Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3521/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužitelja BJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Azmir Cerić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 2494/20-33 od 14. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2494/20-33 od 14. travnja 2023. pod točkom I. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 8.585,71 eura/64.689,00 kn[1] sa zateznim kamatama koje teku od 28. rujna 2020. do isplate i nadoknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 3.152,77 eura/23.754,55 kn sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate, sve kamate do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana (točka

1 Fiksni tečaj konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK

I. izreke). Navedenom presudom odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 953,97 eura/7.187,66 kn. (točka II. izreke).

2. Presudu suda prvog stupnja točkom I. izreke pobija tuženik zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. – dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja presudu u pobijanom dijelu preinači, podredno da istu ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Tuženik zahtijeva nadoknadu troškova sudske pristojbe na žalbu.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora jest isplata osigurnine za štetu nastalu na imovini – građevinskom dijelu stambene površine od 65m2, koja je nastala uslijed potresa 22. ožujka 2020. u Zagrebu.

5. Među strankama nije bio sporan nastanak šetnog događaja, niti je sporno da je tužitelj s tuženikom imao zaključenu policu osiguranja imovine, nije sporno ni da je tuženik u mirnom postupku tužitelju isplatio iznos od 738,96 eura/5.567,73 kn.

6. Među strankama je sporna aktivna legitimacija tužitelja i predmet osiguranja, odnosno treba li u konkretnom slučaju primijeniti pravila o podosiguranju i umanjiti procijenjeni iznos štete.

7. Tijekom postupka sud prvog stupnja je utvrdio:

- da je u Zagrebu, na adresi [adresa], upisana nekretnina u suvlasništvu MJ i EJ, roditelja tužitelja (izvod iz posjedovnog lista i izvadak iz zemljišnih knjiga , iskaz tužitelja i svjedokinje MJ);

- da se na nekretnini nalazi kuća, samostojeća, koja se sastoji od prizemlja, prvog kata i tavana, da je prizemlje samostalna cjelina s posebnim ulazom, bez unutarnje veze s prvim katom, da je ulaz u prizemlje s ulične strane, a na kat se ulazi vanjskim stepenicama koje se nalaze na stražnjem dijelu kuće (fotografije u spisu predmeta, uviđaj na licu mjesta);

- da je osiguranje imovine – građevinskog dijela zaključeno među strankama kao višegodišnje osiguranje koje počinje 27. rujna 2015. i traje do 27. rujna 2025. te je kao mjesto i predmet osiguranja naznačeno [adresa], građevinski dio kuće površine 65m2, uz dopunsko osiguranje potresa uz svotu osiguranja za 130.000,00 kn, da je u polici je naznačeno da je ugovaratelj osiguranja, tužitelj, upozoren na mogućnost podosiguranja, da je osiguranje sklopljeno i po općim uvjetima za osiguranje imovine, a koja su u primjeni od 10. svibnja 2015. (polica osiguranja imovine - građevinski dio, stranica 15. spisa);

- da je iz suglasnih iskaza tužitelja i svjedokinje MJ, majke tužitelja, utvrđeno da je na nekretnini krajem 1960.-ih godina izgrađena kuća prizemnica s krovom, u kojoj je cijela obitelj živjela dok se sestra tužitelja 2004. godine nije odselila, a tužitelj je od rođenja do 2018. godine zajedno sa roditeljima živio u prizemlju kuće, koja je i bila predmet osiguranja;

- da je u trenutku zaključenja ugovora o osiguranju već bio podignut prvi kat, koji tada još nije bio u funkciji i da je upravo radi toga po razgovoru s predstavnikom osiguranja osigurano samo prizemlje kuće u površini od 65 m2, da je prvi kat s tavanskim prostorom konačno je dovršen 2018. godine, sredstvima tužitelja, koji se tada sa obitelji na taj kat i preselio;

- da je i prilikom zaključenja osiguranja bilo nesporno da su tužiteljevi roditelji zemljišnoknjižni vlasnici nekretnine, ali da je između tužitelja i njegovih roditelja postojao dogovor da će tužitelj preuzeti brigu oko cijele kuće, što je uključivalo i osiguranje kuće, da su roditelji tužitelja oporukom nekretninu ostavili tužitelju, a da tužitelj čitavo vrijeme vodi brigu oko nekretnine i plaća sve režijske troškove;

- da su cijene radova kojim se sanirala šteta nastala od potresa, a prema cijenama na dan nastupa osiguranog slučaja, utvrđene na temelju provedenog građevinskog vještačenja i usmenog saslušanja vještaka dip. ing. RJ;

