Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2326/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Jadranki Matić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ND iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Krešimir Škarica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Krešimir Škarica & Partneri u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojega zastupa punomoćnica Lidija Klepo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika RD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Stjepan Voščak, odvjetnik u Virovitici, radi naknade štete, odlučujuću o žalbi tuženika protiv rješenja o troškovima postupka koje je sadržano u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn -2455/2024-135 od 23. prosinca 2025., dana 17. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kao neosnovana i potvrđuje se rješenje o troškovima parničnog postupka koje je sadržano u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2455/2024-135 od 23. prosinca 2025. pod točkom I. izreke u dijelu kojim je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka prihvaćen preko iznosa od 2.000,00 eura do iznosa od 3.288,11 eura sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 23. prosinca 2025. do isplate.

II. Uvažava se žalba tuženika i preinačava se rješenje koje je sadržano u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2455/2024-135 od 23. prosinca 2025. pod točkom I. izreke, u dijelu kojim je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka prihvaćen preko iznosa od 3.288,11 eura sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 23. prosinca 2025. i rješava:

Odbija se zahtjev tužitelja ND iz [adresa] , za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.671,88 eura sa zateznim kamatama tekućim od 23. prosinca 2025. do isplate, kao neosnovan.

III. Uvažava se žalba tuženika, ukida se rješenje o troškovima postupka koje je sadržano u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 2455/2024-135 od 23. prosinca 2025. pod točkom III. izreke, u dijelu kojim je kao neosnovan odbijen zahtjev tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, za naknadu troškova parničnog postupka u odnosu na povučeni dio tužbe u visini od 2.832,30 eura te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvoga stupnja na ponovni postupak.

IV. Ostavljeno je da se o trošku nastalom tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, podnošenjem žalbe odluči konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 1.239,64 eura sa zateznim kamatama tekućim od 24. srpnja 2015. do isplate i naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 4.959,99 eura sa zateznim kamatama tekućim od 23. prosinca 2025. do isplate (točka I. izreke), odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 78,56 eura u razdoblju od 24. srpnja 2015. do 22. prosinca 2025. (točka II. izreke), odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama (točka III. izreke) i odbijen je zahtjev umješača za naknadu troškova parničnog postupka (točka IV. izreke).

2. Protiv rješenja o troškovima postupka pod točkom I. izreke, u dijelu kojim je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka prihvaćen preko iznosa od 2.000,00 eura sa zateznim kamatama i pod točkom III. izreke, žali se tuženik pozivom na žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23, dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku u skladu s navodima žalbe ili da ju u tom dijelu ukine i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovni postupak te zahtjeva naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Sud prvoga stupnja tužitelju je priznao troškove parničnog postupka pozivom na čl. 154. st. 3. ZPP-a i to za slijedeće parnične radnje poduzete po punomoćniku odvjetniku:

- sastavljanje odštetnog zahtjeva od 21. siječnja 2015. (VPS 13.670,44) po Tbr. 28 - zatraženih 100 bodova

- sastavljanje tužbe 24. ožujka 2015. (VPS 7.299,75 eura) po Tbr. 7/1 - 100 bodova

- sastavljanje podneska 5. studenoga 2015. (VPS 7.299,75 eura) po Tbr. 8/3 - 25 bodova

- sastavljanje podneska 29. siječnja.2016., predan na ročištu 9. ožujka 2016. (VPS 7.299,75 eura) po Tbr. 8/1 - 100 bodova

- zastupanje na ročištu 9. ožujka 2016. (VPS 7.299,75 eura) po Tbr. 9/1 - 100 bodova

- sastavljanje podneska 25. ožujka.2016. (VPS 7.299,75 eura) po Tbr. 8/4 - 25 bodova

- sastavljanje podneska 12. travnja.2016. (VPS 7.299,75 eura) po Tbr. 8/4 - 25 bodova

- zastupanje na ročištu 1. rujna 2016. (VPS 7.299,75 eura) po Tbr. 9/1 - 100 bodova

- sastavljanje podneska 28. prosinca 2016. (VPS 7.299,75 eura) po Tbr. 8/4 - 25 bodova

- sastavljanje podneska 16. lipnja 2017. (VPS 7.299,75 eura) po Tbr. 8/4 - 25 bodova

- sastavljanje podneska 26. listopada 2017. (VPS 7.299,75 eura) po Tbr. 8/1 - 100 bodova

- sastavljanje podneska 19. veljače 2018. (VPS 7.299,75 eura) po Tbr. 8/4 - 25 bodova

- sastavljanje podneska 26. ožujka 2018. (VPS 7.299,75 eura) po Tbr. 8/1 - 100 bodova

- zastupanje na ročištu 7. lipnja 2018. (VPS 7.299,75 eura) po Tbr. 9/1 - 100 bodova

- sastavljanje podneska 17. veljače 2020. (VPS 7.299,75 eura) po Tbr. 8/1 - 100 bodova

- sastavljanje podneska 8. veljače 2021., zaprimljen 10. veljače 2021. (VPS 7.299,75 eura) po Tbr. 8/3 - 50 bodova

- zastupanja na ročištu 8. travnja 2021. (VPS 7.299,75 eura) po Tbr. 9/1 - 100 bodova

- sastavljanje podneska 21. travnja 2021. (VPS 4.467,44 eura) po Tbr. 8/3 - 50 bodova

- sastava podneska 24.5.2021. (VPS 33.660,00 kn/4.467,44 eura) po Tbr. 8/4 - 25 bodova

- zastupanje na ročištu 15. veljače 2022. (VPS 4.467,44 eura) po Tbr. 9/1 - 100 bodova

- zastupanja na ročištu 17. svibnja 2022. (VPS 4.467,44 eura) po Tbr. 9/1 - 100 bodova

- trošak sastava žalbe (VPS žalbeni dio 1.318,20 eura) po Tbr. 10 od 15. srpnja 2022.

– 93,75 bodova

- sastavljanje podneska 18. prosinca 2023. (VPS 1.318,20 eura) po Tbr. 8/4 – 18,75 bodova

- zastupanje na ročištu 2. veljače 2024. (VPS 1.318,20 eur) po Tbr. 9/1 – 75 bodova

- sastavljanje podneska 19. veljače 2024. (VPS 1.318,20 eura) po Tbr. 8/4 – 18,75 bodova

- zastupanje na ročištu 23. travnja.2024. (VPS 1.318,20 eura) po Tbr. 9/5 – 18,75 bodova

- zastupanje na ročištu 5. rujna 2024. (VPS 1.318,20 eura) po Tbr. 9/1 – 75 bodova

- zastupanje na ročištu 27. studenoga 2024. (VPS 1.318,20 eura) po Tbr. 9/1 – 75 bodova

- sastavljanje podneska 4. kolovoza 2025. (VPS 1.318,20 eura) po Tbr. 8/3 – 37,50 bodova i za

- zastupanje na ročištu 3. listopada 2025. (VPS 1.318,20 eura) po Tbr. 9/1 – 75 bodova

- na koje radnje je priznat i trošak PDV-a 25% u iznosu od 981,25 eura.

5. U pravu je žalitelj kada ističe da tako određeni troškovi postupka nisu u cijelosti pravilno određeni.

6. Tužitelj se odštetnim zahtjevom tuženiku obratio 22. siječnja 2025. Iz dopisa tuženika tužitelju (listovi 74 i 73 spisa), povodom tog zahtjeva, proizlazi da tužitelj nije dostavio cjelokupnu medicinsku dokumentaciju i da ga tuženik poziva da dostavi istu (čl. 12. st. 1. alineja druga te čl. 2. i 3. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, Nar. nov. br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23., dalje: ZOOP-a), kako bi mogao utvrditi opseg svoje odgovornosti i shodno tome isplati (nesporni) iznos naknade štete.

6.1. Nesporno tužitelj po tom traženju tuženika nije postupio, već je 24. ožujka 2015. podnio tužbe, time da je medicinsku dokumentaciju sudu , a i za protivnu stranu, dostavljao i nakon podnošenja tužbe, kao prilog 9 podnesaka, u periodu od 09. travnja 2015. do 5. studenoga 2015.

6.2. U takvoj situaciji, prema shvaćanju ovoga suda, tužitelj nema pravo na naknadu troška nastalog mu podnošenjem odštetnog zahtjeva.

6.3. Svrha podnošenja odštetnog zahtjeva nije podnošenje takvog zahtjeva kako bi se ostvario trošak za sastavljanje istog, niti je podnošenje takvog zahtjeva, strogo formalno, procesna pretpostavka za pokretanje parničnog postupka. Slijedom toga, u situaciji kakav je predmetna, u kojoj je tužitelj svojim radnjama onemogućio tuženika da i prije pokretanja ovog postupka, unutar roka iz čl. 12. st. 1. ZOOP-a, postupi u skladu s tom normom, trošak postupka sastava odštetnog zahtjeva ne može ići na teret tuženika.

6.4. Slijedom toga neosnovano je sud tužitelju priznao trošak za podnošenje odštetnog zahtjeva u visini vrijednosti 100 bodova (200,00 eura) uvećano za pripadajući PDV (ukupno 250,00 bodova).

7. Glede 9 podnesaka kojima je tužitelj nakon podnošenja tužbe dostavljao daljnju medicinsku dokumentaciju, sud je pravilno tužitelju priznao trošak sastava samo jednog od tih podneska, a ne sve i to zadnjeg, od 05. studenoga 2015., po Tbr. 8/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. br. 138/23., 107/25., dalje: Tarife). Ovo jer je svu medicinsku dokumentaciju tužitelj mogao dostaviti i samo uz taj, neobrazloženi podnesak, pa odluka u ovom dijelu nije na štetu tuženika.

8. U pravu je žalitelj kada navodi da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju priznao naknadu troška i za zastupanje na ročištu 09. ožujka 2016. i za podnesak koji je predan na tom ročištu (datiran s nadnevkom 29. siječnja 2016.), za svaku radnju po 100,00 bodova, uvećano za PDV.

8.1. Za navedeno tužitelju je valjalo priznati samo trošak zastupanja na ročištu, a navedeno u podnesku predanom na tom ročištu tretirati kao izneseno na ročišni zapisnik. Ovo jer je svrha ročišta, između ostalog, da se stranke usmeno očituju o prigovorima i navodima suprotne strane. Slijedom toga, za navedene radnje tužitelju pripada naknada troška u visini vrijednosti 100 bodova, uvećano za PDV (ukupno 250,00 eura), a ne u visini 200 bodova uvećano za PDV (500,00 bodova).

9. Nadalje, podnesci od 25. ožujka 2016. i 12. travnja 2016. su podnesci kojima tužitelj dostavlja istu presudu donesenu u kaznenom postupku protiv štetnika, a to nije bilo potrebno učiniti dva puta. Stoga je pravilnom primjenom prava iz Tbr. 8/3. Tarife tužitelju trebalo priznati naknadu troška u visini vrijednosti 25 bodova uvećano za PDV (31,25 eura), a ne u iznosu od 62,50 eura.

10. Podnesak od 28. prosinca 2016. nije bio potreban jer se njime ponovno dostavlja kaznena presuda, kojom je izmijenjena kazna okrivljeniku, ali ne i činjenica da je pravomoćno kazneno proglašen krivim za počinjenje kaznenog dijela koje mu je bilo stavljeno na teret. Podatak o promjeni vrste ili težine kazne, nisu činjenice koje su bitne parničnom sudu za odlučivanje u parničnom predmetu za naknadu štete pa tužitelj nema pravo niti na naknadu ovog troška, priznatog mu iznosu od 31,25 eura.

11. Neosnovano je sud priznao tužitelju i trošak nastao podnošenjem podnesaka od 26. listopada 2017. i 26. ožujka 2018. Podnesci kojima se sud obavještava da se tužitelj neće očitovati na nalaz i mišljenje vještaka, jer želi da se provede još neko vještačenje nisu potrebni (čl. 155. st. 1. ZPP-a). Tužitelj je bio pozvan da se očituje na mišljenje vještaka koje mu je dostavljeno, pa ukoliko se nije želio očitovati ili je ocijenio da se će se očitovati kada budu provedena druga vještačenja, o tome nije bio dužan izvještavati sud. Stoga trošak nastao obavještavanjem suda o toj njegovoj odluci nije bio potreban te je tužitelju neosnovano priznat trošak za sastav ova dva podnesak u visini vrijednosti 200 bodova ukupno uvećano za PDV (500,00 eura ukupno).

12. Tužitelj, suprotno navodima žalbe, ima pravo na naknadu troška za sastav podneska od 17. veljače 2020., ali ne prema Tbr. 8/1., već prema Tbr. 8/4. Tarife, jer se ne radi obrazloženom podnesku, već samo o podnesku u kojem se paušalno ističe da tužitelj nema primjedbi na nalaz i mišljenje pa mu za takav trošak pripada pravo na naknadu u iznosu od 31,25 eura, a ne u iznosu od 250,00 eura.

13. Za zastupanja na ročištima održanim 08. travnja 2012., 17. svibnja 2022. i 27. studenoga 2024. tužitelju je naknadu za zastupanje trebalo priznati prema Tbr. 9/2. Tarife. Radi se o ročištima na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima, slijedom čega je, pogrešnom primjenom Tbr. 7/1. Tarife, tužitelju priznat trošak u duplo većem iznosu od onog na koji ima pravo. Stoga je neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u daljnjem iznosu od 343,75 eura.

14. Nepotreban je bio i podnesak od 18. prosinca 2023. U tom podnesku tužitelj navodi sadržaj ukidne drugostupanjske odluke, a to je sudu prvoga stupnja poznato, kao što je tom sudu, i bez očitovanja tužitelja, jasno koje je nedostatke bilo potrebno otkloniti. Tužitelj stoga nema pravo na naknadu troška ovog podneska u ukupnom iznosu (s PDV-om) od 46,88 eura.

15. U preostalom dijelu sud prvoga stupnja pravilno je odredio radnje za koje tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka, kao i visinu troška za iste pa u preostalom dijelu, izvan radnji na koje je prethodno ukazano, žalba tuženika nije osnovana.

16. Zbog navedenog je odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke drugostupanjske odluke na temelju čl. 380. točke 2. i 3. ZPP-a.

17. Iz činjenice da je sud točkom III. izreke u cijelosti odbio zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka da se zaključiti da se to odnosi i na zahtjev tuženika za naknadu troška u odnosu na povučeni dio tužbe, ali odluka suda u odnosu na taj dio odluke ne sadrži nikakvo obrazloženje (podnesak tuženika od 21. rujna 2021., čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a).

18. Zbog toga je prvostupanjska odluka ukinuta pod točkom III. izreke, u odnosu na dio na koji se upire žalbom, a odnosi se na zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u odnosu na povučeni dio tužbe u visini od 2.832,30 eura (čl. 380. točka 3. ZPP-a).

19. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troška žalbe temelji se na čl. 166. st. 4. ZPP-a.

U Zagrebu 17. lipnja 2026.

Sudac

Jadranka Matić