Poslovni broj: Usž-943/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja KZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Nenad Sladaković, odvjetnik u Puli, Mletačka 12/I, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi poreza i prireza na dohodak, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-2010/2025-8 od 9. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
Poništava se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I - 2010/2025-8 od 9. siječnja 2026. i predmet se vraća na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja, odnosno oglašavanja ništavim rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-14/24-01/160, URBROJ: 513-04-25-2 od 25. kolovoza 2025. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Pula-Pola, KLASA: UP/I-410-23/2024- 12/05293, URBROJ: 513-007-18-01-2024-0002 od 7. lipnja 2024. (točka I. izreke), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
2. Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga odnosno radi bitnih povreda odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je pobijana presuda nejasna i nedostatno obrazložena jer se sud nije očitovao na ključne navode iz tužbe, već je samo paušalno naveo primijenjene zakonske odredbe bez da se osvrnuo na navode iz tužbe iz kojih jasno proizlazi da je ugovor o najmu raskinut te da je pokrenut postupak radi predaje nekretnine u posjed, zbog čega više nije postojao najam, a samim time ni dohodak od najma niti obveza plaćanja poreza na taj dohodak. Ponavlja i da nije jasno zašto je opće pokrenut postupak utvrđivanja dohotka od iznajmljivanja i jesu li prilikom utvrđivanja najamnine uzeti u obzir relevantni čimbenici poput starosti zgrade, stanja i opremljenosti stana te da je trebalo izvršiti uviđaj na terenu. Slijedom navedenog, tužitelj tvrdi da mu je povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku i pravo na pravično suđenje. U prilog tome poziva se na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženu u odluci U-III-296/2014 od 17. srpnja 2015., prema kojoj sud mora dati dostatne razloge za svoje zaključke, odnosno iznijeti razumno obrazloženje za svoju odluku kako bi se otklonila sumnja u arbitrarnu primjenu prava i omogućila učinkovita sudska kontrola upravnih akata. Predlaže da Visoki upravni sud Republike Hrvatske poništi prvostupanjsku presudu i sam riješi stvar na način da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev, podredno da poništi prvostupanjsku presudu poništi i vrati predmet na ponovno odlučivanje.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba tužitelja je osnovana.
5. Osporenim rješenjem Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-14/24-01/160, URBROJ: 513- 04-25-2 od 25. kolovoza 2025. (dalje: drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Pula-Pola, KLASA: UP/I-410-23/2024-12/05293, URBROJ: 513-007-18-01-2024-0002 od 7. lipnja 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje).
6. Navedenim prvostupanjskim rješenjem u točki I. ukinuto je ranije rješenje KLASA: UP/I-410-23/2024-12/04745, URBROJ: 513-007-18-01-2024-0002 od 18. travnja 2024., a u točki II. utvrđena je tužitelju ukupna osnovica i mjesečna obveza poreza na dohodak od imovine na način da od 1. siječnja 2024. do 31. ožujka 2024. mjesečna najamnina iznosi 570,00 eura, osnovica 399,00 eura, a porez 47,88 eura, a da od 1. travnja 2024. do 31. prosinca 2028. mjesečna najamnina iznosi 370,00 eura, osnovica 259,00 eura, a porez 31,08 eura. U točkama III. – V. prvostupanjskog rješenja sadržane su ostale prateće odluke.
7. U obrazloženju navedenog prvostupanjskog rješenja, između ostalog je navedeno da je porezni obveznik/javni bilježnik dana 8. travnja 2024. podnio poreznu prijavu za zakup/najam stambenog prostora u [adresa] (zakupnik GZ, s ugovorenom mjesečnom najamninom/zakupninom od 200,00 eur od 01. siječnja 2024. do 31. ožujka 2024.) te za stambeni prostor u [adresa]
– V. DE 0007 (zakupnik SZ, s ugovorenom mjesečnom najamninom/zakupninom od 199,08 eur od 01. siječnja 2024. do 31. prosinca 2028.). Nadalje je obrazloženo da je mjesečni iznos najamnine/zakupnine od 200,00 eura za stambeni prostor u [adresa] utvrđen prema podatku o visini najamnine iz ugovora, dok je mjesečni iznos najamnine/zakupnine za stambeni prostor u [adresa] utvrđen na temelju procjene, usporedbom s ugovorenim najamninama drugih najmodavaca, sukladno članku 60. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, 115/16., 106/08., 121/19., 32/20., 42/20. i 114/22. – dalje: ZPD).
8. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je naveo da iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je javni bilježnik 8. travnja 2024. podnio poreznu prijavu za najam/zakup stambenog prostora u [adresa] – V. P 0015 i to zakupniku GZ, sa ugovorenom zakupninom u iznosu od 200,00 eura i to za razdoblje od 1. siječnja 2024. do 31. ožujka 2024. Nastavno, naveo je da je, obzirom da zakupnina/najam nije prijavljena u tržišnom iznosu, porezno tijelo dohodak utvrdilo prema tržišnim cijenama u mjestu u kojemu se nekretnina nalazi. Spisu predmeta da prileže tri ugovora o najmu stanova u [adresa], s podacima o visini mjesečne najamnine, a koji su služili kao usporedni podaci prilikom utvrđivanja porezne osnovice te da je na taj način porezno tijelo utvrdilo tržišnu cijenu najma.
9. Prema ocjeni ovog Suda, u pravu je tužitelj kada navodi da se prvostupanjski sud uopće nije očitovao na navode tužitelja iz tužbe, čime mu je uskraćeno pravo na obrazloženu sudsku odluku.
10. Tužitelj je, naime, tijekom upravnog postupka i u tužbi, osporavao postojanje odnosa najma za stambeni prostor u [adresa] u [adresa], o čemu se prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude doista nije očitovao, odnosno nije u vezi s navedenim uopće utvrđivao činjenično stanje. S druge strane, sud je utvrđivao činjenično stanje u odnosu na stambeni prostor u [adresa] u [adresa], a u odnosu na koji stambeni prostor tužitelj uopće nije osporavao niti odnos najma, niti visinu osnovice za obračun poreza odnosno utvrđenu poreznu obvezu.
11. Slijedom svega navedenog, u skladu s člankom 135. stavkom 3. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 17. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan
