Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2172/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Jadranki Matić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ana Mariji Ljubičić Kuzmanić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ljubičić-Vrdoljak & Partneri d.o.o. iz Splita, protiv tuženika MĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Katušić, odvjetnik iz Dubrovnika, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Psp-18/2023 od 12. ožujka 2026., dana 17. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja SĐ iz [adresa], kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Psp- 18/2023 od 12. ožujka 2026. te se kao neosnovan odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem riješeno je:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: "Utvrđuje se da je tuženik neovlašteno zasmetao posjed tužitelja nad nekretninom čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 554 KO [katastarska općina], time što je prvo neutvrđenog dana u mjesecu lipnju 2023.godine, a u periodu između 17. i 19.lipnja 2023.godine, a što je tužitelj saznao dana 19.lipnja 2023.godine, neovlašteno pristupio na prednje označenu nekretninu tužitelja te iskrivio željeznu šipku učvršćenu u beton na toj nekretnini tužitelja a koja željezna špika je na skici lica mjesta sudskog vještaka Stjepana Grmoljeza koja skica čini sastavni dio ove izreke presude označena modrom točkom i riječima „pozicija šike“ te potom time što je dana 22.lipnja 2023.godine ponovno neovlašteno pristupio na prednje označenu nekretninu tužitelja te odlomio gornji dio željezne šipke ugrađene u beton na nekretnini tužitelja a koja željezna špika je na skici lica mjesta sudskog vještaka Stjepana Grmoljeza koja skica čini sastavni dio ove izreke presude označena modrom točkom i riječima „pozicija šike pa mu se zabranjuje takvo ili slično smetanje posjeda ubuduće, pod prijetnjom izricanja novčane kazne."
II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 625,00 € uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku od 12.ožujka 2026.g.pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“
2. Protiv te odluke žali se tužitelj, ističući sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da žalbeni sud uvaži žalbu i da preinači pobijano rješenje na način da tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti ili da ukine pobijano rješenje i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovni postupak.
3. Odgovorom na žalbu tuženik osporava osnovanost žalbe tužitelja i predlaže da žalbeni sud potvrdi pobijano prvostupanjsko rješenje.
4. Žalba nije osnovana.
5. Sud prvoga stupnja je nakon provedenog dokaznog postupka i ocjene dokaza utvrdio i zaključio da postupanje tuženika nije čin smetanja posjeda koji bi tužitelja na ikoji način onemogućavao u korištenju njegove nekretnine na dotadašnji način. Utvrđuje da iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da tužitelj, i unatoč u tužbi opisanom postupanju tuženika, i nadalje svoju nekretninu posjeduje bez ikakve promjene u faktičnom načinu posjedovanja te da iz tvrdnji samog tužitelja proizlazi da je zapravo on postavio spornu šipku, čime je onemogućio tuženika da otvara persijane svoga prozora, koje je tuženik postavio prije više od deset godina (sam tužitelj iskazuje 2012.), odnosno da je, zapravo, tužitelj svojom radnjom smetao tuženika u posjedu njegove nekretnine, jer tuženik više nije bio u mogućnosti otvoriti i zatvoriti persijane svoga prozora na č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Smatra da stoga, u takvoj situaciji, nije bilo mjesta pružanju posjedovne zaštite te pozivom na propisano odredbama sadržanim u čl. 16. st. 2., čl. 21. st. 1. i 4. i čl. 22. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov. br. 91/96., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 143/12., 152/14., dalje: ZVDSP) tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
6. Ispitujući pobijano prvostupanjsko rješenje ovaj je sud ocijenio da u postupku pred sudom prvoga stupnja nisu počinjene povrede na koje pazi po službenoj dužnosti u skladu s čl. 354. st. 2. ZPP-a, a ocijenjeno je i da pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih ju se ne bi moglo ispitati u skladu s čl. 354. st. 2. točka 11. toga Zakona.
7. Suprotno navodima žalbe sud prvoga stupnja je ocjenu dokaza proveo u skladu s čl. 8. ZPP-a te je neosnovano i isticanje povrede iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, a ocijenjeno je i da je sud prvoga stupnja pravilnom primjenom prava zakonito odlučio kao u izreci pobijanog prvostupanjskog rješenja.
8. Naime, kraj činjenice da je tuženik na spornom dijelu uvijek imao prozor i pogled na dvorište tužitelja, da je 2012. stavio vanjske persijane na iste, umjesto ranijih unutarnjih škura, a da mu je sam tužitelj postavljanjem sporne šipke onemogućio otvaranje persijana, to po shvaćanju ovoga suda postupanje tuženika na način da je savinuo šipku koju je postavi tužitelj predstavlja uspostavu ranijeg faktičnog stanja posjeda, kakvo je bilo između stranka kao susjeda prije no što je tužitelj postavio spornu šipku na mjestu i na način da tuženika onemogući u otvaranju persijana.
9. Stvarni učinak i svrha radnje koju je tuženik faktično počinio, na nečemu što je posjed tužitelja, bio je samo omogućiti ponovno otvaranje persijana, a time nije došlo do oduzimanja ili ograničavanja posjeda tužitelja. Postavljanjem šipke tužitelj je sam izmijenio posljednje faktično stanje posjeda pa u takvoj situaciji radnja tuženika (savijanje šipke) nije posjedovno smetanje koje bi opravdavalo pružanje zaštite tužitelju te tužitelj niti po shvaćanju ovoga suda ne može uspjeti u ovom parničnom postupku.
10. Valja još odgovoriti da je u pravu tužitelj kada navodi da sud pogrešno tretira postupanje tuženika kao dopuštenu samopomoć (čl. 21. st. 4. i čl. 27. ZVDSP-a). Međutim, to u opisanim okolnostima konkretnog slučaja nije relevantno. Relevantno je da je posljednje faktično stanje posjeda bilo zapravo takvo da je tuženik postavio i mogao otvarati persijane, da ga je tuženik svjesno u tome onemogućio postavljanjem sporne šipke pa je to posljednje faktično stanje uspostavljeno radnjom koju tužitelj pogrešno opisuje kao čin smetanja posjeda.
11. Također valja reći da strogo formalna primjena odredbi ZVDSP-a na način kako to tužitelj navodi u žalbi u konkretnom slučaju nije prihvatljiva. Ovo jer tužitelj ne sagledava faktično stanje posjeda i ponašanje stranaka u konkretnom slučaju u ukupnosti, što daje punu i pravu sliku odnosa među strankama, već samo ograničeno i u dijelu u kojem njemu odgovara, a što sud, u okolnostima konkretnog slučaja pravilno otklanja.
12. Slijedom navedenog je, bez potrebe odgovaranja na navode žalbe izvan navedenog (čl. 375. st. 1. ZPP-a), odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju čl. 380. točka 2. ZPP-a.
U Zagrebu 17. lipnja 2026.
Sutkinja
Jadranka Matić
