REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-428/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Đura Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HF iz [adresa], s boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Sandra Pleskina, odvjetnica u Karlovcu, protiv tuženice ĐF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Samaržija, odvjetnik u Zagrebu, radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1552/2024-2 od 22. siječnja 2025. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-228/2024-28 od 26. rujna 2024., u sjednici održanoj 16. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke raskinut je Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen 5. srpnja 2005. između tužiteljice kao primateljice uzdržavanja i tuženice kao davateljice uzdržavanja, ovjeren kod Općinskog suda u Karlovcu pod brojem R2-165/05, pod točkom II. izreke naloženo je zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Karlovcu brisanje zabilježbe da je sklopljen navedeni ugovor o doživotnom uzdržavanju na stanu opisanom u točki I. izreke prvostupanjske presude, a pod točkom III. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.704,64 eura sa zateznim kamatama tekućim od 26. rujna 2024. do isplate.

2. Drugostupanjski sud je pod točkom I. izreke preinačio prvostupanjsku presudu tako što je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti, a pod točkom II. izreke je naložio tužiteljici naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 1.700,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 22. siječnja 2025. do isplate.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 3095/2025 - 2 od 5. studenog 2025., tužiteljici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1552/2024-2 od 22. siječnja 2025. u odnosu na sljedeća pravna pitanja:

Ako primatelj uzdržavanja izrijekom ne traži izvršavanje obveza davatelja uzdržavanja preuzetih ugovorom o doživotnom uzdržavanju, može li se to smatrati oslobođenjem suugovaratelja ugovorene činidbe odnosno otpustom duga, ili ih je davatelj uzdržavanja dužan nastojati izvršavati u skladu s načelom savjesnosti i poštenja i kada to primatelj uzdržavanja od njega izričito ne zahtijeva?

2. Može li primatelj uzdržavanja koji nije izrijekom zahtijevao ispunjenje ugovornih obaveza od strane davatelja uzdržavanja osnovano zahtijevati raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju?

3. Isključuju li promijenjene okolnosti iz članka 120. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/2003 i 163/2003) zlouporabu prava na raskid odnosno može li se zahtjev primateljice uzdržavanja, nakon što se okolnosti pod kojima je sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju bitno izmijene na način da se bitno poremete odnosi između ugovornih strana pa ispunjenje ugovora postane znatno otežano, da se ugovor o doživotnom uzdržavanju raskine smatrati zlouporabom prava iz čl. 6. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2021, 156/2022, 145/2023 i 155/2023) i može li se ta odredba uopće primijeniti na obveznopravni odnos koji je nastao prije stupanja na snagu citiranog zakona?

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženica je podnijela reviziju u odnosu na pravna pitanja zbog kojih je dopuštena te je predložila da ovaj sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu tako da potvrdi prvostupanjsku presudu odnosno da ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija tužiteljice nije osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće činjenice:

- da su tužiteljica kao primateljica uzdržavanja i tuženica kao davateljica uzdržavanja 5. srpnja 2005. sklopile ugovor o doživotnom uzdržavanju tužiteljice kojim se tuženica obvezala do smrti voditi brigu o primateljici uzdržavanja tako da joj pribavlja sve potrebne namirnice, odjeću i obuću, brine o njezinom zdravlju i liječenju, pribavlja joj sve potrebne lijekove i daje potrebnu njegu, brine o njezinoj higijeni, pere joj odjeću i kuha joj hranu prema prehrambenim potrebama i navikama primateljice uzdržavanja, primjereno održava njen stambeni prostor tako da primateljica uzdržavanja može u njemu do smrti nesmetano živjeti, otplaćivati dospjele mjesečne rate otkupa stana zajedno s ugovorenim kamatama do potpune otplate stana te nakon smrti primateljice uzdržavanja pokopati je o svom trošku u skladu s mjesnim običajima,

- da je kao naknadu za brigu i ugovoreno uzdržavanje, tužiteljica prenijela davateljici uzdržavanja u vlasništvo svoj stan s time da je stjecanje vlasništva odgođeno do trenutka smrti primateljice uzdržavanja,

- da je u zemljišnim knjigama taj ugovor zabilježen,

- da je tuženica u cijelosti ispunjavala ugovor o doživotnom uzdržavanju do ozljede kralježnice tužiteljice 2022.,

- da je nakon ozljede tužiteljice 2022. do siječnja 2024. tuženica osigurala prehranu tužiteljice dostavom obroka iz Doma za starije i nemoćne osobe „Sveti Antun“,

- da je u tom razdoblju stambeni prostor i rublje tužiteljici održavala gerontodomaćica posredstvom Karlovačke udruge spinalno ozlijeđenih (KaSPIN) bez naknade,

- da su stranke sve do siječnja 2024. redovite komunicirale, bile u toplim, obiteljskim odnosima, da su se družile, posjećivale, zajedno jele, uključivo za Badnjak i Božić 2023.,

- da tužiteljica od siječnja 2024. odbija primiti uzdržavanje od tuženice, jer joj otad potrebnu pomoć pruža sin KF.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev primjenom čl. 119. stavka 3. tada važećeg Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/03., i 163/03., dalje: ZN) koji se na ovaj ugovor primjenjuje u skladu s člankom 1163. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj: 35/05) zaključivši da su se od 2022., kada je tužiteljica ozlijedila kralježnicu, promijenile okolnosti oko izvršavanja ugovornih obveza, jer tužena je sada trebala pružiti tužiteljici puni opseg ugovorenog uzdržavanja te da tužiteljica nije dobila pomoć od tuženice u održavanju stana (čišćenje) i osiguranju prehrane, jer iako je prehranu platila tuženica, taj trošak je zapravo snosila tužiteljica budući da ga je tužiteljica platila tužen ici. Nadalje, prvostupanjski sud smatra da nije odlučna okolnost što je tužiteljica onemogućavala tuženu u izvršavanju ugovornih obveza od siječnja 2024. i što joj sada takvu pomoć pruža sin, jer do tada tužiteljica nije onemogućavala tuženicu u ispunjavanju obveza iz ugovora o uzdržavanju pa se ne može govoriti o zlouporabi prava od strane tužiteljice.

10. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev zaključivši da je tuženica ispunila obvezu osiguranja prehrane tužiteljici s obzirom na to da vraćanju novca za prehranu nije prethodio nikakav zahtjev tuženice pa se činjenica da je troškove prehrane tužiteljice koju je organizirala i prethodno snosila tuženica ne mogu smatrati neispunjenjem njezine obveze na osiguravanje prehrane tužiteljice kada su ti troškovi naknađivani tuženoj na inicijativu tužiteljice koja tu vlastitu inicijativu naknadno šikanozno predbacuje tuženici s ciljem stvaranja dojma da tuženica zbog toga po svojoj obvezi zapravo nije postupila. Nadalje, navodi da tužiteljica tuženicu zapravo i nije pozivala na ispunjenje ugovornih obveza na održavanje stana niti je prihvatio tezu da je do angažmana KaSPIN-a došlo zbog odbijanja tuženice da ispuni svoje ugovorne obveze. Taj sud zaključuje da tužiteljica nije opisala niti dokazala niti jednu konkretnu situaciju u kojoj je tuženica odbila pružiti ugovoreno uzdržavanje te da tuženici nikad nije prigovarala neuredno ispunjenje ili neispunjenje ili da ju je opominjala na ispunjenje ugovorne obveze. Prema shvaćanju drugostupanjskog suda primatelj uzdržavanja može svog suugovaratelja osloboditi ugovorene protučinidbe odnosno otpustiti dug, što može učiniti dobrovoljnim propuštanjem prisilnog traženja ispunjenja i ne inzistirati na svojem ugovorenom ovlaštenju. Tuženica ne ispunjava svoje ugovorne obveze od siječnja 2024., ali tužiteljica od siječnja 2024. bez opravdanog razloga odbija primiti uzdržavanje odnosno sprečava svoju suugovarateljicu u ispunjavanju ugovorom preuzetih obveza iako je tužena davateljica spremna svoje obveze ispunjavati, pa se ne može priznati pravo na raskid ugovora na temelju čl. 119. st. 3. ZN-a, jer je očito riječ o zlouporabi prava na raskid prema čl. 6. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje: ZOO).

11. U konkretnom slučaju tužiteljica traži raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog neispunjenja.

12. Prema odredbi čl. 119. st. 1. ZN-a ugovorne strane mogu sporazumno raskinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju i pošto je počelo njegovo izvršenje, dok prema stavku 3. istog članka svaka strana može tražiti raskid ugovora ako druga strana ne izvršava svoje obveze.

13. Odredbom čl. 120. st. 1. ZN-a ako su se poslije sklapanja ugovora prilike toliko promijenile da je njegovo ispunjenje postalo znatno otežano, sud će na zahtjev jedne ili druge strane njihove odnose iznova urediti ili ih raskinuti, vodeći računa o svim okolnostima.

14. Iz činjeničnih utvrđenja drugostupanjskog suda ne proizlazi da je tuženica do 2024. odbila pružiti tužiteljici pomoć u dijelu koji se odnosi na održavanje stana niti da je tužiteljica posebno pozivala tuženicu na izvršenje te ugovorne obveze, a nije utvrđeno niti da je tužiteljica pomoć od udruge KaSpin primala upravo zato što je to propustila učiniti tuženica. Od 2024. tužiteljica odbija primiti uzdržavanje od tuženice te joj pomoć od tada pruža sin.

15. Može li se smatrati otpustom duga odnosno oslobođenjem suugovaratelja od ugovorene činidbe ako primatelj uzdržavanja ne traži izrijekom izvršavanje obveza i može li primatelj uzdržavanja osnovano tražiti raskid ugovora ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja. Time je odgovoreno na prva dva postavljena pitanja.

16. U konkretnoj situaciji kada tužiteljica do siječnja 2024. nije posebno pozivala tuženicu na izvršenje te ugovorne obveze, ali tuženica nije niti odbila pružiti tu pomoć tužiteljici, već je tužiteljica primala besplatnu pomoć od udruge KaSpin pri čemu nije utvrđeno da je besplatnu pomoć od navedene udruge primala upravo zato što ju je propustila pružiti tuženica, dok od siječnja 2024. tužiteljica onemogućuje tuženicu u izvršenju svojih obveza, ne može se smatrati da je tuženica propustila izvršiti svoju ugovornu obvezu zbog čega bi tužiteljica imala pravo na raskid ugovora.

17. Načelo zabrane zloupotrebe prava jedno je od načela prava pa prema shvaćanju ovoga suda ugovorne strane svih ugovora dužne su se suzdržavati od ponašanja koja se mogu smatrati zloupotrebom prava neovisno o tome je li ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen u vrijeme kada je bio reguliran odredbama Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/03., i 163/03., dalje: ZN) ili u vrijeme kada je stupio na snagu Zakon o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 35/05) koji od tog trenutka (1. siječnja 2006.) regulira ugovor o doživotnom uzdržavanju. Stoga nije pogrešno primijenio materijalno pravo drugostupanjski sud kada se pozvao na zlouporabu prava neovisno o tome što je konkretni ugovor o doživotnom uzdržavanju bio sklopljen u vrijeme kad ga je regulirao Zakon o nasljeđivanju. To ujedno predstavlja i odgovor na treće postavljeno pitanje.

18. U nizu odluka ovoga suda (npr. Rev-967/2025-2 od 27. siječnja 2026., Rev- 462/2020. od 7. veljače 2024., Rev-961/01 od 12. lipnja 2022. i dr.) izraženo je pravno shvaćanje da je krivnja za poremećenost odnosa ugovornika pravno odlučna za odluku o osnovanosti zahtjeva za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju ako upućuje na zlouporabu prava.

19. Međutim, u konkretnoj situaciji iz utvrđenja nižestupanjskih sudova ne proizlazi da su se odnosi između ugovornih strana bitno poremetili upravo krivnjom tuženice pa da bi tužiteljica imala pravo na raskid ugovora pri čemu se ističe da tužiteljica nije ni ti tražila raskid ugovora zbog poremećenih odnosa nego zbog neispunjenja ugovornih obveza.

20. Stoga se zahtjev primateljice uzdržavanja za raskid ugovora može smatrati zloupotrebom prava ako je zahtjev podnesen u situaciji kada tužiteljica bez opravdanog razloga odbija primiti uzdržavanje od tuženice kod koje nije utvrđena krivnja niti za neispunjenje obveze niti za poremećenost odnosa.

21. Slijedom navedenog, pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan zaključivši da nisu ispunjene pretpostavke za raskid ugovora iz čl. 119. st. 3. ZN-a.

22. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe članka 391. st. 6. ZPP-a reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 16. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil