Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2584/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice 1. NEA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. NE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] obje zastupane po punomoćnici Gordani Peraković-Turković, odvjetnici u Otočcu, Bartola Kašića 4 protiv tužene BE iz [adresa] koju zastupa punomoćnik Silvije Petrović, odvjetnik u [adresa], radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženice protiv rješenja Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Psp-1/2025-43 od 23. travnja 2026., dana 16. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Psp-1/2025-43 od 23. travnja 2026 u pobijanoj točki I., II. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvoga stupnja odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da je tužena smetala tužiteljice u posjedu katastarske čestice broj [katastarska čestica] [adresa] površine 1824 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi kuća na adresi [adresa] i to dijela kuće koji tužiteljice posjeduju i to u prizemlju apartmana, prostora s ulazom do magistrale, s odvojenim ulazom, i dijela podrumskih prostora i tavana, i koji se sastoji od 1 veće prostorije površine oko 40 m2 odijeljene staklenim stijenama od predsoblja, boravka, kuhinje i odvojeno kupaonsko - toaletnog dijela s 3 prostorije (predsoblja, kupatila s tušem i toaleta) na način da je 2. rujna 2024. ponovno neovlašteno promijenila bravu posjeda tužiteljica pa se tuženoj nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja na način da promijeni nezakonito postavljenu bravu na ulaznim vratima prostorija koje koriste tužiteljice i da tužiteljicama preda sve ključeve te brave, u roku od 8 dana.

II. Zabranjuje se tuženoj svako takvo ili slično smetanje posjeda tužiteljica ubuduće.

III. Nalaže se tuženoj da tužiteljicama naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.461,02 EUR sa zateznom kamatom tekućom od donošenja rješenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužiteljica radi izdavanja privremene mjere.“

2. Protiv navedenog rješenja tuženica je podnijela žalbu, kojom isto sadržajno pobija u točki I., II. i III. izreke, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupka (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP), uz prijedlog da drugostupanjski sud pobijano rješenje preinači i odbije tužbeni zahtjev, a tuženici dosudi troškove postupka uvećane za troškove žalbe, odnosno da isto ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužiteljice nisu odgovorile na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u smislu čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. ZPP ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba ZPP na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Nije ostvarena niti bitna povreda ZPP iz čl. 354. st. 2. t. 6.ZPP tme što tuženici nije dostavljeno rješenje o prekidu postupka nakon smrti UE, a koje je, kako proizlazi iz spisa predmeta, doneseno prije nego što je tuženici dostavljena tužba. Budući da parnica, prema čl. 194. st. 1. ZPP, počinje teći tek dostavom tužbe tuženiku, sud nije bio dužan tuženici, prije nego što joj je uspio dostaviti tužbu (što je prema dostavnici na listu 38. obavljeno 1. ožujka 2025.) dostaviti rješenje o prekidu postupka zbog smrti prvobitne tuženice UE koje je doneseno 17.9.2024., dok je rješenje o nastavku postupka s tužiteljicama BEA i NE doneseno 20. siječnja 2025.

7. Nadalje, rješenje sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, pa nije ostvarena niti bitna povreda ZPP iz čl. 354. st. 2. t. 11., kako će biti nastavno obrazloženo.

8. U predmetnom postupku tužiteljice traže zaštitu svog posjeda dijela kuće u [adresa] koji im je, prema njihovim navodima, oduzela tuženica.

9. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

- Da je na očevidu u prisutnosti geodetskog vještaka isti utvrdio da se prijepor nalazi na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da se u naravi radi o obiteljskoj kući na navedenoj katastarskoj čestici. Prijepor je prizemlje kuće, a ulaz je sa državne ceste D1 Karlovac

- [adresa] te podrumski prostor.

- Prizemlje kuće i podrumski dio otključala je tužena koja je potvrdila da isključivo ona posjeduje ključ, a 1. tužiteljica je izjavila da ne posjeduje ključ od prizemlja i podrumskog prostora. Sudski vještak u svom nalazu i mišljenju naveo je da predmetna kčbr. [katastarska čestica] [adresa] ima površinu 1824 m2, od toga dvorište 1082 m2, voćnjak 655 m2 i kuća površine 87 m2 , a čestica je upisana na tuženu kao vlasnicu. Upis u katastarskom operatu i zemljišnoj knjizi odgovara stvarnom stanju na licu mjesta.

- Svjedokinja SE stara 70 godina iskazala je da poznaje stranke postupka te da živi u [adresa], oko 3 km od sporne kuće. U posjedu donjeg dijela kuće odnosno tadašnjem lokalu, viđala je pok. UE i njezina supruga ŽE. Navodi da su oni lokal naslijedili od Kosankinog brata EE nakon njegove pogibije 1978. te ga preuredili u prostor za boravak tako da su postavili kuhinju, namještaj, peć, pregrade i uredili kupaonicu. U prostoru su boravile i spavale tužiteljice i njihova djeca. Nakon smrti NE, a potom i UE, prostor su nastavile koristiti tužiteljice što je osobno vidjela jer ih je ondje posjećivala. Tuženu poznaje, ali je nikada nije vidjela u posjedu apartmana. Navodi da joj je UE govorila o ranijem sudskom sporu s pok. snahom JE oko tog prostora. U srpnju 2024. od kolega s posla čula je da je intervenirala policija te joj je 1. tužiteljica rekla da je tužena promijenila bravu. Zna da je tužiteljica potom promijenila bravu, nakon čega ju je tužena do rujna još više puta obijala i mijenjala, ukupno četiri puta pri čemu bi svaka strana ponovno postavljala svoju bravu i vraćala posjed,

- Svjedok CE star 48 godina iskazao je da poznaje stranke te da već 18 godina živi i radi u [adresa], oko 1 km od predmetne kuće, pokraj koje svakodnevno prolazi. Često je viđao pok. UE i njezina supruga NE kako dolaze u apartman, provjetravaju ga i koriste kada bi došli iz Zagreba. Navodi da je UE bila u posjedu apartmana neposredno prije smrti 2024. kada su započeli sukobi oko brava. Sjeća se da su tijekom ljeta 2024. više puta bili radnici ispred kuće koji su radili oko ulaznih vrata i brava te je jednom vidio tuženu s radnicima. Potvrđuje da su prije prvog razvaljivanja brave apartman koristili UE i ŽE te da je osobno pomagao unositi perilicu rublja oko 2018. ili 2019. Nakon početka sukoba nije siguran tko je bio u posjedu, ali zna da su brave razvaljivane tri ili čet iri puta te da je policija jednom obavljala očevid. Navodi da su prije toga u apartmanu boravili radnici PE i da mu je sam PE rekao kako ih je tužena istjerala,

