Poslovni broj: Usž-3274/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja UV iz [adresa], kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici iz Odvjetničkog ureda Poldan, Gatara, Vižintin, Komorski, Babić, Fruk Morina, Rijeka, Jadranski trg 4/II, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreza na dohodak, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-5/2024-6 od 17. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-5/2024-6 od 17. lipnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-471-02/23-01/264, urbroj: 513-04-23-2 od 16. studenoga 2023. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, klasa: UP/I-471-02/23-01/81, urbroj: 513-07-08/23-01 od 20. lipnja 2023., kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika od 16. studenoga 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 20. lipnja 2023., kojim je tužitelju utvrđen porez i prirez na dohodak, doprinosi za mirovinsko osiguranje I. stup, doprinosi za mirovinsko osiguranje II. stup za 2017. i 2018., uz pripadajuće zakonske zatezne kamate, u iznosima pobliže navedenim u izreci tog rješenja. Tim rješenjem je također tužitelju naloženo da uplati utvrđene obveze, u roku i na način koji su pobliže utvrđeni, pod prijetnjom ovrhe, a gdje žalba odgađa izvršenje rješenja.

3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga propisanih u odredbi članka 126. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. i 39/26. – dalje: ZUS), tj. zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj u žalbi u bitnom ponavlja razloge već navedene u tužbi, uključujući i navod da nije otklonjen njegov prigovor o nedopuštenosti poreznog nadzora, u smislu odredbe članka 117. stavka 2. Općeg poreznog zakona , po proteku roka od tri godine. Dodaje da je sukladno odredbi članka 108. stavka 2. Općeg poreznog zakona, u odnosu na porezne obveze utvrđene za 2017., rok od tri godine istekao 1. siječnja 2021., a navedeni rok istekao je 1. siječnja 2022. za obveze utvrđene za 2018. Dodaje da se tuženik paušalno poziva na "dokument Financijskog inspektorata od 3. travnja 2019.", u vezi primjene odredbe članka 117. stavka 3. točke 4. Općeg poreznog zakona, a dok se tužitelju istovremeno uskraćuje uvid u navedeni dokument, zbog imperativa zaštite porezne tajne, što proizlazi iz službene zabilješke od 13. srpnja 2023. Tužitelj smatra da je s tim u vezi trebalo donijeti rješenje kojim se djelomično odbija uvid u spis u smislu odredbe članka 84. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku.

Zaključno, tužitelj smatra da tužbeni navodi, uključujući i prigovor o nedopuštenosti poreznog nadzora, upravna tijela nisu otklonila, a niti je sud u vezi počinjenih propusta dao valjano obrazloženje.

Dalje u žalbi tužitelj iscrpno navodi i obrazlaže razloge zbog kojih ukazuje na niz učinjenih propusta, a iscrpno prigovara i ocjeni da se u konkretnom slučaju ne radi o primicima ostvarenim s osnove autorske naknade za autorsko djelo. Tužitelj, protivno utvrđenju upravnih tijela i suda, smatra da se u konkretnom slučaju radi o autorskom djelu sukladno odredbi članka 14. stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, a ističe da se za ostvarivanje i priznanje autorskih prava ne traži nikakva registracija, već ona pripadaju autoru trenutkom stvaranja istih prema članku 19. tog Zakona, tj. u odnosu na osobu autora i u njegovu korist vrijedi presumpcija iz članka 24. tog Zakona, dok se ne dokaže suprotno. Tužitelj dalje u žalbi pojašnjava prirodu svog odnosa i Facebook Ireland Ltd., Google Ireland Ltd. i Whizzco, koju porezna tijela, a niti sud pravilno ne tumače, već inzistiraju na formalnim dokazima o sklopljenom ugovoru, koji sukladno mjerodavnim odredbama kojima se uređuju obvezni odnosi, a ovdje se primjenjuju (članak 294. Zakona o obveznim odnosima u vezi odredbe članka 55. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima), ne mora biti sklopljen u pisanom obliku, što potvrđuje i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj: Pž-636/2016 od 29. kolovoza 2019., čiji sadržaj tužitelj citira u žalbi.

Zaključno, tužitelj smatra da upravna tijela, a niti sud nisu utvrdili činjenice i okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, a posebno nisu utvrdili činjenice koje idu u prilog tužitelju kao poreznom obvezniku. Stoga upire i na povredu ustavnog prava na pravično suđenje te članka 29. stavka 1. i članka 19. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske. Dodaje da je upravo na te okolnosti predložio provesti dokaze, tj. da se službenim putem zatraže podaci o načinu suradnje i objave njegovih autorskih članaka od Facebook Ireland Ltd., Google Ireland Ltd. i Whizzco, koje je sud odbio, bez posebnog obrazloženja.

Tužitelj predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, poništi prvostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti te tuženika obveže na naknadu prouzročenih troškova postupka. U žalbi tužitelj traži i naknadu troška žalbenog postupka u pobliže navedenom iznosu.