- da je vještak iskazao jediničnu i ukupnu cijenu predradnji, demontaže, zidarskih radova, soboslikarskih, fasaderskih, keramičarskih, kamenarskih, elektroinstalaterskih radova, kao i čišćenja i transporta i po prvobitnom nalazu i mišljenju utvrdio visinu štete, odnosno vrijednost radova, u iznosu od 11.163,50 eura/84.111,39 kn;

- da je tuženik u skladu s ugovorom o osiguranju dužan nadoknaditi nužne troškove popravka, odnosno one koje će osigurani predmet dovesti u stanje u kojem je bilo prije oštećenja te da nije u obvezi snositi troškove kojima bi se poboljšala konstrukcija i statika oštećenog objekta, da je prihvaćajući takve prigovore tuženika vještak naveo da postoje dva troška koja su u bitnome predstavljala ojačanje za buduće potrese i to u iznosu od 5.500,00 kn na ime izrade i montaže čelične konstrukcije/ojačanje prostora verande i hodnika, da je drugi trošak korištenje sika vlakna prilikom žbukanja unutarnjih zidova koja u ukupnom trošku sudjeluju sa 1.165,00 kn , da svi ostali troškovi predstavljaju jedini mogući način sanacije, a ne ojačanje kuće, da je time vještak ukupnu cijenu radova umanjio za 6.665,00 kn čime je ukupna cijena sanacije utvrđena u iznosu od 10.278,90 eura/77.446,39 kn;

- da kada se od ukupne cijene sanacije u iznosu od 10.278,90 eura/77.446,39 kn oduzme iznos od 738,96 eura/5.567,73 kn koji je tuženik tužitelju platio u mirnom postupku, te kada se visina štete umanjeni za odbitnu franšizu, koja iznosi 10% (za iznos od 953,97 eura/7.187,66 kn), da je tuženik u obvezi platiti iznos od 8.585,71 eura/64.689,00 kn.

8. Na ove utvrđene činjenice sud prvog stupnja primijenio je materijalno pravo iz odredbe članka 948. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018. – dalje: ZOO) i odredbe članka 15. članka 17. i članka 32. Općih uvjeta za osiguranje imovine (stranice 17-22 spisa), članka 16. i članka 28. stavka 1. točke 2. Uvjeta za osiguranje građevinskog dijela kuće i stana (stranice 22-27 spisa).

9. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, sud drugog stupnja je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju povredu određeno upire tužitelj u podnesenoj žalbi. Pobijana se presuda može ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni. Jednako tako, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

10. Odredbom članka 948. stavka 1. ZOO propisano je da ugovor o osiguranju imovine može sklopiti svaka osoba ili se može sklopiti u korist svake osobe koja ima opravdani interes na predmetu osiguranja, dok je odredom stavka 2. istog članka propisano da osiguranik može biti samo osoba koja ima ili očekuje da će imati opravdani interes da ne nastane osigurani slučaj, jer bi inače pretrpjela neki materijalni gubitak.

11. Odgovarajući na žalbene navode tuženika, valja reći da je sud prvog stupnja pravilno primijenio citirane odredbe jer, suprotno tvrdnji tuženika, osiguranik ne mora nužno biti vlasnik imovine, već osiguranik može biti ona osoba koja ima ili očekuje da će imati interes da ne nastane osigurani slučaj, jer bi inače pretrpjela neki materijalni gubitak, stoga pravilno sud prvog stupnja zaključuje da činjenica da tužitelj, kao nesporni ugovaratelj osiguranja, nije vlasnik nekretnine koja je osigurana, ne znači samo po sebi da on ne može biti i osiguranik. Nadalje, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je u konkretnom slučaju tužitelj imao interes da se ne dogodi osigurani slučaj, jer bi upravo on pretrpio materijalne gubitke, jer čitavo vrijeme gospodari i brine o cijeloj nekretnini, što je sud prvog stupnja utvrdio na temelju suglasnih iskaza tužitelja i njegove majke, svjedokinje MJ. Dakle, pravilno je sud primjenom citiranih odredbi zaključio da je tužitelj je po predmetnoj polici osiguranik sa svim pravima i obvezama koja iz tako zaključenog ugovora o osiguranju imovine proizlaze, čime je otklonjen prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

12. Tuženik u žalbi dalje navodi da je pogrešno shvaćanje suda prvog stupnja da je predmet osiguranja samo prostor od 65 m2. Ovdje prije svega valja reći da je upravo u polici osiguranja imovine – građevinskog dijela, kao predmet osiguranja naveden građevinski dio kuće površine 65 m2. Nadalje, pravilno je sud prvog stupnja, polazeći od nalaza i mišljenja građevinskog vještaka RJ, dipl. ing. građ. i uviđaja na licu mjesta, utvrdio da predmet osiguranja bio samo stan u prizemlju, površine 65 m2, te da isti predstavlja samostalnu, zatvorenu građevinsku cjelinu, koja ima poseban ulaz i potpuno je neovisna od prvog kata i tavanskog prostora, što odgovara opisu nekretnine iz odredbe članka 1. Uvjeta za osiguranje građevinskog dijela kuće ili stana, stoga su žalbeni navodi kojima tuženik ističe da osigurani građevinski dio nekretnine samostalno ne predstavlja zatvorenu građevinsku cjelinu, u suprotnosti s izvedenim dokazima te je ovaj žalbeni navod neosnovan.

13. Odredbom članka 28. stavka 1. točke 2. Uvjeta za osiguranje građevinskog dijela kuće i stana propisano je da se u slučaju nastanka osiguranog slučaja nadoknađuju samo nužni troškovi popravka u trenutku nastanka osiguranog slučaja potrebni da se osigurani predmet na novu vrijednost dovede u stanje u kojem je bio prije oštećenja, po cijenama materijala i rada umanjenim za vrijednost ostataka.

14. Sud prvog stupnja utvrdio je koji su to nužni troškovi popravka u trenutku nastanka osiguranog slučaja bili potrebni da se osigurani predmet dovede u stanje u kojem je bio prije oštećenja na temelju nalaza i mišljenja vještaka dip. ing. RJ. U usmenom očitovanju na prigovore tuženika vještak je naveo da je jedini trošak koji je nastao tijekom sanacije kuće, a odnosi se na ojačanje kuće za buduće potrese jest onaj na ime izrade i montaže čelične konstrukcije/ojačanje prostora verande i hodnika u iznosu 729,98 eura/5.500,00 kn i korištenje sika vlakna prilikom žbukanja unutarnjih zidova u iznosu od 154,62 eura/1.165,00 kn, dok svi ostali troškovi predstavljaju jedini mogući način sanacije, a ne ojačanje kuće. Slijedom navedenog, neosnovani su žalbeni navodi tuženika koje u tom dijelu ponovno ističe u žalbi, a koje je sud prvog stupnja pravilno otklonio i obrazložio svoju odluku.

15. Tuženik žalbom osporava i odluku o nadoknadi troškova parničnog postupka, međutim, suprotno žalbenim navodima, ista je pravilna i zakonita, kako po osnovi (članak 154. stavak 5. ZPP), tako i po visini odmjerenih troškova (članak 155. ZPP) uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. – dalje: Tarifa).

16. Odgovarajući na žalbene navode, valja istaknuti da tužitelju pripada nadoknada troškova sastava odštetnog zahtjeva od 28. svibnja 2020. (stranice 3-4 spisa) u vrijednosti od 100 bodova s obzirom da je to podnesak koji je bio potreban u postupku koji se vodi po ZOOP prije sudskog postupka smislu odredbe Tbr. 32. Tarife. Nadalje, pravilno je sud prvog stupnja tužitelju dosudio nadoknadu troškova za sastav tri obrazložena podneska. Tužitelj je podneskom od 23. studenog 2020. dostavio svoje očitovanje na odgovor na tužbu tuženika, dakle, radi se o obrazloženom podnesku koji je bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. ZPP. Nadalje, neosnovano tuženik navodi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju priznao troškove sastava podneska od 17. veljače 2021. kojim je tužitelj postupio u skladu s raspravnim rješenjem suda kojim mu je sud naložio da u spis dostavi zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu nekretninu , s obzirom na to da je riječ o obrazloženom podnesku koji je bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. ZPP. Nadalje, podneskom od 29. prosinca 2022. tužitelj se očitovao na nalaz i mišljenje građevinskog vještaka, dakle riječ je o obrazloženom podnesku koji je bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. ZPP.

17. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 368. stavka 2. ZPP, žalba tuženika odbijena je kao neosnovana i odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

18. Zahtjev tuženika za nadoknadu troškova sudske pristojbe za žalbu je odbijen kao neosnovan jer sa žalbom nije uspio, te je stoga , u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. i članka 166. stavka 1. ZPP, odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Zagrebu 16. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Robert Jambor