Poslovni broj: Usž-788/2024-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Pravnog fakulteta u Zagrebu, Zagreb, Trg Republike Hrvatske 14, kojeg zastupa opunomoćenica Zdenka Koharić, odvjetnica u Zagrebu, Nova ves 4, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 Us I-578/2023-8 od 22. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 Us I-578/2023-8 od 22. prosinca 2023.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom prvostupanjskom presudom poništava se rješenje tuženika, klasa: UP/II-471-02/22-01/28, urbroj: 513-04-22-2 od 9. veljače 2022. i rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, klasa: UP/I- 471-02/16-01/82, urbroj: 513-07-01-21-30 od 6. prosinca 2021. te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
2. Rješenjem tuženika od 9. veljače 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 6. prosinca 2021., kojim je tužitelju utvrđena i naložena uplata poreznih obveza za 2014. i 2015., na način pobliže opisan u izreci tog rješenja.
3. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu. Dalje u žalbi tuženik opisuje kronologiju događaja i slijed radnji poduzetih u postupku, pri čemu navodi i obrazlaže razloge zbog kojih smatra da je porezno tijelo u ponovnom postupku poreznog nadzora pravilno s osnove dohotka od nesamostalnog rada utvrdilo porezne obveze, uzimajući u obzir iznose koje je prijavio porezni obveznik u svakom pojedinom mjesecu. Dodaje da je porezno tijelo uvažilo specifikacije zaposlenika koji su primili naknade po ugovorima o autorskom djelu i ugovorima o djelu koje je sačinio i u postupku nadzora dostavio porezni obveznik iz kojih proizlazi kada je i u kojem iznosu izvršena isplata naknade. Slijedno tome navodi da je dohodak utvrđen u iznosima koji tuženik u žalbi u cijelosti navodi specifikaciju iznosa iz svakog pojedinog ugovora na temelju kojeg je isplaćena naknada u relevantnom razdoblju, tj. u odnosu na svakog primatelja naknade zasebno, prema evidenciji o isplati naknade koju je sastavio tužitelj. Dodaje da je u postupku nadzora izvršen obračun na način da su neto isplate po ugovorima pribrojene ukupnim neto primitcima, za svakog primatelja pojedinačno, a nakon toga je ukupni neto primitak preračunat u bruto primitak na koji su utvrđeni i obračunati odgovarajući doprinosi. Napominje da je protivno tvrdnji tužitelja, porezno tijelo izvršilo uvid u sve ugovore o radu i ugovore o autorskom djelu, tj. ugovore o djelu primatelja naknada s osnove kojih je utvrđen dohodak od nesamostalnog rada, a što proizlazi iz opisa tih ugovora u zapisniku, uz koji su neki od ugovora i priloženi. Dodaje da je jasno specificirano za koje primatelje dohotka se dostavljaju ugovori, u vezi dopisa od 16. svibnja 2022., kojim se traži dostava dokumentacije u vezi upravnog spora. Dodaje i da tužitelj pogrešno smatra da je sva dokumentacija koja je bila predmet poreznog nadzora morala biti priložena uz porezni akt, jer se radi o velikom broju ugovora, tj. porezno tijelo je izvršilo uvid u 4.500,00 ugovora koje je dostavio tužitelj, a koji su mu nakon poreznog nadzora vraćeni, što je uobičajeni postupak, a kao primjer je Porezna uprava zadržala samo neke ugovore. Zaključno, tuženik smatra neosnovanom ocjenu da porezno tijelo nije izvršilo uvidu sve ugovore, jer ih nije priložilo zapisnicima i rješenjima, jer mjerodavne odredbe primijenjenih propisa ne obvezuju porezno tijelo na takvo postupanje niti propisuju imperativ postojanja privitaka donesenim poreznim aktima pa prigovor u pravcu takve prakse smatra bespredmetnim. Dodaje da su sve činjenice bitne za oporezivanje u postupku pravilno utvrđene i u poreznim aktima iscrpno opisane.
Tuženik predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu od 22. prosinca 2023.
4. Tužitelj u odgovoru na žalbu iznosi iscrpne razloge zbog kojih smatra da su žalbeni navodi neosnovani, a pobijana presuda zakonita. Dodaje da niti u žalbi tuženik ne tvrdi da je izvršio uvid u sve ugovore, tj. relevantnu dokumentaciju, niti takva dokumentacija prileži spisu. Dalje u bitnom ponavlja sve navode iznesene u tužbi te tijekom spora, pa predlaže da ovaj Sud žalbu odbije kao neosnovanu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući zakonitost pobijane presude kao i postupka koji joj je prethodio u granicama žalbenih razloga, pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, ovaj Sud je ocijenio da nisu osnovani žalbeni navodi kojima se presuda pobija, niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud u Zagrebu, presudom poslovni broj: Us I-2475/2019-9 od 24. ožujka 2021., poništio rješenje tuženika, klasa: UP/II-471-02/19-01/96, urbroj: 513-04- 19-2 od 31. svibnja 2019., uz napomenu da je tuženik vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama suda te da je dužan ocijeniti sve istaknute prigovore tužitelja i navesti valjane razloge za odluku. U ponovnom postupku porezno tijelo je utvrdilo da je tužitelj u 2014. i 2015. sa zaposlenicima, pobliže navedenima u obrazloženju prvostupanjskog rješenja, sklapao ugovore o autorskim djelima i ugovore o djelu za predavanja i organizaciju nastave na poslijediplomskim studijima. Iz ugovora o autorskim djelima proizlazi da je autorsko djelo obveza izvršitelja da u okviru određenog poslijediplomskog studija izvrši nastavne obveze za pojedini kolegiji (predavanja, izrada nastavnih materijala). Iz ugovora o djelu proizlazi da su sklopljeni radi održavanja ispita, konzultacija, za mentorstvo, ocjenjivanje ispita, poslove administrativnog vođenja poslijediplomskog studija u određenim semestrima te je izvršen uvid u i ugovore o radu. Nakon izvršenog uvida u cjelokupnu dokumentaciju porezno tijelo je utvrdilo da naknade koje je tužitelj isplatio zaposlenicima na temelju ugovora o autorskim djelima nisu autorski honorar tj. da isplaćene naknade ne predstavljaju drugi dohodak, već se smatraju dohotkom od nesamostalnog rada.
8. Prvostupanjski sud je u obrazloženju presude dao jasne, dostatne i relevantne razloge zbog kojih je prigovor tužitelja da porezna osnovica nije pravilno i točno utvrđena ocijenio osnovanim. Utvrđeno je, nakon uvida u ugovore o djelu i ugovore o autorskom djelu da je porezno tijelo pogrešno obračunalo poreznu osnovicu, tj. da iznosi isplata navedenih u ugovorima ne odgovaraju iznosima na koje je obračunalo poreznu osnovicu, tj. da je u nekim od ugovora ugovorena bruto isplata, a u nekima neto isplata, u kojem pravcu tužitelj izričito prigovora u tužbi, odnosno navodi dokaze o isplatama koje iscrpno opisuje u tužbi. Dodaje se da iz navedene presude Upravnog suda u Zagrebu proizlazi da spisu predmeta ne prileži niti jedan Ugovor o radu za pojedine djelatnike fakulteta zbog čega se ocjenjuje da se ne može utvrditi opseg njihovih poslova, tj. jasno ne proizlazi na temelju kojih dokaza je porezno tijelo utvrdilo da su isplaćene naknade pojedinim zaposlenicima s osnove ugovora o autorskom djelu i ugovora o radu. Tužitelj u tom pravcu izričito prigovora.
9. Stoga je, porezno tijelo dužno utvrditi točnu visinu porezne osnovice, a i očitovati se na prigovore tužitelja u odnosu na koeficijente i stope koje se primjenjuju, odnosno očitovati se na sve prigovore tužitelja i donijeti novu odluku, uvažavajući pravno shvaćanje i iznesene primjedbe suda, tj. na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pravilne primjene materijalnog prava odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
10. Tuženik u žalbi, osim tvrdnje da su obveze utvrđene u naznačenim iznosima na temelju podataka koje je dostavio tužitelj, odnosno na temelju cjelokupne dokumentacije i dostavljenih ugovora, koji su nakon uvida vraćeni tužitelju, takve navode ne potkrjepljuje odgovarajućim dokazima. Također se tuženik u vezi ključnih prigovora tužitelja nije očitovao u osporenom rješenju, što ukazuje i prvostupanjski sud u pobijanoj presudi.
11. Stoga je, ovaj Sud prihvatio pravilnim razloge iz obrazloženja pobijane presude, na temelju kojih je sud ocijenio da porezna tijela nisu postupila u skladu s uputama danim u presudi od 24. ožujka 2021., jer se u osporenim rješenjima nisu valjano očitovala o načinu utvrđivanja bitnih činjenica i u vezi iznesenih prigovora tužitelja.
12. Utvrdivši da žalbenim navodima tuženik nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, ovaj Sud je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24. i 39/26. – Odluka Ustavnog suda), žalbu odbio i pobijanu presudu potvrdio.
U Zagrebu 17. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Ljiljana Karlovčan-Đurović
