Poslovni broj: Usž-3922/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja SČ iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Ivica Ćutuk, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Ministarstva rada i mirovinskog sustava Republike Hrvatske, Uprave za tržište rada i zapošljavanje, Sektora za zaštitu rada, Službe za pravne poslove, Zagreb, radi isplate potraživanja u slučaju stečaja poslodavca, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIrs-18/2020-5 od 20. ožujka 2020., na sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIrs- 18/2020-5 od 20. ožujka 2020.

II. Poništava se rješenje Ministarstva rada i mirovinskog sustava Republike Hrvatske, Uprave za tržište rada i zapošljavanje, Sektora za tržište rada, Službe za pravne poslove, klasa: UP/II-423-01/19-01/05, urbroj: 524-04- 01-01/5-19-2 od 12. ožujka 2019.

III. Poništava se rješenje Agencije za osiguranje radničkih tražbina, klasa: UP/I-110-02/18-01/1720, urbroj: 0479-2/6-19/0005 od 31. siječnja 2019. te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u ukupnom iznosu od 1.592,67 eura u roku od 15 dana od primitka ove odluke.

V. Zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka se u preostalom dijelu odbija.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u kojem traži poništenje tuženikovog rješenja od 12. ožujka 2019. i Agencije za osiguranje radničkih tražbina, klasa: UP/I-110-02/18-01/1720, urbroj: 0479-2/6-19/0005 od 31. siječnja 2019., tj. da sud sam odluči o upravnoj stvari na način da utvrdi osnovanim zahtjev tužitelja za isplatu pravomoćno dosuđene naknade štete zbog pretrpljene ozljede na radu u visini od 71.333,33 kn uz pripadajuće zakonske zatezne kamate (točka 1. izreke). U točki 2. izreke te presude se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih zakonom propisanih razloga.

Dalje u žalbi tužitelj navodi kronologiju događaja te pobliže obrazlaže razloge zbog kojih smatra da je u konkretnom slučaju ispunio sve zakonske uvjete za ostvarivanje zatraženog prava, a da prvostupanjski sud nije valjano obrazložio razloge na kojima je utemeljio odluku, odnosno ocijenio zakonitim tuženikovo rješenje kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja (točaka 4., 5. i 6. izreke). U tom dijelu je odbijen zahtjev tužitelja za pravomoćno dosuđenu naknadu štete zbog pretrpljene ozljede na radu ili profesionalne bolesti, prekinut je upravni postupak pokrenut po zahtjevu tužitelja koji se odnosi na neisplaćene plaće za zaštićeno razdoblje i neisplaćene naknade za neiskorišteni godišnji odmor, zbog nepotpunog utvrđenja stečajne tražbine, s time da će se prema točki 6. izreke tog rješenja, postupak iz točke 5. izreke nastaviti kad Trgovački sud u Zagrebu, Stalna služba Karlovac u stečajnom predmetu poslovni broj: St-3415/2017, utvrdi tražbinu tužitelja za doprinose za obvezna osiguranja koji se obračunavaju na osnovicu. Tužitelj iznosi zbog čega obrazloženje prvostupanjskog suda, odnosno navedene razloge nije moguće prihvatiti kao logične i zakonski utemeljene, jer nije jasno obrazloženo zbog čega pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu, poslovni broj: St-3415/17 od 10. prosinca 2018. donesena u stečajnom postupku kojom je pravomoćno tužitelju dosuđena naknada štete zbog pretrpljene ozljede na radu nije dostatna zakonska osnova da se tužitelju prizna tražbina na ime naknade štete s osnove ozljede na radu u iznosu od 214.000,00 kn. Tužitelj smatra da je ta odluka zakonska osnova za priznavanje tražbine u konkretnom slučaju, zbog čega nije jasno zbog čega bi morao pokrenuti parnični postupak pred drugim sudom da bi ponovno ishodio pravomoćnu odluku u odnosu na nastalu štetu zbog ozljede na radu. Smatra da sud razloge na kojima temelji pobijanu presudu dovodi u kontekst situacije kada je radniku prije otvaranja stečajnog postupka prestao radni odnos i kada je prije otvaranja stečajnog postupka imao već pravomoćnu presudu u pogledu visine štete zbog ozljede na radu, a koja situacija prema mišljenju tužitelja nije analogno primjenjiva na konkretan slučaj.

Dodaje da je nad poslodavcem tužitelja u međuvremenu otvoren stečajni postupak, nakon što se prije otvaranja stečajnog postupka s odštetnim zahtjevom obratio poslodavcu, a zbog čega je tužitelj tražbinu s osnove naknade štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje uzrokovano ozljedom na radu prijavio u stečajni postupak kao tražbinu prvog višeg isplatnog reda koja mu je osnovano i priznata. Tužitelj stoga smatra da bi bez razloga bio primoran u parničnom postupku ponovno dokazivati postojanje štete pretrpljene zbog ozljede na radu kod poslodavca nad kojim je nakon štetnog događaja otvoren stečajni postupak koji još nije dovršen. Također da u odnosu na priznatu visinu naknade štete u stečajnom postuku nije bilo primjedbi, niti je u tom postupku tužitelj upućen da pokrene parnični postupak pred drugim sudom.

Tužitelj dodaje i da, zbog naprijed navedenih razloga, nije mogao samoinicijativno pokrenuti parnični postupak, jer u stečajnom postupku postojanje tražbine i njezina visina nisu bili sporni, zbog čega bi i izostao njegov pravni interes za pokretanje parničnog postupka u kojem bi predmet utvrđenja bila već presuđena stvar u drugom pravomoćno dovršenom postupku.

Ukoliko je stav prvostupanjskog suda na zakonu utemeljen, tada tužitelj smatra da je u tom slučaju sud morao prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno donijeti odluku na temelju koje će tužitelj moći ostvariti pripadajuće pravo.

Tužitelj prigovara i povredi ustavnog prava na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavom 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ 56/90., 135/97., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 76/10., 85/10. i 5/14.). Dodaje i druge razloge koji se tiču legitimnih očekivanja stranaka, u konkretnom slučaju, tužitelja, osobito u odnosu na zakonske posljedice koje smatra trebaju biti izvjesne za sve one na koje se zakon primjenjuje.

Navodeći te i druge razloge zbog kojih smatra da je pobijana presuda nezakonita, tužitelj predlaže da ovaj Sud prvostupanjsku presudu preinači i usvoji tužbeni zahtjev i tužitelju prizna do sada nastale troškove upravnog spora. Traži i trošak žalbenog postupka u pobliže naznačenom iznosu.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom ostaje kod već danih navoda u odgovoru na tužbu i predlaže da se žalba odbije i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući zakonitost osporene presude, kao i postupka koji joj je prethodio, u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24. i 39/26. – Odluka ustavnog suda, dalje: ZUS), ovaj Sud je ocijenio osnovanim žalbene razloge kojima tužitelj pobija prvostupanjsku presudu.

6. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je tužitelj prvostupanjskom tijelu dana 9. siječnja 2019. podnio zahtjev za ostvarivanje prava u slučaju stečaja poslodavca PAN-tvornice papira Zagreb d.o.o. u stečaju za pravomoćno dosuđenu naknadu štete zbog pretrpljene ozljede na radu u visini jedne trećine pravomoćno dosuđene naknade štete. U zahtjevu tužitelj traži isplatu tražbina po osnovi neisplaćene plaće za zaštićeno razdoblje, naknade za neiskorišteni godišnji odmor, otpremnine te naknade štete za pretrpljenu ozljedu na radu, a uz zahtjev je tužitelj priložio, među ostalim i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu, broj: St-3415/17 od 10. prosinca 2018. (dalje: rješenje nadležnog Trgovačkog suda), kojim je, kao tražbina prvog višeg isplatnog reda tužitelju priznata tražbina s osnove ozljede na radu u iznosu od 214.000,00 kn.

7. Proizlazi da je prvostupanjsko tijelo donijelo djelomično rješenje 31. siječnja 2019. kojim je utvrdilo da tužitelj ima pravo na isplatu otpremnine u iznosu od 3.520,60 kn, a u preostalom dijelu je odbilo zahtjev za pravomoćno dosuđenu naknadu štetu zbog pretrpljene ozljede na radu, uz obrazloženje da tužitelj nije pokrenuo parnicu radi utvrđenja naknade štete pred nadležnim sudom, tj. da ne posjeduje pravomoćno dosuđenu naknadu štete u smislu članka 8. stavak 1. točka 5. Zakona o osiguranju radničkih tražbina („Narodne novine“ 70/17. – dalje: ZORT). Tim prvostupanjskim rješenjem je ujedno odlučeno da se prekida upravni postupak pokrenut po zahtjevu tužitelja koji se odnosio na neisplaćene plaće za zaštićeno razdoblje i neisplaćene naknade za neiskorišteni godišnji odmor zbog nepotpunog utvrđenja stečene tražbine te je utvrđeno da će se postupak nastaviti kad nadležni Trgovački sud u stečajnom predmetu poslovni broj: St-3415/2017 utvrdi tražbinu tužitelja za doprinose za obvezna osiguranja koji se obračunavaju na osnovicu.

8. Prema članku 4. ZORT-a, zaštita materijalnih prava iz radnog odnosa radnika u slučaju otvaranja stečajnog postupka nad poslodavcem provodi se osiguravanjem i isplatom djela stečajnih tražbina iz sredstava Agencije te preuzimanjem svih procesnih prava stečajnog vjerovnika za isplaćena sredstva po iznosu i namjeni.

9. Daljnji članak 8. ZORT-a, propisuje da prema tom Zakonu, radnici u slučaju otvaranja stečajnog postupka nad poslodavcem ostvaruju pravo na isplatu, među ostalim i pravomoćno dosuđene naknade štete zbog pretrpljene ozljede na radu ili profesionalne bolesti, u visini do jedne trećine pravomoćno dosuđene naknade štete (točka 5.).

10. Ustavni sud Republike Hrvatske je u povodu ustavne tužbe tužitelja donio presudu broj: U-III-4655/2021 od 7. svibnja 2025., kojom je ukinuo raniju presudu ovog Suda poslovni broj: Usž-2675/2020-2 od 25. ožujka 2021. i predmet vratio ovom Sudu na ponovni postupak. Ustavni sud je u navedenoj presudi, uvažavajući utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno mjerodavno pravo, utvrdio da je došlo do povrede prava na pravično suđenje iz članka 29. stavka 1. Ustava, jer nisu dani valjani i obrazloženi razlozi za iznesene zaključke i stajališta, zbog čega je dao primjedbe i upute za daljnje postupanje.

11. Prema podacima spisa utvrđeno je da je tužitelj 28. prosinca 2016. pretrpio ozljedu na radu, nakon dugotrajnog liječenja otpušten je iz bolnice "KBC Sestre Milosrdnice" 24. siječnja 2017. te se obratio poslodavcu 16. veljače 2018. sa zahtjevom za naknadu štete (u mirnom postupku), a pet mjeseci nakon podnošenja zahtjeva (16. srpnja 2018.) je nad poslodavcem pokrenut stečajni postupak u kojem je stečajni upravitelj u cijelosti priznao prijavljenu tražbinu tužitelja te je pravomoćnim rješenjem nadležnog Trgovačkog suda utvrđena tražbina tužitelja na ime naknade štete zbog ozljede na radu u iznosu od 214.000,00 kn kao tražbina prvog višeg isplatnog reda.

12. Ovaj Sud uvažavajući nesporno utvrđene činjenice te mjerodavne odredbe ZORT-a, ocjenjuje da je navedeno pravomoćno rješenje Trgovačkog suda od 10. prosinca 2018. pravomoćna presuda u smislu primijenjenih odredbi ZORT-a, tj. da su u predmetnom slučaju ispunjene zakonom propisane pretpostavke za ostvarivanje prava tužitelja na isplatu jedne trećine pravomoćno dosuđene naknade štete, uvažavajući pri tome i članak 167. Stečajnog zakona ("Narodne novine", 71/15. i 104/17.) na čiju primjenu ukazuje i Ustavni sud. Naime, okolnost da je u stečajnom postupku utvrđena tražbina stečajnog vjerovnika u iznosu i visini kako je ona prijavljena u tom postupku, zapreka je vođenju parničnog postupka, jer prema odredbi članka 167. Stečajnog zakona, stečajni vjerovnici mogu svoje tražbine prema dužniku ostvarivati samo u stečajnom postupku, što znači da tužba koju podnese stečajni vjerovnik protiv stečajnog dužnika nakon otvaranja stečajnog postupka, nije dopuštena i sud kojemu je podnesena bi je trebao odbaciti. Sukladno tome, tužitelj svoju tražbinu nije mogao ostvarivati u parničnom postupku, već ju je prijavio stečajnom upravitelju (kojeg imenuje trgovački sud i na kojeg otvaranje stečajnog postupka prelaze prava tijela dužnika prave osobe), a s obzirom da je stečajni upravitelj tražbinu tužitelja priznao u cijelosti te je nisu osporavali drugi stečajni vjerovnici, rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe Karlovac od 10. prosinca 2018. tražbina tužitelja je utvrđena kao tražbina prvog višeg reda, a navedeno rješenje je postalo pravomoćno 28. prosinca 2018.

13. Slijedom navedenog, ovaj Sud ne prihvaća razloge navedene u pobijanoj presudi, a niti razloge koje upravna tijela navode u osporenim rješenjima, zbog kojih nisu prihvatili zahtjev tužitelja za ostvarivanje traženog prava, tj. obrazlažući da tužitelj nije pokrenuo parnicu radi utvrđenja naknade pred nadležnim sudom te da ne posjeduje pravomoćno dosuđenu naknadu štete, kako to propisuje članak 8. stavak 1. točka 5. ZORT-a.

14. Ustavni sud u navedenoj odluci napominje da je u predmetnom slučaju nužno bilo razmotriti sve činjenične i pravne elemente koji su mjerodavni za donošenje odluke, uvažavajući prije svega cilj ZORT-a (zaštita materijalnih prava iz radnog odnosa u slučaju otvaranja stečajnog postupka nad poslodavcem, osiguravanje egzistencije radnika na društveno prihvatljivoj razini), a u ZORT je implementirana Direktiva 2008/94/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2008. o zaštiti zaposlenika u slučaju insolventnosti njihovog poslodavca (sl. L 283, 28. listopada 2008.).

15. Konačno, uvažavajući činjenicu da je tužitelju radni odnos kod poslodavca/stečajnog dužnika prestao nakon otvaranja stečajnog postupka (11. listopada 2018.), tužitelj osnovano prigovara primjeni materijalnog prava, smatrajući da se u okolnostima konkretne činjenične i pravne situacije trebao primijeniti članak 26. stavak 1., a ne stavak 3. ZORT, a prvostupanjski sud je, ocjenjujući tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim, prije svega razmatrao mogućnost primjene odredbe članka 26. stavak 3. ZORT te je zaključivši da nisu ispunjeni uvjeti iz te zakonske odredbe, tužbeni zahtjev odbio.

16. Slijedom iznesenog, ovaj Sud je ocijenivši žalbene navode tužitelja osnovanima, na temelju odredbe članka 135. stavak 2. ZUS-a poništio prvostupanjsku presudu i osporena rješenja te predmet vratio prvostupanjskom upravnom tijelu na ponovni postupak, u kojem će se postupajući u skladu s danim primjedbama i uputama, donijeti novo na zakonu utemeljeno rješenje.

17. Odluka o trošku se temelji na članku 147. stavak 1. ZUS-a. Tužitelju su priznati svi zatraženi troškovi u traženom iznosu i pripadajući prema mjerodavnim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", 138/23.). U odnosu na traženi trošak za pristup na ročište za objavu presude je odbijen zahtjev tužitelja, jer se ne radi o trošku iz članka 144. stavka 1. ZUS-a.

U Zagrebu 17. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović