REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-634/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Đura Sesse člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice LĐR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Sanja Vukina, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vukina & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv prvotuženika LĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nikša Stančić- Rokotov, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Stančić-Rokotov i partneri d.o.o. u Zagrebu i drugotuženika Tehnika d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 274, OIB: 73037001250, radi predaje, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-529/2024-2 od 10. rujna 2024. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-4472/2021-27 od 2. travnja 2024., u sjednici održanoj 16. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e :
I. Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.
II. Zahtjev prvotuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke naloženo je prvotuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 924,01 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. travnja 2024. do isplate, pod točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka od prvotuženika LĐ u ostalom iznosu od 1.879,99 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 2. travnja 2024. do isplate, pod točkom III. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi prvotuženiku LĐ troškove postupka u iznosu od 398,44 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 2. travnja 2024. do isplate, pod točkom IV. izreke odbijen je kao neosnovan, zahtjev prvotuženika LĐ za naknadu troškova postupka u ostalom iznosu od 2.217,16 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 2. travnja 2024. do isplate. Pod točkom V. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka od drugotuženika Tehnike d.d. u iznosu od 2.804,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 2. travnja 2024. do isplate, a pod točkom VI. Izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev drugotuženika Tehnike d.d. za naknadu troška sudske pristojbe na odgovor na tužbu.
2. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje u dijelu pod st. II. st. III. i st. V. izreke. Pod točkom II. izreke odbijena je kao neosnovana žalba prvotuženika LĐ i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje u dijelu pod st. I. i st. IV. izreke. Pod točkom III. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška podnošenja odgovora na žalbu prvotuženika.
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-2489/2025- 2 od 5. studenog 2025., tužiteljici je dopušteno podnošenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-529/2024-2 od 10. rujna 2024. u odnosu na sljedeće pravno pitanje:
„Može li drugostupanjski sud, prilikom odlučivanja o žalbi na rješenje kojim je odlučeno o troškovima postupka, kao vrijednost predmeta spora uzeti pobijani iznos troškova postupka, a ne vrijednost glavnog zahtjeva te posljedično tome primijeniti odredbe koje se odnose na sporove male vrijednosti, a koji se u prvostupanjskom postupku s obzirom na označenu vrijednost predmeta spora nisu primjenjivale?“
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužiteljica je podnijela reviziju u odnosu na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena. Predlaže ovom sudu prihvatiti reviziju i preinačiti drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje tako da prihvati parnični trošak u cijelosti, a podredno ukinuti drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak.
5. U odgovoru na reviziju prvotuženik je osporio navode tužiteljice iz revizije, predložio odbiti reviziju te je zatražio trošak odgovora na reviziju.
6. Revizija nije osnovana.
7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.
8. U revizijskoj fazi postupka sporan je parnični trošak.
9. Prvostupanjski sud je, nakon što je prvotuženik u pretežnom dijelu (75%) ispunio tužbeni zahtjev tužiteljice zbog čega je tužiteljica povukla tužbu, primjenom čl. 158. ZPP-a odlučio o parničnom trošku. Pri tome je taj sud naveo da je tužiteljica kao vrijednost predmeta spora označila jedan iznos i to iznos od 10.001,00 kuna, da je postavila dva zahtjeva i to po jedan u odnosu na svakog od tuženika pa je zaključio da vrijednost predmeta spora u odnosu na zahtjev postavljen prema prvotuženiku LĐ iznosi 5.500,50 kuna, odnosno 730,04 eura te je parnični trošak dosudio prema vrijednosti predmeta spora od 5.500,50 kuna, odnosno 730,04 eura.
10. Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsko rješenje te je naveo da žalbeni navod tužiteljice o počinjenju bitne povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 37. st. 2., čl. 200. i u vezi čl. 201. ZPP-a nije uzeo u razmatranje, jer se prema čl. 467. st. 1. ZPP-a odluka prvostupanjskog suda u postupku u sporu male vrijednosti ne može pobijati iz razloga relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka.
11. Prema čl. 35. st. 1. ZPP-a kad je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, sastava suda i u drugim slučajevima predviđenim u ovom zakonu mjerodavna vrijednost predmeta spora, kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva, dok se prema stavku 2. istog članka kamate, parnični troškovi, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni zahtjev.
12. Iz navedene odredbe proizlazi da sud može uzeti kao vrijednost predmeta spora pobijani iznos troškova postupka samo ako oni čine glavni zahtjev, a to ujedno predstavlja i odgovor na prvi dio postavljenog pitanja.
13. Međutim, u konkretnom slučaju glavni zahtjev ne čine parnični troškovi nego glavni zahtjev predstavlja nenovčani tužbeni zahtjev na predaju dokumentacije (predaju pregleda imovine i obveza u vidu projektno-tehničke dokumentacije odnosno glavni projekt) te je tužiteljica u tužbi kao vrijednost predmeta spora naznačila iznos od 10.001,00 kuna (1.327,36 eura). Kada se taj iznos podijeli s dva tuženika kao što je učinio prvostupanjski sud, dobije se iznos od 5.500,00 kuna (729,98 eura) u odnosu na svakog od tuženika.
14. Pobijani iznos troškova postupka pak iznosi 1.879,99 eura (za koji iznos je odbijen zahtjev tužiteljice za parnični trošak) i 398,44 eura (koji je tužiteljica dužna platiti prvotuženiku) u odnosu na prvotuženika i iznos od 2.217,16 eura u odnosu na drugotuženika tj. u odnosu na oba tuženika pobijani iznos troškova prelazi iznos od 1.327,23 eura (protuvrijednost iznosa od 10.000,00 kuna).
15. Drugostupanjski sud je pošao od pretpostavke da je u konkretnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti iz čl. 467. ZPP-a iz čega bi proizlazilo, da je kao vrijednost predmeta spora uzeo naznačenu vrijednost predmeta spora od 10.001,00 kuna podijeljenu na 2 tuženika tj. iznos od 5.500,00 kuna (729,98 eura) u odnosu na svakog od tuženika, a ne vrijednost troškova postupka, jer je ta vrijednost očigledno veća od iznosa propisanog za sporove male vrijednosti.
16. Iz navedenog proizlazi da drugostupanjski sud nije kao vrijednost predmeta spora uzeo pobijani iznos troškova postupka od čega se polazi u postavljenom pitanju, nego od vrijednosti predmeta spora naznačenog u tužbi podijeljenog na 2 tuženika. Budući da tužiteljica nije postavljenim pitanjem osporila očigledan zaključak drugostupanjskog suda da spor male vrijednosti proizlazi iz dijeljenja u tužbi naznačene vrijednosti predmeta spora od 10.001,00 kuna na dva tuženika, od odgovora na postavljeno pitanje ne ovisi ishod spora niti bi odgovor na postavljeno pitanje doveo do drugačije odluke suda.
17. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 391. st. 6. ZPP -a odbiti reviziju tužiteljice kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
18. Prvotuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.
Zagreb, 16. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