- Tužiteljica NEA iskazala je da je sporni prostor u prizemlju kuće prije smrti njezina ujaka EE bio lokal, a nakon njegove pogibije 1978. u ostavinskom postupku pripao je njezinoj majci UE, tetki SE i ujaku N koji su svoj dio prepustili njezinoj majci. Roditelji tužiteljice potom su prostor preuredili u apartman, izgrađen je pregradni zid kojim je prostor odvojen od ostatka kuće, uređeno je kupatilo, postavljene instalacije, podovi, kuhinja i drvene stijene, a ulaganja su trajala oko godinu i pol dana. Nakon uređenja obitelj je kontinuirano koristila apartman. Navodi da su nakon rata dok je kuća u [adresa] bila obnavljana, boravili upravo u tom apartmanu, a koristili su ga i kasnije prilikom dolazaka u Liku. Tijekom godina više su puta sanirali štete nastale poplavom i prodorom vode iz dijela kuće koji je koristila pok. JE. Ističe da su njezini roditelji, a potom i tužiteljice, cijelo vrijeme bili u mirnom i kontinuiranom posjedu apartmana te da tužena nikada ranije nije bila u njegovu posjedu. Za vrijeme pandemije saznala je da je JE smještena u [obrt] te je tada primijetila da u kući nema vode, a od nadležnih službi doznala je da je tužena prijetila radnicima. Apartman su redovito održavali, čistili i koristili, a ključeve su imali i PE s radnicima koji su ondje boravili uz dopuštenje tužiteljica te svjedokinja SE koja je održavala prostor. Dana **.**.2024. PE ju je obavijestio da je tužena nasilno ušla u apartman i istjerala njegove radnike. Tužiteljica je sljedećeg dana, po savjetu odvjetnice i uz znanje policije, promijenila bravu kako bi vratila posjed. Nakon toga je tužena više puta ponovno mijenjala ili obijala bravu, a tužiteljica je svaki put dolazila u [adresa], prijavljivala događaj policiji i ponovno mijenjala bravu. Brave su tijekom srpnja promijenjene tri puta, a jednom u kolovozu 2024. kada je primijetila i nadzorne kamere usmjerene prema ulazu u apartman. Ubrzo nakon tih događaja njezina majka UE je umrla. Navodi da su iz apartmana otuđene i uništene stvari te da je prostor danas devastiran, a dio namještaja i opreme izbačen je van. Podrum i dio tavana koristili su zajednički, a pok. JE nikada nije osporavala njihov posjed apartmana. Tužiteljica ističe da su ona i njezina majka financirale sve instalacije, potrošnju vode i struje te redovito primale račune iako nisu bile upisane kao vlasnici jer je majka bila dugogodišnji posjednik,

- Da se tužiteljica NE tim navodima pridružila u cijelosti,

- Tužena BE u svom je iskazu navela da nije u rodbinskom odnosu s pok. VE iako su joj tetke iz [adresa] kao i pok. VE. Navodi da je 2020. VE nakon pada i teških ozljeda smještena u Dom za starije i nemoćne u [obrt] gdje je boravila do smrti. Tvrdi da je imala ključeve svih prostorija kuće, uključujući sporni apartman, a duple ključeve dala je CE koji je obilazio kuću i dostavljao joj račune za režije. Kuću je povremeno obilazila, ali je pristup bio otežan zbog nepristupačnosti terena i postavljene ograde te je uglavnom ulazila samo u dio koji je koristila JE. U apartman je jednom ušla zajedno s CE. U lipnju 2024. obaviještena je da u apartmanu borave radnici koji su tvrdili da ondje žive uz dopuštenje UE i da neće napustiti prostor. Tužena je početkom srpnja 2024. pozvala policiju i promijenila bravu nakon čega su radnici napustili prostor. Navodi da je potom 1. tužiteljica više puta mijenjala bravu zbog čega je i sama ponovno mijenjala brave te je, prema savjetu policije, postavila nadzorne kamere. Brave su tijekom srpnja i kolovoza 2024. promijenjene više puta. U prostoru je zatekla izbačene svoje stvari dok su unutra bili madraci, kreveti i namještaj koji nije bio njezin. Ističe da prije toga gotovo godinu dana nije dolazila u [adresa] zbog moždanog udara 2022. Nakon kolovoza 2024. imala je ključ apartmana, unijela je svoje i tetkine stvari s namjerom preseljenja tetki te je preostale zatečene stvari spremila u podrum. Ne zna čije su bile stvari koje su radnici koristili. Navodi da je do lipnja 2024. bila u posjedu spornog prostora i imala ključeve, da nije pokretala parnične postupke radi smetanja posjeda ili iseljenja, već je podnosila kaznene prijave te postupala putem samopomoći kao vlasnica kuće i zemljišta. Priključci su tijekom 2024. glasili na UE, a uplatnice su preuzimale tužiteljice. Posljednji put bravu na spornom prostoru promijenila je krajem kolovoza 2024.

10. S obzirom na takve iskaze stranaka i svjedoka, osnovanim se ukazuju činjenični zaključci suda:

- da sporni prostor predstavlja apartman u kući u [adresa]

- da su tužiteljice i njihova obitelj dugi niz godina koristile predmetni apartman

- da su u apartmanu izvedeni građevinski radovi od strane obitelji tužiteljica

- da su tužiteljice koristile apartman za boravak i smještaj obitelji i trećih osoba

- da su ključeve apartmana imale treće osobe po dopuštenju tužiteljica

- da je početkom srpnja 2024. prvi put došlo do izmjene brave

- da je bravu mijenjala tužena

- da su tijekom srpnja i kolovoza 2024. više puta izmjenjivane brave

- da su iz apartmana iznošene i premještane stvari

- da je tužba podnesena neposredno nakon smetanja posjeda u kolovozu 2024.

11. Tuženica se u žalbi poziva na činjenicu, da je ona istjerala radnike koji su boravili spornom prostoru, pa smatra da je ona u posjedu, ili barem u suposjedu prijepora.

12. Pri tom zanemaruje nespornu činjenicu, da je nakon tog čina, i prednica tužiteljica promijenila bravu, dakle poslužila se dopuštenom samopomoći u smislu čl. 21. st. 4. i čl. 27. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, 70/19 - dalje ZV, te da je to činila svaki put nakon što bi tuženica promijenila bravu (brave su izmjenjivane više puta), sve do posljednjeg puta, 2. rujna 2024., a nakon čega je podnesena predmetna tužba. Prema odredbi čl. 21. st. 5. ZV posjed koji je posjedniku bio oduzet, nije prestao niti je bio prekinut ako ga je posjednik služeći se svojim pravom na zaštitu posjeda ponovno uspostavio ili ishodio njegovu uspostavu.

13. Korištenje instituta samopomoći prilikom prethodnih smetanja posjeda promjenom brave, ne isključuje pravo na sudsku zaštitu u konkretnom slučaju, kada je posjed, nakon što ga je prednica tužiteljica uspostavila, ponovno smetan a prednica tužiteljica, prema navodu tužbe, više nije mogla koristiti samopomoć zbog hospitalizacije na jedinici intenzivnog liječenja u OB Pakrac te se zato obratila sudu radi ostvarivanja posjedovne zaštite.

14. Tuženica žalbu u pretežnom dijelu obrazlaže na način da se poziva na postupke vođene između stranaka i njihovih pravnih prednika u vezi utvrđenja prava vlasništva, što nije odlučno u parnici radi smetanja posjeda, u kojem je odlučno faktično stanje posjeda i čin smetanja.

15. Tuženica ističe da je imala ključeve svih prostorija kuće, pa i spornog dijela i bila u posjedu do lipnja 2024., međutim, tužena je sama potvrdila da je u apartman ušla tek nakon dojave o svjetlu u lipnju 2024., da je zatekla radnike koji su ondje boravili uz dopuštenje prednice tužiteljica i da je potom pozvala policiju i promijenila bravu te kasnije unosila vlastite stvari.

Nesporno je da je prednica tužiteljica, nakon što je tuženica promijenila bravu, istu ponovno promijenila i time uspostavila svoj posjed u zakonskom roku za poduzimanje samopomoći iz čl. 21. st. 3. ZV.

16. Tuženica u svom iskazu navodi da je „nakon kolovoza 2024.“ imala ključ apartmana (a prema navodima tužbe, bravu je posljednji put promijenila 2. rujna 2026.) , pa s obzirom na činjenicu, da je tužba u ovom postupku podnesena 12. rujna 2024., pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je ista podnesena u subjektivnom roku od 30 dana od saznanja prednice tužiteljica za počinjeno smetanje (promjenu brave i izbacivanje stvari).

17. Odredbom čl. 22. st. 1. ZV, propisano je, da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

18. Sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

19. S obzirom da je u postupku dokazan posjed prednice tužiteljica na spornom dijelu nekretnine, te čin smetanja tuženice, koji se dogodio unutar roka od 30 dana prije podnošenja tužbe, pravilno je primijenjeno materijalno pravo navedene odredbe, kada je utvrđeno smetanje posjeda i zabranjeno takvo ili slično smetanje i naložena uspostava ranijeg posjedovnog stanja.

20. Odluka o parničnim troškovima donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP, a čemu se određeno ne prigovara.

21. Na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 16. lipnja 2026.

Sudac:

Gordana Bošković Majerović