Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1054/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, te Gordane Bošković Majerović kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vladimiru Vučković, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika H-Abduco d.o.o., Zagreb, Slavonska avenija 5A, OIB: 13667298928, zastupanog po generalnom punomoćniku FE zaposleniku tuženika, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-26/2021-18 od 13. siječnja 2026. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 16. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-26/2021-18 od 13. siječnja 2026. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Karlovcu citiranom u izreci odlučeno je: „I Utvrđuje se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Karlovcu Stalne službe u Ogulinu broj Ovr-424/2018 od 18. svibnja 2018. ovrhovoditelja H-abduco d.o.o. Zagreb, Slavonska avenija 5A OIB 13667298928 protiv tužitelja – ovršenika ĆE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj].

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.106,18 eura (jednu tisuću sto šest eura i osamnaest centi), u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev u cijelosti odbije a tužitelja obveže na snošenje parničnih troškova tuženiku, uvećanih za troškove žalbenog postupka, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja, kao ovršenika, radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe koja se vodi kod Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj: Ovr-424/2018., na nekretninama vlasništvo tužitelja, upisanim u zk.ul.br. u zkul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] voćnjak [adresa] površine 496 čhv., kčbr. [katastarska čestica] kuća kbr. 30, [adresa], pomoćna zgrada-garaža, dvorište i livada površine 1308 čhv., a radi naplate ovršne tražbine ovrhovoditelja i troškova ovršnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. Tužitelj je u navedenom postupku upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, na temelju čl. 50. st. 1. t. 7. i 10. Ovršnog zakona (NN br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24, dalje: OZ).

6. Sporno je i u ovoj žalbenoj fazi postupka, je li tuženik kao ovrhovoditelj aktivno legitimiran voditi ovršni postupak protiv tužitelja kao ovršenika, na temelju isprava koje je priložio u ovršnom postupku.

7. Iz preslike ugovora o kreditu broj: [broj kredita] sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 6. veljače 2012. sa lista br. 17-28 proizlazi, da su Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. (sada Adiko Bank d.d.) kao Vjerovnik, Simela d.o.o. kao korisnik kredita i založni dužnik, SE kao založni dužnik i jamac-platac i SE kao vlasnik obrta „Forma“ kao jamac-platac sklopili i solemnizirali Ugovor o kreditu broj: [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, solemniziran kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba dana 14. veljače 2012. godine pod posl. br. OV-1833/2012, da je čl. 9. gore citiranog Ugovora o kreditu u kojem je izričito navedeno: „Korisnik kredita, Jamci – platci i Založni dužnici ovlašćuju Banku da primljene instrumente osiguranja tražbine kao i tražbinu iz ovog Ugovora ima pravo prenijeti odnosno predati trećoj osobi. Korisnik kredita i Založni dužnici su suglasni, a Založni dužnici izričito dozvoljavaju da Banka u slučaju prodaje tražbine zajedno s instrumentima osiguranja prenese na novog vjerovnika i stečeno založno pravo na nekretninama opisanim u čl. 10. ovog Ugovora.“

8. Dakle, tužitelj je prilikom sklapanja Ugovora o kreditu i Sporazuma izričito ovlastio Banku da tražbinu i instrumente osiguranja, te stečeno založno pravo prenese na treću osobu – a koje ovlaštenje Banke se u predmetnoj tužbi, apsolutno neosnovano, dovodi u pitanje.

9. Iz preslike Ugovora o ustupu tražbina od 09. ožujka 2016. sa lista br. 115-159 proizlazi, da su dana 9. ožujka 2016. godine Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. (sada Adiko Bank d.d.) kao cedent i tuženik H-Abduco d.o.o. sklopili ugovor o ustupu tražbina te su ugovorili da će pravni učinak ustupa tražbina ostvariti istodobno u trenutku kada tuženik H-Abduco d.o.o. plati kupoprodajnu cijenu.

9.1. Budući da tuženik nije dokazao da je platio kupoprodajnu cijenu, prvostupanjski sud zaključuje da ugovor nije proizveo pravni učinak.

10. Nadalje, uvidom u presliku spisa Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu posl. br. Ovr-424/2018 utvrđeno je, da je određena ovrha procjenom i prodajom nekretnina u vlasništvu ovršenika upisanim u zk.ul.br. u zkul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] voćnjak [adresa] površine 496 čhv., kčbr. [katastarska čestica] kuća kbr. 30, [adresa], pomoćna zgrada-garaža, dvorište i livada površine 1308 čhv., te kčbr. [katastarska čestica] kuća br. 28 i dvorište [adresa] ukupne površine 1308. čhv., te da je ovršenik SE upućen na parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi ovoga suda posl. br. Ovr-424/2018-2 od 18. svibnja 2018. godine.

11. U smislu odredaba članka 80. do 84 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22), ustup tražbine je prijenos otuđive tražbine dosadašnjeg vjerovnika (ustupitelja-cedenta), na novog vjerovnika (primatelja-cesionara), a dužnik i dalje ostaje isti.

12. Cesionar, da bi uspio u sporu, mora dokazati da je cedent bio vjerovnik prenesene tražbine, koju je Ugovorom o cesiji prenio na cesionara. Dakle, da bi tuženik mogao zahtijevati od tužitelja ispunjenje obveze prenesene Ugovorom o cesiji mora dokazati postojanje te obveze, odnosno u ovom slučaju mora dokazati da je Hypo Alpe Adria bank d.d. imala tražbinu prema tužitelju.

