Poslovni broj: Usž-4196/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Marušić - Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat – Paliska i Hrvoja Miladina, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja NK iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Matiji Škranjiću, odvjetniku u Velikoj Gorici, Trg Kralja Tomislava 41 protiv tuženog Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-803/2025-7 od 8. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-803/2025-7 od 8. rujna 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-803/2025-7 od 8. rujna 2025., odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-560-01/25-01/4, URBROJ: 511-01-149-25-2 od 15. travnja 2025. (točka I. izreke). Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora
2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, KLASA: NK-563-01/24-01/16, URBROJ: 511-19-18-24-1211 od 19. studenog 2024., a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnika pričuvnog sastava Policijske uprave zagrebačke.
3. Tužitelj pobija presudu zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima. Ističe da je sud odbio provesti dokaze saslušanjem svjedoka koje je predlagao saslušati, TK i KK iz čijeg svjedočenja se moglo točno i potpuno utvrditi činjenično stanje. Tvrdi da je u predmetnom razdoblju bio u pričuvnom sastavu Ministarstva unutarnjih poslova. Navodi da predloženi svjedok TK ima status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, no ne nužno u istoj postrojbi kao on, što bi se sve utvrdilo u sporu. Ističe da je već pri podnošenju zahtjeva u upravnom postupku dostavio dokumentaciju koja dokazuje njegove tvrdnje, u koju sud prvog stupnja nije izvršio uvid. Poziva se na izjavu svjedoka KK, zapovjednika Posebne postrojbe policije kojom dokazuje da je za vrijeme djelovanja u pričuvnom sastavu dobio privremenu službenu iskaznicu s određenim ovlastima te Popis osoba za rezervni sastav policije Policijske uprave zagrebačke . Navodi da sud ovim dokazima nije pridao značaj. Tvrdi da je već od početka srpnja 1991. bio član Narodne zaštite teritorijalne obrane Velika Gorica te je bio zapovjednik voda od 30 ljudi, da su bili stacionirani u zgrade osnovne škole u [adresa] te da mu je neposredno nadređeni bio TK, kojemu je priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem istog ratnog puta. Nadalje navodi da je bio u sastavu Narodne zaštite do dana 1. listopada 1991. kad je postao pripadnikom rezervnog sastava policije gdje mu je zapovjednik bio gospodin KK, zajedno s pripadnicima aktivnog sastava policije. Ističe da je zadužio odoru hrvatskog policajca kao i automatsku pušku sa streljivom, da je obnašao dužnost pripadnika rezervnog sastava policije do dana 31. prosinca 1991. obavljajući sve zadaće na prvoj crti bojišnice te primao i naknadu plaće od Ministarstva unutarnjih poslova , a nakon 31. prosinca 1991., nakon povlačenja aktivne policije s položaja iz [adresa], razdužio se i vratio na svoj posao u Vodovod Zagreb. Ističe da je odlikovan Spomenicom Domovinskog rata od dana 29. rujna 1995. Predlaže da ovaj Sud poništi pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev te naloži tuženiku naknadu troška upravnog spora i žalbenog postupka.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, u granicama razloga iznesenih u žalbi, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud nije utvrdio osnovanim žalbene razloge zbog kojih tužitelj pobija presudu, a ne postoje ni razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Pobijana presuda donesena je na temelju činjenica utvrđenih u upravnom postupku, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su rješenja tuženika i prvostupanjskog javnopravnog tijela donesena na temelju pravilno provedenog upravnog postupka te potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode.
8. Odredbom članka 3. stavcima 1. i 2. Zakona o hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ 121/17, 98/19, 84/21, 156/23 dalje Zakon) propisane su pretpostavke za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.
9. U postupku te pretpostavke na strani tužitelja nisu utvrđene, stoga ni prema ocjeni ovoga Suda nije bilo osnove da se udovolji njegovom zahtjevu. Tužitelj, za predmetno razdoblje, nije evidentiran u službenim evidencijama kao pripadnik pričuvnog sastava postrojbi MUP-a (pri čemu nema dokaza da je primao naknadu plaće od strane Ministarstva unutarnjih poslova). Pripadnost neko j od formacija službenih ustrojstvenih oružanih snaga je, pored izravnog borbenog angažiranja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske (članak 3. stavak 2. Zakona), uvjet za priznavanje predmetnog prava. Pored toga, dužnosti i zadaće koje je tužitelj obavljao, ne mogu se smatrati oružanim otporom agresoru i djelovanjem u izravnoj vezi s tim otporom u smislu odredbe članka 3. stavka 2. Zakona (u izjavi danoj tijekom upravnog postupka izjavio je da je kao pripadnik Narodne zaštite teritorijalne obrane Velika Gorica obavljao zadaće čuvanja objekata, obiteljskih kuća, stražarenje, te povremena dežurstva na rijeci Kupi, odnosno, pod zapovjedništvom KK zadaće špijunaže, straže, kontrole po punktovima i slično). Prema dosljednog sudskoj praksi, činjenica što je tužitelj sudjelovao u aktivnostima koje sam navodi i opisuje, čija je zadaća u širem smislu sprječavati sve postupke usmjerene na podrivanje i rušenje ustavom utvrđenog poretka i ugrožavanja sigurnosti zemlje (čak i uz činjenicu da je zadužio oružje), nije razlog za drugačije rješenje ove upravne stvari. Ni činjenica što su neke njegove kolege ostvarile status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, ne može biti razlog da se tužitelju prizna status hrvatskog branitelja i za predmetno razdoblje. Razlog nezakonitosti pobijane presude nije ni odbijanje provođenja dokaza saslušanjem svjedoka TK (koji je saslušan u upravnom postupku i za kojega tužitelj ne tvrdi da su služili u istoj postrojbi) ili svjedoka KK, (pod čijim zapovjedništvom, kako to proizlazi iz utvrđenog činjeničnog stanja, nije obavljao zadaće oružanog otpora agresoru ili djelovanja u izravnoj vezi s tim otporom). Ovo stoga što pretpostavke propisane člankom 3. stavcima 1. i 2. Zakona moraju biti kumulativno ispunjene da bi postojala zakonska osnova za priznanje zatraženog statusa.
10. Sud zbog toga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Radi se o navodima koje je tužitelj isticao i u tužbi, o kojima se prvostupanjski sud izjasnio, a s kojima očitovanjima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja dok se pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi zasniva na pravilnom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
11. Trebalo je, slijedom svega iznijetog, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
12. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a.
U Zagrebu 16. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Gordana Marušić - Babić