4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući zakonitost osporene presude, kao i postupka koji joj je prethodio, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud je ocijenio da osnovani razlozi kojima se pobija prvostupanjska presuda nisu osnovani, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Prema odredbi članka 2. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", 115/16. – dalje: ZPD) porezni obveznik je fizička osoba koja ostvaruje dohodak, a prema odredbi članka 5. stavka 2. ZPD-a dohodak koji se oporezuje prema odredbama ovog Zakona, prema izvoru dohotka iz stavka 1. ovoga članka, jest: 1. dohodak od nesamostalnog rada; 2. dohodak od samostalne djelatnosti; 3. dohodak od imovine i imovinskih prava; 4. dohodak od kapitala i/ili 5. drugi dohodak. Daljnja odredba članka 6. ZPD-a, propisuje da oporezivi dohodak rezidenta čini dohodak od nesamostalnog rada, dohodak od samostalne djelatnosti, dohodak od imovine i imovinskih prava, dohodak od kapitala, dohodak od osiguranja i drugi dohodak iz članka 5. ovoga Zakona, koji rezident ostvari u tuzemstvu i inozemstvu (načelo svjetskog dohotka, stavak 1.), a prema stavku 2. tog članka oporezivi dohodak nerezidenta čini dohodak iz stavka 1. ovog članka, koji nerezident ostvari u tuzemstvu (načelo tuzemnog dohotka).

8. Prema odredbi članka 11. stavka 1. ZPD-a, primici su sva dobra (novac, stvari, materijalna prava, usluge i drugo) koja su poreznom obvezniku pritekla u poreznom razdoblju. Članak 40. stavak 1. ZPD-a propisuje da se predujam poreza na dohodak od drugog dohotka prema članku 39. stavku 1. ovoga Zakona plaća po odbitku, po stopi od 24% bez priznavanja osobnog odbitka iz članka 14. ovoga Zakona.

9. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je kod tužitelja proveden porezni nadzor za razdoblje 2017. i 2018., o čemu je sastavljen zapisnik 17. svibnja 2023., u kojem se navodi da su nadzorom utvrđene neprijavljene obveze poreza na dohodak iz inozemstva s pripadajućim doprinosima.

10. U odnosu na tužbene navode prvostupanjski sud je dao iscrpno obrazloženje u vezi svakog od navoda pojedinačno. Tako je ocijenio neosnovanim navod tužitelja da je u predmetnom slučaju nastupila zastara prava na utvrđivanje porezne obveze za 2017., jer se godišnja prijava poreza na dohodak podnosi do kraja veljače tekuće godine za prethodnu godinu, što znači da je zastara prava na utvrđivanje porezne obveze za 2017. počela teći 1. siječnja 2019. i nastupila bi 1. siječnja 2025., sukladno članku 108. stavku 1. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 115/16. – dalje: OPZ).

11. Dalje u obrazloženju pobijane presude sud navodi da je u predmetnom slučaju porezni nadzor pokrenut na temelju informacija o ostvarenom dohotku i zahtjeva za postupanje upućenog od drugog tijela, od strane Financijskog inspektorata Ministarstva financija RH, zbog čega je porezno tijelo pravilno primijenilo odredbu članka 117. stavka 3. točke 4. OPZ-a. Stoga je prigovor tužitelja istaknut u tom pravcu sud ocijenio neosnovanim.

12. Dalje iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je tijekom provedenog nadzora utvrđeno da je tužitelj 1. kolovoza 2019. otvorio obrt za informacijske djelatnosti [obrt] te da posluje sa tri međunarodne firme, Facebook Ireland Ltd., Google International Ireland i Whizzco, koje se reklamiraju na njegovom sadržaju, a isplate se odnose na pregled i klikove reklama koje stavljaju na tužiteljev sadržaj. Ovaj Sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da se ne radi o autorskom djelu u smislu odredbe članka 5. stavka 1. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima ("Narodne novine", 167/03., 79/07., 125/11., 80/11., 141/13., 127/14., 62/17., 96/18. i 96/18. – dalje: Zakon). Stoga isti navodi koje tužitelj ponavlja i u žalbi, a tiču se načina oglašavanja i prirode njihovog međusobnog odnosa, nisu od utjecaja na ocjenu radi li se u konkretnom slučaju o ostvarenom primitku s osnove autorske naknade, jer tužitelj nije na bilo koji način dokazao da navedeni sadržaj predstavlja autorsko djelo, zbog čega nema mjesta niti primjeni iznimke u vezi ostvarenih primitaka po osnovi autorskih naknada, na način propisan u odredi članka 35. stavka 2. ZPD -a. Slijedno tome je sud pravilno odbio provesti daljnji dokazni postupak, jer je dokazne prijedloge iz tužbe ocijenio suvišnim za rješavanje predmetnog spora, uvažavajući činjenice koje su nesporne, kao i činjenice koje su već utvrđene tijekom upravnog postupka, na temelju dokumentacije koja prileži spisu predmeta.

13. Slijedom iznesenog, ovaj Sud nalazi da je tužitelju osnovano obračunat porez na dohodak iz inozemstva sa pripadajućim doprinosima, na način opisan u prvostupanjskom rješenju te u iznosu navedenom u izreci tog rješenja. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan i potvrdio pravilnost osporenih rješenja, ocijenivši da su donesena na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te uz pravilnu primjenu mjerodavnih odredaba ZPD-a i OPZ-a te u postupku u kojem nije došlo do propusta koji bi bili od utjecaja na zakonitost tih rješenja.

14. Ovaj Sud ocjenjuje da tužitelj žalbenim navodima nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude. Dodaje se i da nisu osnovani niti žalbeni navodi u pravcu povrede ustavnog prava na pravično suđenje, jer ovaj Sud nije našao povredu pravila sudskog postupka s bilo koje osnove, a relevantnost iznesenih razloga u obrazloženju prvostupanjske presude otklan ja svaku sumnju u donošenje arbitrarne sudske odluke.

15. Stoga je, ovaj Sud, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS -a, žalbu tužitelja odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.

16. Odluka o trošku je utemeljena na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a.

U Zagrebu 17. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović