Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1839/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Jadranki Matić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Predrag Kralik, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tuženika Reiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi punomoćnika tužitelja Predraga Kralika iz Bjelovara, Ferde Rusana 4, protiv rješenja Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj P-353/2025-18 od 06. ožujka 2026., dana 17. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba punomoćnika tužitelja Predraga Kralika iz Bjelovara, Ferde Rusana 4, kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj P-353/2025-18 od 06. ožujka 2026.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem naloženo je Republici Hrvatskoj da iz sredstava Državnog proračuna naknadi punomoćniku tužitelja troškove nastale delegacijom predmetnog spisa u iznosu od 49,80 eura.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja, u dijelu kojim zahtjev punomoćnika tužitelja nije prihvaćen preko iznosa od 49,80 eura do iznosa od 375,00 eura, žali se punomoćnik tužitelja, pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da žalbeni sud uvaži žalbu, preinači prvostupanjsko rješenje i da mu prizna daljnjih 375,00 eura zatraženog troška ili da ukine pobijano rješenje i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovni postupak.

3. Odgovorom na žalbu Republika Hrvatska osporava osnovanost žalbe i predlaže da žalbeni sud potvrdi pobijano rješenje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Sud prvog stupnja odlučio je kao u izreci pobijanog rješenja pozivom na čl. 11. st. 4. i st. 5. Zakona o sudovima (Nar. nov. br. 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23., 36/24., 136/25., dalje: ZS) i Tbr. 39. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. br . 138/23., 107/25., dalje: Tarifa), uz obrazloženje:

- da ročište radi objave presude nije održano te da stoga punomoćniku tužitelja nije priznat zatraženi trošak izbivanja iz pisarnice u iznosu od 150,00 eura i trošak prijevoza u iznosu od 16,60 eura, u odnosu na to ročište,

- da putovanje od mjesta sjedišta ureda punomoćnika tužitelja - odvjetnika Predraga Kralika do Općinskog suda u Virovitici i natrag, ne traje dulje od tri sata, što je utvrđeno provjerom na web stranici HAK-a (https://map.hak.hr, predvidivo trajanje putovanja u jednom smjeru prema HAK Interaktivnoj karti iznosi 1 h i 8 min), te da stoga punomoćniku tužitelja nije priznat niti trošak izbivanja iz pisarnice u trajanju od tri sata za svako održano ročište,

- ali da je osnovan zahtjev za naknadu troškova u dijelu koji se odnosi na troškove putovanja javnim prijevozom punomoćnika tužitelja na ročišta održana 3. listopada 2025. i 13. studenoga 2025., za svako u iznosu od 16,60 €, kao i trošak putovanja javnim prijevozom tužitelja radi pristupa na ročište 13. studenoga 2025. u iznosu od 16,60 eura.

6. Ispitujući to rješenje ovaj je sud ocijenio da u postupku pred sudom prvoga stupnja nisu počinjene povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s čl. 365. st. 2. toga Zakona, a ocijen jen je i da pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih ga se ne bi moglo ispitati u smislu čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a.

7. Navodima žalbe žalitelj ističe da mu je pravilnom primjenom prava, na cijenu vozne karte, sud trebao priznati i trošak PDV-a.

8. Međutim, iz popisa troškova navedenih u troškovniku predanom na ročištu od 13. studenoga 2025. (list 32 spisa) ne proizlazi da je punomoćnik tužitelja na trošak prijevoza tražio PDV. Slijedom toga, jer sud odlučuje samo u okviru zatraženog troškovnikom (čl. 164. st. 1. do 3. ZPP-a), u konkretnom slučaju nije bilo mjesta, zbog ove činjenice, priznavanju ovog dijela troška punomoćniku tužitelja te stoga nije bilo potrebno odgovarati na navode žalbe u ovom dijelu izvan navedenog (čl. 375. st. 1. ZPP-a).

9. Na daljnje navode žalbe valja odgovoriti da je čl. 11. st. 4. Zakona o sudovima (Nar. nov. br. 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23., 36/24., 136/25.) propisano pravo punomoćnika na naknadu za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja, određenu Tarifom, ako putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje duže od tri sata. Dakle, ta se odredba odnosi samo na vrijeme putovanja od mjesta u kojem se nalazi sjedište suda do mjesta u kojem se nalazi sjedište ureda (tako i VSRH, Rev-442/2025-2 od 06. svibnja 2025.), a ne od točne adrese ureda u jednom mjestu do točne adrese suda u drugom mjestu .

10. Imajući na umu navedeno, kao i činjenicu da iz stanja spisa ne proizlazi da je punomoćnik tužitelja putova prijevoznim sredstvom za koje je dostavio vozni red (nije priložena karta), uz što ni korištenjem tog prijevoznog sredstva put nije trajao dulje od 3 sata, kao i da nije dostavio niti jedan drugi dokaz da je putovanje, kojim god da je prijevoznim sredstvom putovao, trajalo dulje od 3 sata, to žalba punomoćnika tužitelja nije osnovana ni u ovom dijelu. Odnosno, pravilan je zaključak suda prvoga stupnja da punomoćnik tužitelja nema pravo na naknadu u smislu prethodno citiranog dijela čl. 11. st. 4. ZS-a.

11. Ovaj sud, kao ni sud prvoga stupnja, ne može prihvatiti kao istinitu tvrdnju punomoćnika tužitelja da je koristio autobus poduzeća [obrt] (čiji je vozni red dostavio uz troškovnik, prema kojem vožnja u jednom smjeru traje 1,30 sat), kada uz to punomoćnik nije dostavio dokaz da je to prijevozno sredstvo stvarno i koristio (voznu kartu), a istovremeno na službenim stranicama na koje se poziva i sud, proizlazi da taj put može trajati i kraće. Dužnost je punomoćnika tužitelja bila dokazati koje je prijevozno sredstvo koristio za dolazak do suda i da je upravo korištenjem tog prijevoznog sredstva put trajao dulje od 3 sata, a kako takvih dokaza u konkretnom slučaju nema, onda je sud prvoga stupnja pravilno zaključio da zahtjev punomoćnika tužitelja u ovom dijelu nije osnovana.

12. Osim toga, kada punomoćnik tužitelj nije dostavio takve dokaze, već je samo priložio vozni red za koji smatra da mu konvenira jer će ostvariti pravo na naknadu troška u smislu čl. 11. st. 4. ZS-a, to takvo postupanje predstavlja postupanje koje sud ne može uvažiti imajući na umu propisano čl. 3. st. 3. ZPP-a.

13. Slijedom navedenog je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju čl. 380. točka 2. ZPP-a, bez potrebe odgovaranja na navode žalbe izvan navedenog (čl. 375. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 17. lipnja 2026.

Sutkinja

Jadranka Matić