih proizvoda na hrvatskom tržištu; da riječ PAX predstavlja slabi element obaju uspoređenih žigova osobito tužiteljevog koji ne sadrži niti jedan drugi element; da njegov žig ima dva dominantna dijela i da ostavlja snažnu i različitu poruku od one koju bi eventualno potrošaču dao žig tužitelja; da tvrdnja da se element PAX nalazi na prvom mjestu u njezinom žigu nije pravno relevantna, jer se dominantnost elemenata u žigu ne može procijeniti samo izgovarajući prvi element, već uzimajući u obzir ukupni dojam koji ostaje kod potrošača nakon cjelovitog izgovaranja žiga; da se u njezinom žigu jasno razlikuju dva verbalna elementa PAX i LUI koji su međusobno jako različiti, tako da nakon izgovora prvoga elementa slijedi naglašena promjena kako u slovima tako i u značenju drugoga elementa, a koji potonji ostavlja odlučujući dojam na potrošača; da ocjenu o sličnosti znakova ne treba utemeljiti samo na tomu da je jedan znak sadržan u drugom; da koncept „početka znaka“ je neodređen, jer nema posebnih smjernica o tomu što je početak a što kraj i čak postoji li sredina znaka i da on ovisi o posebnostima konkretnog predmeta te da je točno da početak može privući pozornost potrošača, ali da to nije fiksno pravilo i da ovisi o specifičnostima pojedine upravne stvari. Zaključio je da žig tužitelja ima jednostavan znak od tri slova, a da je njezin složeni znak sa dva elementa i šest slova te da praksa na koju se poziva nije primjenjiva u konkretnoj upravnoj stvari.

4.3. Stoga je predložila odbiti žalbu i potvrditi osporenu presudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući ju u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na razloge ništavosti u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26., u daljnjem tekstu: ZUS), Sud ocjenjuje zakonitom i pravilnom osporenu presudu, koja je valjano i dostatno obrazložena. Sud prvog stupnja je, ne počinivši ijednu bitnu povredu upravnog spora, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te na tako utvrđeno pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Predmet spora je ocjena zakonitosti rješenja tuženika, kojim je, u točki 1. izreke, odbijen tužiteljev prigovor na objavljenu prijavu podnositelja, ovdje zainteresirane osobe za registraciju verbalnog žiga „PAXLUI“ broj Z20211320A u razredima 4. i 11. Međunarodne klasifikacije proizvoda i usluga, a, u točki 2. izreke, usvojena je prijava za registraciju navedenog žiga u odnosu na sve proizvode za koje je žig prijavljen i odlučeno da će se postupak registracije nastaviti po pravomoćnosti toga rješenja. Točkom 3. izreke je obvezan podnositelj prigovora nadoknaditi podnositelju prijave trošak upravnog postupka u iznosu od 248,86 eura.

8. Nije, u biti, sporno da je tužitelj izjavio prigovor na sve proizvode i usluge iz popisa, smatrajući da je znak koji se želi registrirati sličan njegovom ranijem žigu Europske unije „PAX“ EUTM broj: 04251112, prijavljenog u razredima 4. 11. i 40. Međunarodne klasifikacije proizvoda i usluga, s učinkom u Republici Hrvatskoj od 1. srpnja 2013.

8.1. Nije, u biti, sporno ni da je tužitelj prigovor utemeljio na odredbi članka 10. stavku 1. točki 2. Zakona o žigu („Narodne novine“, broj: 14/19., u daljnjem tekstu: ZoŽ). Tužitelj, u biti, smatra da bi registracijom konkretnog žiga „PAXLUI“ mogla biti dovedena u zabludu javnost odnosno potrošač, jer, svojim nazivom i sadržajem, može stvoriti zabludu u gospodarskom prometu, a naročito dovesti u zabludu dovodeći osporeni žig u vezu s njegovim ranijim žigom. Smatra i da je riječ o iznimno sličnim znakovima namijenjenim za označavanje istovjetnih, odnosno bitno sličnih i srodnih proizvoda iz klasifikacije razreda 4. i 11. Međunarodne klasifikacije proizvoda i usluga.

8.2. S obzirom na sadržaj prigovora od 18. svibnja 2022., može se zaključiti da je tužitelj svoju ocjenu o postojanju relativnog razloga za odbijanje registracije žiga utemeljio ponajprije na tomu da je riječ o iznimno sličnim žigovima u vizualnom i auditivno smislu te činjenici da se žig prijavljen za registraciju sastoji od vizualno dominantnog elementa „PAX“. Smatra i da je riječ o proizvodima namijenjenim za široku potrošnju koji su uglavnom manje vrijednosti, a zbog čega je brižljivost s kojom prosječni potrošač kupuje te proizvode u pravilu manja.

9. Pokazalo se i u žalbenom stadiju postupka spornim je li žig za koji je podnesena prijava za registraciju sličan ranijem žigu tužitelja, zbog čega postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu u Republici Hrvatskoj, a što uključuje vjerojatnost dovođenja u vezu s ranijim žigom.

10. Prema odredbi članka 10. stavka 1. točke 2. ZoŽ-a je propisano da se na temelju prigovora nositelja ranijeg žiga, žig za koji je podnesena prijava neće registrirati ako zbog njegove istovjetnosti ili sličnosti s ranijim žigom i istovjetnosti ili sličnosti proizvoda ili usluga obuhvaćenih žigovima postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu u Republici Hrvatskoj; vjerojatnost dovođenja u zabludu uključuje vjerojatnost dovođenja u vezu s ranijim žigom.

10.1. Odredbom članka 49. stavkom 1. ZoŽ-a je propisano da ako se u postupku ispitivanja opravdanosti razloga iz prigovora utvrdi da je prigovor neosnovan, Zavod donosi rješenje o odbijanju prigovora i postupak povodom prijave za registraciju žiga nastavlja se nakon pravomoćnosti toga rješenja.

10.2. Člankom 4. stavkom 3. Pravilnika o žigu („Narodne novine“, broj: 38/19. i 137/23.) ako se prijava odnosi na bilo koju od vrsta žigova navedenih u točkama 1. - 10. toga stavka ona sadržava naznaku o tome. Prikaz žiga sadržan u prijavi žiga mora se podudarati s naznakom vrste žiga čija se registracija traži kako slijedi: 1. u slučaju žiga koji se sastoji isključivo od riječi ili slova, brojki, drugih standardnih tipografskih znakova ili njihove kombinacije (verbalni žig), prikaz je reprodukcija žiga u kojoj se upotrebljava uobičajeni način pisanja i raspored, bez ikakvih posebnih gra fičkih elemenata ili boje.

11. Tumačenjem članka 10. stavka 1. točke 2. ZoŽ-a da bi se ostvario tzv. relativni razlog za odbijanje registracije moraju se kumulativno ispuniti sljedeće tri pretpostavke: istovjetnost/sličnost znakova, istovjetnost/sličnost proizvoda ili usluga obuhvaćenih žigovima i vjerojatnost dovođenja (javnosti) u zabludu.

11.1. Sud smatra i da da se vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu utvrđuje na temelju cjelokupne vizualne, auditivne i semantičke sličnosti znakova, kao i na ukupnom dojmu koji znakovi ostavljaju, posebno uzimajući u obzir njihove razlikovne i dominantne dijelove, kao i to da percepcija žiga od prosječnog potrošača određenoga proizvoda ili usluge ima ključnu ulogu u ukupnoj ocjeni vjerojatnosti dovođenja u zabludu. Naime, prosječni potrošač uobičajeno percipira žig u cjelini i ne analizira njegove pojedine dijelove pa se vjerojatnost dovođenja u zabludu mora utvrditi uzimajući u obzir sve posebnosti konkretnog predmeta, koja obuhvaća određenu međuzavisnost relevantnih faktora, posebice sličnost znakova i sličnost proizvoda i usluga.

12. Nije dvojbeno da u konkretnom predmetu postoji istovjetnost/sličnost proizvoda usporedbom prijavljenih proizvoda u okviru registracije prijavljenog znaka i proizvoda ranijeg žiga.

13. Analizirajući tužbene navode tužitelj, podnositelj prigovora supstancijalno nije osporio potanko analiziranu ocjenu o sličnosti ranijeg žiga i prijavljenog znaka, koja je provedena na temelju cjelokupne vizualne, auditivne i semantičke sličnosti znakova, kao i na ukupnom dojmu koji suprotstavljeni znakovi ostavljaju, posebno uzimajući i obzir njihove razlikovne i dominantne dijelove u okviru ocjene (ne)postojanja relativnog razloga za odbijanje registracije žiga. Pritom, pogrešan način citiranja materijalnog propisa vezano za primjenu članka 10. stavka 1. točki 2. i 3. ZoŽ -a u kontekstu posebnosti konkretnog predmeta ne utječe na ocjenu zakonitosti osporene presude.

