Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-234/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Domagoja Raguža, kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Pera Miloglava kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv PG zbog kaznenog djela iz članka 228. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15,101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi koje su protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1049/2021-42 od 16. veljače 2026. podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, u sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, te se preinačuje pobijana presuda u odluci o kaznenoj sankciji na način da se optuženi PG za kazneno djelo protiv imovine, krađa iz članka 228. stavak 1. KZ/11 za koje je proglašen krivim pobijanom presudom, na temelju članka 228. stavak 1. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 9 (devet) mjeseci u koju kaznu mu se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 1. veljače 2026. do 16. veljače 2026.

Obrazloženje

1. Općinski kazneni sud u Zagrebu pobijanom presudom proglasio je krivim optuženog PG za počinjenje kaznenog djela protiv imovine, krađa iz članka 228. stavak 1. KZ/11 nakon čega je optuženom PG na temelju članka 228. stavak 1. KZ/11 izrekao (ispravno bi trebalo stajati da je optuženika „osudio na“) kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine s time da je na temelju članka 56. KZ/11 optuženiku izrečena uvjetna osuda tako da se odmjerena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku od 5 (pet) godina po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 54. KZ/11, okrivljeniku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 01. veljače 2026. do 16. veljače 2026.

1.1. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. u vezi članka 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - službeni pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25., 13/26. - dalje u tekstu: ZKP/08 prvostupanjski sud propustio navesti brojeve Narodnih novina u kojima su objavljene izmjene i dopune Zakona koji je važio u vrijeme donošenja presude) okrivljeni je na ime troškova kaznenog postupka dužan platiti 500,00 eura na ime troškova paušala, u roku 15 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu zbog odluke o uvjetnoj osudi. Državno odvjetništvo u žalbi predlaže da se sud usvoji njihovu žalbu te preinači pobijanu presudu i optuženika osuditi na bezuvjetnu kaznu zatvora.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku dostavljen je spis predmeta sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08. te je isti vraćen bez očitovanja o uloženoj žalbi.

2.3. Nitko od stranaka nije zahtijevao da bude izvješten o sjednici, niti je drugostupanjski sud u smislu članka 475. stavak 1. ZKP/08 ocijenio da bi njihova prisutnost bila korisna za razjašnjenje stvari.

3. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

4. Državni odvjetnik pobija presudu u dijelu odluke o kazni navodeći da se nije dovoljno cijenila ranija višestruka osuđivanost tog optuženika koji je u pet navrata osuđ ivan za istovrsna kaznena djela. Stoga smatra da se jedino bezuvjetnom kaznom zatvora može ostvariti svrha kažnjavanja.

4.1. Po ocjeni drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i vrednovao sve odlučne činjenice o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne u odnosu na optuženog PG ali ih nije pravilno vrednovao. Nadalje, prvostupanjski sud je imao u vidu da odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

4.2. Prvostupanjski je sud potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice potrebne za donošenje odluke o kaznenoj sankciji te je pravilno optuženiku kao olakotnu okolnost cijenio činjenicu priznanja kaznenog djela. No, u pravu je državni odvjetnik kada ističe da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio da je optuženi PG višestruko osuđivana osoba i da se radi o tzv. specijalnom povratniku . Naime, prema podacima u spisu predmeta isti je u razdoblju od 2019. do 25. lipnja 2020., u četiri navrata osuđivan zbog kaznenog djela krađe, od čega u tri navrata u Kraljevini Danskoj. Osim toga, kazneno djelo za koje je u ovom predmetu proglašen krivim je počinjeno za vrijeme roka provjeravanja izrečenog presudom Općinskog suda u Zadru broj K-126/2018 od 20. kolovoza 2018., pravomoćne 24. siječnja 2019., kojom mu je zbog počinjenja kaznenog djela krađe izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od dvije godine kao što je presudom istog suda broj Kzd-9/2018 od 28. svibnja 2019., pravomoćne 22. lipnja 2019., zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 172. stavka 2. KZ/11 izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od tri godine što sve upućuje na zaključak da se optuženik obrtimice bavi činjenjem istovrsnih kaznenih djela. Stoga u tom kontekstu manje značenje ima okolnost priznanja, već bitno veće značenje valja pridati utvrđenoj otegotnoj okolnosti višestruke prethodne osuđivanosti. Navedeno ukazuje da do sada izricane kaznene sankcije (rad za opće dobro, uvjetne osude i bezuvjetna kazna zatvora) nisu utjecale na optuženika da uskladi svoje ponašanje s opće prihvaćenim društvenim normama ponašanja. Sve navedeno u svojoj ukupnosti, imajući u vidu sve utvrđene okolnosti, ukazuje da je bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od devet mjeseci po vrsti i mjeri opravdana i primjerena za postizanje zakonom propisane svrhe kažnjavanja kako u pravcu specijalne, tako i u pravcu generalne prevencije.

4.3. Optuženik je kazneno djelo počinio s izravnom namjerom prvog stupnja, kako to utvrđuje prvostupanjski sud, olakotna okolnost je precijenjena, a značenje otegotne je podcijenjeno, dok prvostupanjski sud nije vodio dostatno računa o svrsi kažnjavanja u općem, a posebno posebnom smislu. Stoga je trebalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika, pobijanu presudu preinačiti u odluci o kazni, kako je navedeno u izreci ove presude, na temelju odredbe članka 486. stavak 1. ZKP/08. Ovaj sud drugog stupnja nalazi da će izricanjem i izvršenjem kazne zatvora u trajanju od 9 mjeseci biti ostvarena svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 odgovarajućim utjecajem na javnost i konkretnim djelovanjem na optuženika da neće ubuduće činiti kaznena djela.

4.4. Takva vrsta i mjera kazne i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini (članak 41. i članak 47. KZ/11). Zbog navedenog stav je ovog drugostupanjskog suda da samo izvršenje kazne zatvora u trajanju 9 mjeseci se može postići svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 u smislu izražavanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kazneno djelo.

5. Slijedom navedenog, valjalo je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci kazni, temeljem članka 486. stavak 1. ZKP/08, kako je to navedeno u izreci ove presude.

6. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Dubrovnik, 16. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Domagoj Raguž