13. Prvostupanjski sud zaključuje, da navedenom uvjetu nije udovoljeno, jer je tuženik u spis priložio Ugovor o ustupu tražbine koji je, kao cesionar, zaključio 9. ožujka 2016. sa Hypo Alpe Adria bank, kao cedentom. Člankom 2.1. Ugovora ugovoreno je da je premet Ugovora cedentov ustup cesionaru prava, ovlasti i udjela u dospjelim nenaplaćenim tražbinama navedenim u Prilogu 1. Ugovora, prema dužnicima navedenim u Prilogu 1. Ugovora, a sortirano po brojevima partija, kako je to specificirano u Prilogu 1. Ugovora.

14. Iz sadržaja izjave tuženika dane na ročištu za glavnu i javnu raspravu dana 26. studenog 2025. (list br. 203)., proizlazi da je radi zaštite bankarske tajne "zacrnio" pojedine dijelove Ugovora o ustupu tražbine kojeg je dostavio kao dokaz u spis, kao i da se "zacrnjeni" dijelovi ne odnose na podatke vezane na predmetni postupak.

15. Sastavni dio Ugovora o ustupu tražbine je Prilog 1. – popis prenesenih tražbina, i popis dužnika, međutim, isti je u potpunosti prazan, pa iz Priloga 1. nije vidljivo koje tražbine je Hypo Alpe Adria bank d.d. Ugovorom o ustupu prenijela na tuženika, odnosno nije vidljivo da je Hypo Alpe Adria bank d.d. prenijela na tuženika svoju tražbinu koju ima prema tužitelju temeljem Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine broj: 011-51011457, od 14. veljače 2012.

16. Pravnim poslom cesije (ustupa) se s jednog vjerovnika na drugog prenosi točno određena tražbina. Teret dokaza o ustupu tražbine je na tuženiku, a iz dokaza koje je tuženik priložio u spis ne proizlazi da je tražbina Hypo Alpe Adria bank, koju je imala prema tužitelju temeljem Ugovora o kreditu broj: [broj kredita], od 14. veljače 2012, prenesena na tuženika Ugovorom o ustupu. Stoga sud zaključuje da tuženik nije ovlašten temeljem Ugovora o ustupu tražbine voditi ovrhu protiv tužitelja, odnosno da sadržaj Ugovora o ustupu, po mišljenju prvostupanjskog suda, ne dokazuje da je tuženik aktivno legitimiran za vođenje ovršnog postupka, radi čega je sud ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

17. Prvostupanjski sud pri tom zanemaruje da se za valjanost ugovora o cesiji ne traži pisani oblik (arg. iz čl. 80. st. 1. ZOO) pa pitanje je li tuženik dostavio u sudski spis pisani ugovor o cesiji nije relevantno za ishod spora. Ugovor o prijenosu sredstava osiguranja može imati značenje dokaza o cesiji i postojanju određene tražbine jer kao dokaz o postojanju neke činjenice sud može koristiti sve isprave priložene u postupku, a sama činjenica, da bi sporedna prava prešla na primatelja (cesionara) po samom zakonu, na temelju čl. 81. st. 1. ZOO, bez posebnog ugovora, nikako ne isključuje postojanje ugovora o cesiji. Ako je takav ugovor (o prijenosu sredstava osiguranja) sklopljen, te je iz istog vidljivo koja se tražbina tim sredstvima osigurava, isto bi po mišljenju ovog suda predstavljalo upravo dokaz o postojanju ugovora o cesiji, dok činjenica, da je založno pravo uknjiženo upravo na tuženika, ukazuje na to da je ugovor između tuženika i prvotnog vjerovnika tužitelja ispunjen, suprotno zaključku prvostupanjskog suda (da nije proizveo pravni učinak).

18. Neosnovano pri tom tuženik prigovara primjeni čl. 53. st. 1. OZ budući da je nesporno tužitelj upućen na pokretanje parnice zbog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7. i 10. OZ, a Županijski sud u Dubrovniku je, prilikom donošenja rješenja posl. br. Gž Ovr- 407/18-2, kojim je odbio žalbu ovršenika (ovdje tužitelja) kao neosnovanu, izričito naveo da o žalbenim razlozima iz čl. 50. st. 1. t. 7. i 10. OZ nije ovlašten odlučivati taj sud, već prvostupanjski. Tužitelj je upućen od strane ovršnog suda da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom sukladno odredbama članka 50. stavak 1. točka 7. i 10. Ovršnog zakona, radi čega je ovlašten pokrenuti parnicu ne može se raditi o presuđenoj stvari.

19. Budući da, kako je već navedeno, prvostupanjski sud nije na valjan način ocijenio Ugovor o prijenosu sredstava osiguranja niti Ugovor o ustupu tražbina od 9. ožujka 2016., na temelju čl. 80. st. 1. i čl. 81. ZOO, ostalo je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, pa se ne može ispitati niti pravilnost primjene materijalnog prava. U ponovljenom postupku sud će, dovodeći u vezu sve dokaze priložene u postupku, donijeti zaključak o tome je li vjerovnik tužitelja Hypo Alpe Adria Bank d.d. tražbinu koja se ostvaruje u ovršnom postupku pred Općinskim sudom u Karlovcu posl. br. Ovr- 424/18 prenio na tuženika, te potom o predmetu spora donijeti zakonitu odluku, o čemu će dati i valjane razloge.

20. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuta je i odluka o troškovima postupka jer nije poznat konačni uspjeh stranaka u sporu.

21. Na temelju čl. 370. ZPP, te na temelju čl. 166. st. 3. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 16. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić