Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2166/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Niki Grospić Ivasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 43965974818, zastupanog po punomoćniku Vjeranu Blažeku, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika KATIS–PLUS d.o.o. u stečaju sa sjedištem u [adresa], OIB: 64026625978, zastupanog po stečajnom upravitelju Anti Dragičeviću, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj Povrv- 120/2025-4 od 30. ožujka 2026., dana 17. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o. kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj Povrv-120/2025-4 od 30. ožujka 2026.
II. Odbija se zahtjev tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o. za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tomislava Vugrina iz Kutine poslovni broj Ovrv-2626/2025 od 9. srpnja 2025. te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 88,27 EUR–a.
3. Žalba je neosnovana.
4.1. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da se u cijelosti održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tomislava Vugrina iz Kutine poslovni broj Ovrv-2626/2025 od 9. srpnja 2025., a kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 81,51 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznos od 80,18 EUR–a od 22. veljače 2025. pa do isplate, a na iznos od 1,33 EUR–a od 3. travnja 2025. pa do isplate, kao i naknaditi mu nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 45,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 9. srpnja 2025. pa do isplate, uz naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 138,27 EUR– a.
4.2. Tužitelj navedeni dio iznosa glavnice od 80,18 EUR–a potražuje od tuženika na ime električne energije koju je tužitelj isporučio tuženiku, dok navedeni preostali dio iznosa glavnice od 1,33 EUR–a tužitelj potražuje od tuženika na ime dostave opomene.
5. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.
6. Prvostupanjski sud je na temelju dokaza koji su izvedeni tijekom postupka utvrdio u bitnom:
- da je tužitelj izdao tuženiku račun broj 2300167594-250120-2 na iznos od 80,18 EUR–a (s datumom dospijeća od 21. veljače 2025.), na kojem nije naznačeno na što se isti odnosi (pod opisom nije ništa navedeno), niti isti sadrži obračun po mjestu potrošnje iz kojeg bi se mogla utvrditi potrošnja, razdoblje potrošnje i cijena,
- da je tužitelj izdao tuženiku i račun broj 2300167594-2503701-0 na iznos od 1,33 EUR–a (s datumom dospijeća od 2. travnja 2025.), na kojem je pod opisom navedena dostava opomene, s time da nije vidljivo na što se opomena odnosi, kada je dostavljena tuženiku i na temelju čega je ista naplaćena tuženiku,
- da je tuženik tijekom postupka osporavao da je potrošač, odnosno korisnik usluga tužitelja, budući da kao društvo u stečaju ne obavlja nikakvu djelatnost.
7. Nadalje, odredbom iz čl. 219. st. 1. ZPP–a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.
8. S obzirom na to da tužitelj nije dokazao ni pravnu osnovu, niti visinu tužbenog zahtjeva, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je zaključio da tužitelj od tuženika neosnovano potražuje predmetni iznos, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, te kada je primjenom odredbe iz čl. 451. st. 3. ZPP–a, u svezi čl. 219. st. 1. ZPP–a odlučio kao u izreci (pobijane) presude.
9. Prema tome, neosnovani su žalbeni navodi tužitelja u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev.
10. Valja reći i da ovaj drugostupanjski sud nije razmatrao preostale žalbene navode tužitelja da je prvostupanjski sud pogrešno i suviše ekstenzivno tumačio navode koje je tuženik iznio tijekom postupka, a koji upućuju na to da bi odlučne činjenice bile pogrešno utvrđene.
11. Naime, u ovom je predmetu, u smislu odredbe iz čl. 458. st. 1. ZPP–a, riječ o sporu male vrijednosti pa se prvostupanjska presuda, sukladno odredbi iz čl. 467. st. 1. ZPP– a, ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, već samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP–a) te pogrešne primjene materijalnog prava.
12. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove odluke.
13. Tužitelj nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer s istom u pogledu odluke o glavnoj stvari u cijelosti nije uspio, slijedom čega je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom II. izreke ove odluke.
U Zagrebu 17. lipnja 2026.
Sudac:
Nika Grospić Ivasović