14. I ovaj Sud je suglasan s ocjenom da su suprotstavljeni znakovi vizualno slični u nižem stupnju, s obzirom na to da je dodatkom „LUI“ ta vizualna sličnost znatno umanjena, jer taj drugi dio čini osporavani znak vizualno znatno duljim i složenijim i mijenja vizualni dojam kasnijeg znaka u odnosu na raniji, a što se odnosi i na njihovu auditivnu sličnost, s obzirom na način izgovaranja znakova i osobito okolnost da se prijavljeni znak sastoji od dva sloga „paks“ i „lui“. Pravilan je zaključak tuženika da suprotstavljeni znakovi nisu konceptualno povezivi, jer osporavani znak predstavlja riječ koja nema značenje u hrvatskom jeziku, odnosno budući da je dodavanjem riječi „LUI“ stvorena kovanica bez određenog značenja u kojoj riječi „PAX“ gubi svoje samostalno značenje.

15. Glede žalbenih prigovora, valja istaknuti da upravno sudski nadzor zakonitosti osporene odluke javnopravnog tijela polazi odnosno izvire iz tuženikove stvarne nadležnosti i od predmeta upravne stvari u kojoj je osporena odluka donesena . Predmet ovoga spora nije opoziv ranijeg žiga, niti proglašenje ranijeg žiga ništavim na temelju apsolutnih razloga, niti zabrana njegove uporabe na hrvatskom tržištu, a niti je to podnositelj prijave za registraciju tražio.

16. Vezano za prijedlog za podnošenje zahtjeva za pokretanje prethodnog postupka pred sudom EU-a u skladu s člankom 267. Uredbe, Sud smatra da pitanje koja je istaknuo žalitelj nisu bitna za meritorno odlučivanje o tužbenom zahtjevu. Naime, članak 267. Uredbe propisuje postavljanje prethodnih pitanja Sudu Europske unije koja se tiču: (a) tumačenja Ugovorâ i (b) valjanosti i tumačenja akata institucija, tijelâ, uredâ ili agencija Unije. Meritorna odluka u konkretnoj upravnoj stvari nije utemeljena a niti ovisna o pitanjima koja je kao prethodna naznačio žalitelj, s obzirom na to da nije razmatrana apsolutna nerazlikovnost ranijeg žiga, već je predmet ocjenjivanja bila relativna razlikovnost između konkretno uspoređenih znakova u kontekstu posebnosti konkretnog predmeta. Sud smatra i da u konkretnom predmetu nisu postojale ikakve dvojbe vezano za primjenu i tumačenje Ugovora te valjanost i tumačenje akata Unije te da nisu ispunjeni uvjeti o postojanju obveze podnošenja zahtjeva za postavljanje prethodnog pitanja u skladu s odredbom članka 267. Uredbe.

17. U izloženom Sud ocjenjuje zakonitim i pravilnim osporene odluke, koje su dostatno obrazložene razlozima rješavanja upravne stvari pa i vezano za ocjenu navoda stranaka glede ne postojanja relativnog razloga odbijanja registracije prijavljenog znaka, a koji imaju uporište u činjenicama utvrđenim tijekom postupka te logično i racionalno utemeljenje u mjerodavnom propisu. Nije počinjena ikakva bitna povreda upravnog spora koja bi utjecala na donošenje drugačije zakonite i pravilne odluke.

18. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno odlučiti kao pod točkom I. izreke.

19. Odluka o troškovima, sadržana u točkama II. i III. izreke, utemeljena je na odredbama članka 144., 147. i 148. ZUS-a i Tbr. 27., 41. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23. i 107/25., u daljnjem tekstu: Tarifa).

19.1. S obzirom na to da tužitelj nije uspio žalbom, trebalo je, na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbiti njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, odnosno odlučiti kao u točki II. izreke.

19.2. S obzirom na to da se pri odlučivanju o zahtjevu stranke na naknadu troškova vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom, a cijeneći uspjeh stranaka u sporu, unutar granica zahtjeva, zainteresiranoj osobi, koja je bila zastupana po odvjetniku i zastupniku specijalistu za žigove, valjalo je priznati za sastavljanje odgovora na žalbu 625 bodova, koja je tarifna stavka povišena za 100% tako da je ukupno priznato 1.250 bodova, što uvećano za vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 2.500,00 eura, a uvećano za iznos PDV-a od 25% (625,00 eura) iznosi sveukupno priznatih 3.125,00 eura , a što je obvezan platiti tužitelj koji ga je uzrokovao. S obzirom na sadržaj sastavljenoga podneska i posebnosti konkretnog predmeta Sud ocjenjuje da je riječ o opravdanom izdatku koji je bio nužan za odlučivanje o žalbi. Sud je tarifnu stavku za sastavljanje odgovora na žalbu iz Tbr. 27 točke 3. Tarife povisio za zatraženih 100% u skladu sa Tbr. 41. točkom 1. Tarife, budući da je riječ o osobito složenom predmetu i budući da je za sastavljanje konkretnog podneska trebalo posebno stručno i specijalističko pravno znanje s područja žigovnog prava.

U Zagrebu 17. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan