Poslovni broj: Usž-2271/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Silvija Čovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŠV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Mislavu Bistroviću, odvjetniku u Zagrebu, Ulica Andrije Hebranga 27, protiv tuženika Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj, Matičnog odbora za interdisciplinarno područje (znanost umjetnost), Donje Svetice 38/5, Zagreb, radi izbora u znanstveno zvanje, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l 3318/2023-18 od 19. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l- 3318/2023-18 od 19. svibnja 2025. i sudi:

Poništava se rješenje Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj, Matičnog odbora za interdisciplinarno područje (znanost umjetnost), KLASA: UP/I-640-03/23-01/1048, URBROJ: 355-06-04- 23-02 od 20. listopada 2023.

II. Nalaže se tuženiku Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj, Matični odbor za interdisciplinarno područje (znanost umjetnost), Donje Svetice 38/5, Zagreb da tužitelju ŠV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 5.312,50 eura u roku od 15 dana od dana dostave ove presude, a za slučaj da tuženik u navedenom roku za dobrovoljno ispunjenje ne podmiri troškove, tužitelju pripadaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude, pa do isplate.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora u preostalom dijelu.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika KLASA: UP/I-640-03/23-01/1048, URBROJ: 355-06- 04-23-02 od 20. listopada 2023. (točka I. izreke), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

2. Navedenom odlukom tuženika utvrđeno je da tužitelj ne ispunjava uvjete propisane čl. 3. a) Odluke o minimalnim uvjetima radnih obveza za reizbor na znanstvena, znanstveno-nastavna, umjetničko-nastavna, nastavna i stručna radna mjesta te o obliku izvješća stručnog povjerenstva o radu zaposlenika u postupku reizbora ("Narodne novine", 24/21.), u postupku reizbora na znanstveno-nastavno radno mjesto docenta u području interdisciplinarno područje znanosti (ekonomija; filozofija).

3. Protiv uvodno naznačene presude tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom, ističe da u vrijeme kada se tužitelj zaposlio na Sveučilištu u Dubrovniku, 1. srpnja 2018., nije bila na snazi Odluka o minimalnim uvjetima radnih obveza za reizbor na znanstvena, znanstveno-nastavna, umjetničko- nastavna, nastavna i stručna radna mjesta te o obliku izvješća stručnog povjerenstva o radu zaposlenika u postupku reizbora („Narodne novine“, 24/21. – dalje: Odluka o minimalnim uvjetima) koja je primijenjena u postupku reizbora tužitelja već je ta odluka stupila na snagu tek 1. lipnja 2022. Dakle, tužitelj skoro 4 godine, od ukupno 5 godina izbora na radno mjesto, nije znao niti mogao znati da bi se kao uvjet za njegov reizbor trebao primijeniti čl. 3. a) Odluke o minimalnim uvjetima. S tim u vezi, poziva se na odredbu čl. 90. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 5/14. – dalje: Ustav RH) kojom je propisano da zakoni i drugi propisi ne mogu imati povratno djelovanje odnosno da iz posebno opravdanih razloga samo pojedine odredbe zakona mogu imati povratno djelovanje, iz čega slijedi apsolutna zabrana retroaktivnosti svih drugih propisa koji nisu zakon, dok je za retroaktivno djelovanje zakona potrebno da postoje posebno opravdani razlozi koji bi bili propisani. Smatra da Odluka o minimalnim uvjetima, kao podzakonski akt, ne može imati povratno djelovanje, dok Zakonom o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti („Narodne novine“ 119/22. – dalje: ZVOZD) nije propisano da bi pojedine odredbe tog zakona imale povratno djelovanje. Ukazuje i na odredbu čl. 115. Ustava RH prema kojoj sudovi sude na temelju Ustava, zakona, međunarodnih ugovora i drugih važećih izvora prava. Poziva se i na sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Uzz 4/2014 od 13. studenog 2019. Zaključno, s obzirom da je tužitelj u vrijeme zapošljavanja na radno mjesto docenta 2018. stekao pravo na reizbor ili izbor na više radno mjesto sukladno Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“, 123/03., 198/03., 105/04., 174/04., 2/07., 46/07., 45/09., 63/11., 94/13., 139/23., 101/14., 60/15. i 131/17. – dalje: ZZDVO) smatra da je ta prava mogao ostvariti temeljem tada propisanih uvjeta, stoga da se na tužitelja protuzakonito retroaktivno primijenila Odluka o minimalnim uvjetima i ZVOZD. S obzirom da sudovi sude i temeljem Ustava, smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Predlaže da Visoki upravni sud Republike Hrvatske poništi pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te da naloži tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora uključujući i sastav žalbe zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanim člankom 134. stavka 1. ZUS-a, pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, ovaj Sud nalazi da postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno da je prvostupanjskom presudom povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

7. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj od 1. srpnja 2018. bio zaposlen na Sveučilištu u Dubrovniku na znanstveno-nastavnom radnom mjestu docenta te da mu je od tog dana počeo teći rok od 5 godina za ispunjavanje uvjeta za reizbor na isto radno mjesto sukladno tada važećem ZZDVO. S obzirom da tužitelj nije, prije isteka roka na koji je izabran, podnio zahtjev za izbor na više radno mjesto, Odlukom Senata Sveučilišta u Dubrovniku, broj: 1465-25/23 od 12. srpnja 2023. pokrenut je postupak reizbora za znanstveno-nastavno radno mjesto docenta u području interdisciplinarno područje znanosti te je imenovano stručno povjerenstvo za provedbu postupka reizbora koje je, u svom izvješću od 25. rujna 2023. dalo negativno mišljenje o ispunjenju uvjeta iz Odluke o minimalnim uvjetima. Senat Sveučilišta, na sjednici održanoj 29. rujna 2023. usvojio je mišljenje Stručnog povjerenstva i utvrdio da tužitelj ne ispunjava uvjete reizbora na znanstveno-nastavno radno mjesto docenta, slijedom čega je donesena osporena odluka tuženika.

8. Odredbom članka 3. Odluke o minimalnim uvjetima propisano je da pristupnici koji su u postupku reizbora na znanstveno-nastavna radna mjesta docenta, izvanrednog profesora i redovitog profesora moraju nakon posljednjeg izbora odnosno reizbora, ispuniti (a) najmanje trećinu uvjeta koji su propisani kao razlika između uvjeta za izbor u znanstveno zvanje koje je pretpostavka za zapošljavanje na znanstveno - nastavnom radnom mjestu na kojem je pristupnik zaposlen i znanstvenog zvanja koje je uvjet za izbor na prvo više znanstveno-nastavno radno mjesto, u odgovarajućem znanstvenom području i polju prema općem aktu Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj o uvjetima za izbore u znanstvena zvanja i (b) najmanje jedan uvjet iz bilo koje skupine posebnih uvjeta prema općem aktu Rektorskog zbora Republike Hrvatske o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i znanstveno-stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja.

9. Pozivajući se na prijelazne i završne odredbe ZVOZD, kojima je u članku 119. stavak 6. propisano da se do početka važenja Nacionalnih sveučilišnih, znanstvenih i umjetničkih kriterija, između ostalog, primjenjuje i Odluka o minimalnim uvjetima, prvostupanjski sud je ocijenio osporenu odluku tuženika pravilnom, odnosno da njenim donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te da je tuženik za svoju odluku dao jasno, valjano i argumentirano obrazloženje.

10. Navedeno stajalište prvostupanjskog suda ovaj Sud ne može prihvatiti, iz razloga pobliže navedenih u ovoj presudi. Naime, prema ocjeni ovoga Suda, pogrešna je ocjena prvostupanjskog suda (i tuženika) da se na postupak reizbora tužitelja trebalo primijeniti Odluku o minimalnim uvjetima, u materijalnopravnom smislu.

11. Iz odredbe članka 102. ZZDVO, kao propisa važećeg u vrijeme izbora tužitelja na znanstveno-nastavno radno mjesto docenta 1. srpnja 2018., jasno je da je trebao biti proveden reizbor ili izbor na više radno mjesto tužitelja nakon pet godina. Dakle, tužitelj je dana 1. srpnja 2018. mogao i morao biti svjestan da u razdoblju od narednih 5 godina mora ispuniti određene uvjete za reizbor ili izbor na više radno mjesto, međutim, suprotno stajalištu prvostupanjskog suda i tuženika, to su mogli biti samo oni uvjeti koji su tužitelju bili unaprijed poznati, dakle, oni uvjeti koji su bili na snazi 1. srpnja 2018. Navedeno potvrđuje i odredba članka 3. stavak 3. Ugovora o radu koji je tužitelj sklopio sa Sveučilištem u Dubrovniku, u kojoj je navedeno da, sklapajući Ugovor, zaposlenik izjavljuje da su mu jasni uvjeti pod kojima se sklapa Ugovor i da te uvjete prihvaća.

12. Stoga je ovaj Sud ocijenio osnovanim žalbene navode kojima tužitelj ukazuje da se uvjeti uvedeni Odlukom o minimalnim uvjetima ne mogu primjenjivati na konkretan slučaj.

13. Budući da prvostupanjski sud nije pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo, na temelju ovlaštenja iz članka 135. stavka 2. ZUS-a ovaj Sud je poništio presudu Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-3318/2023-15 od 19. svibnja 2025., kao i osporeno rješenje tuženika te predmet vratio tuženiku na ponovni postupak. U ponovnom postupku tuženik će odlučiti o reizboru tužitelja pridržavajući se pravnog shvaćanja i primjedbi ovog Suda u skladu s člankom 151. stavkom 2. ZUS- a (točka I. izreke).

14. S obzirom na uspjeh u sporu, temeljem članka 147. stavka 1. ZUS -a, ovaj Sud je ocijenio opravdanim, u smislu odredbe članka 144. stavka 1. ZUS-a, troškove sastava tužbe i zastupanja na ročištima održanim 22. listopada 2024. i 16. siječnja 2025. (za svaku radnju u iznosu od 1.000,00 eura + PDV 250,00 eura, ukupno po 1.250,00 eura), sukladno odredbama Tbr. 27. stavak 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23. – dalje: Tarifa), kao i trošak sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 eura + PDV 312,50 eura (ukupno 1.562,50 eura), sukladno odredbi Tbr. 27. stavak 3. Tarife. Dakle, tužitelju je trebalo dosuditi trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 5.312,50 eura (točka II. izreke).

15. Razmatrajući sadržaj podneska od 16. prosinca 2024., ovaj Sud je ocijenio da su razlozi izneseni u tom podnesku ponovljeni razlozi tužbe, odnosno da isti nisu bili odlučni za ishod upravnog spora. Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

U Zagrebu 17. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović