Poslovni broj: Usž-1943/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježana Horvat-Paliska i Hrvoja Miladina, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ZĆ iz [adresa], zastupanog po opunomoćenici Katarini Kranjčević Zanki, odvjetnici u Zadru, Kovačka ulica 5, protiv tuženika: Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Zagreb, Margaretska 3, radi naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2086/2023-24 od 28. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba u odnosu na točke I. i II. izreke presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2086/2023-24 od 28. listopada 2024. te se iste potvrđuju.
II. Poništava se točka III. izreke presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2086/2023-24 od 28. listopada 2024.
III. Tužitelju ZĆ iz [adresa], priznaje se pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu za vrijeme korištenja privremene nesposobnosti za rad od dana 3. siječnja 2022. do 3. srpnja 2023. pod šifrom prema MKB-u: F43.1 kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu, na teret sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, a od 4. srpnja 2023. pa dok za privremenu nesposobnost postoji medicinska indikacija u visini od 50% zadnje isplaćene naknade plaće na ime te privremene nesposobnosti za rad.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2086/2023-24 od 28. listopada 2024. poništeno je rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Direkcije KLASA: UP/II-502-04/22-01/43, URBROJ: 338-01-06-05-23-19 od dana 13. srpnja 2023. (točka I. izreke), poništeno je rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Područne službe Zadar KLASA: UP/I-502-04/22-01/01, URBROJ: 338-13-02-21-04 od dana 4. veljače 2022. (točka II. izreke), tužitelju ZĆ iz [adresa], priznato je pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu za vrijeme korištenja privremene nesposobnosti za rad od dana 3. siječnja 2022. nadalje pod šifrom prema MKB-u: F43.1 kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu, na teret sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (točka III. izreke presude).
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Područne službe Zadar KLASA: UP/I-502-04/22-01/01, URBROJ: 338-13-02-21-04 od dana 4. veljače 2022.
3. Rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Područne službe Zadar KLASA: UP/I-502-04/22-01/01, URBROJ: 338-13-02-21- 04 od dana 4. veljače 2022. tužitelju nije priznata bolest pod šifrom F43.1 Posttraumatski stresni poremećaj neposrednom posljedicom sudjelovanja u Domovinskom ratu te mu u vezi navede bolesti nije priznato pravo na naknadu plaće u visini propisanoj člankom 55. stavkom 2. točkom 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju za vrijeme privremene nesposobnosti za rad od 3.siječnja 2022.
4. Tuženik pobija presudu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, upire na odredbu članka 39. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ 80/13, 137/13, 98/19, dalje ZOZO), na snazi u vrijeme donošenja predmetnih rješenja, u svezi sa odredbom članka 55. stavka 2. točke 1. ZOZO odnosno zakonski određen vremenski maksimum u kojem osiguranik može ostvariti pravo na naknadu plaće u najvišem iznosu, a to je 18 mjeseci od prvog dana utvrđene privremene nesposobnosti za rad, a po isteku tog roka, 50% zadnje isplaćene naknade plaće na ime te privremene nesposobnosti za rad dok za privremenu nesposobnost postoji medicinska indikacija, a ne kako je to određeno izrekom pobijane presude . Opisuje tijek upravnog postupka te ponavlja razloge zbog kojih je zahtjev tužitelja od 3. siječnja 2022. odbijen, a sve iz razloga što tijela vještačenja u upravnom postupku nisu zaključili da je privremena nesposobnost za rad zbog bolesti pod šifrom F43 neposredna posljedica sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu, a za svoje su zaključke dali obrazloženja na temelju medicinske dokumentacije u vidu nalaza, mišljenja i ocjene. Nadalje, ističe da nije suglasan sa nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka dr. Ivana Urlića o uzročno posljedičnoj vezi bolesti tužitelja i sudjelovanja u Domovinskom ratu iznoseći stav da se sudski vještak ne pridržava obligatornih smjernica MKB10 klasifikacije u dijelu vezanom za odgođeni PTSP te tipičnu kliničku sliku, kao i da je kod tužitelja u medicinskoj dokumentaciji nije opisan ratni stresogeni čimbenik koji je mogao uzrokovati ratni PTSP već su navedene samo općenite tvrdnje te nisu opisani simptomi odgođenog ratnog PTSPa po svojoj vrsti, intenzitetu i učestalosti da bi dali osnovu za postavljenu dijagnozu kao dominantnu. Neutemeljenim drži i zaključak sudskog vještaka da se anksioznost i depresija kod tužitelja javljaju u sklopu kliničke slike PTSP-a. Poziva se na Nalaz Viših vještaka Zavoda za vještačenje iz rujna 2021. Smatra da sudski vještak ne uzima u obzir krnju dinamiku te neredovitost psihijatrijskog liječenja tužitelja. Poziva se i na očitovanje Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 14. kolovoza 2024. u kojem se iznose razlozi neslaganja sa zaključkom sudskih vještaka. Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu te odbije tužbeni zahtjev.
5. Tužitelj nije dostavio odgovor na žalbu.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, u gran icama razloga iznesenih u žalbi, u skladu s člankom 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24 i 39/26 Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske dalje ZUS), ovaj Sud nije utvrdio postojanje razloga zbog kojih se presuda žalbom pobija niti razloga na koje pazi po službenoj dužnosti. Prvostupanjski sud je postupak prije donošenja pobijane presude proveo sukladno odredbama ZUS-a te je presudu obrazložio u cijelosti sukladno odredbi članka 119. stavka 5. ZUS- a . Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta odluka mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja dok se pravno shvaćanje izraženo u osporenom rješnju zasniva na pravno prihvatljivom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
8. Prvostupanjski sud je na temelju razmatranja relevantnih pravnih i činjeničnih pitanja, a uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke te činjenice koje je sam utvrdio tijekom upravnog spora, u skladu s ovlaštenjem iz članka 49. stavka 3. ZUS-a, utvrdio da rješenje tuženika nije doneseno na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja zbog čega je pogrešno primijenjeno materijalno pravo na štetu tužitelja. U obrazloženju presude sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom sporu te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo razloge zbog kojih je usvojio tužbeni zahtjev te meritorno riješio upravnu stvar.
9. Prvostupanjski sud je, utvrđujući činjenično stanje, proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima prof. dr. sc. Ivan Urliću, spec. neuropsihijatru (na prijedlog tužitelja) te po mr. sc. ZĆA spec. medicine rada (na prijedlog tuženika). Iz provedenih dokaza sud je zaključio da su ispunjeni zakonom propisani uvjeti za priznanje prava na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u visini od 100% osnovice, a jer je zaključak iz oba nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka da je dijagnoza zbog koje je tužitelj privremeno nesposoban za rad (F 43.1 prema MKB-10) neposredna posljedica sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu. Oba vještaka dala su pisani nalaz i mišljenje, odgovorivši i na primjedbe stranaka, pri tome imajući u vidu i pisane nalaze, mišljenja i ocjene vještaka iz upravnog postupka.
10. Kod tako utvrđenog činjeničnog stanja u upravnom sporu, nije osnovano pozivanje tuženika na stavove iz očitovanja Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 14. kolovoza 2024., s obzirom na to da su odlučne medicinske činjenice, za koje sud nema potrebna znanja, utvrđene u upravnom sporu, prema pravilima upravnog spora, a koje tuženik navodima iz žalbe nije doveo u sumnju. Iz ovih je razloga žalba izjavljena u odnosu na točke I. i II. izreke pobijane presude odbijena.
11. Međutim, osnovan je prigovor tuženika u odnosu na primjenu odredbe članka 55. stavka 2. točke 1. ZOZO-a te odluku suda da tužitelju pripada naknada plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu za vrijeme korištenja privremene nesposobnosti za rad od dana 3. siječnja 2022. nadalje. Ovo je, kako to osnovano ističe tuženik, protivno članku 52. stavcima 1. i 2. u svezi članka 39. točke 9. ZOZO , koje odredbe propisuju da naknada plaće iznosi 100% od osnovice za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, odnosno vrijeme u kojem osiguranik ima pravo na tu naknadu po istoj dijagnozi, može biti u maksimalnom trajanju od 18 mjeseci. Izreka točke III. pobijane presude stoga nije u skladu sa spomenutim zakonskim odredbama iz kojeg razloga ju je trebalo poništiti te odrediti visinu naknade plaće u skladu sa odredbama članka 52. stavaka 2. i 3. ZOZO. Stoga je žalbu izjavljenu u odnosu na točku III. izreke pobijane presude valjalo usvojiti.
12. Trebalo je, slijedom svega naprijed iznijetog, na temelju odredbe članka 135. stavaka 1. i 2. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 16. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić-Babić
