Poslovni broj: Usž-2794/2024-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Hrvoja Miladina, članova vijeća, te više sudske savjetnice – specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja VB, [adresa], kojeg zastupaju opunomoćenici Gordan Škare i Ivana Škare, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Zagrebu, Mažuranićev trg 4, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, uz sudjelovanje zainteresirane osobe ŠB, vlasnika obrta za proizvodnju proizvoda od drva, stolarija i pilana Ratković, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Franjo Šebjan i Mihaela Carović Rukavina, Varaždin, Pavlinska 5, radi ozljede na radu, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1321/2024-16 od 27. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje točka I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1321/2024-16 od 27. lipnja 2024.
II. Poništava se točka II. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1321/2024-16 od 27. lipnja 2024.
III. Nalaže se tužitelju da zainteresiranoj osobi nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura (tisućudvijestotinepedeset eura) u roku od 15 dana od dana dostave ove presude, zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koje teku od dana donošenja odluke o troškovima do isplate ako tuženik dobrovoljno ne plati trošak u određenom roku, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova odbija.
IV. Svaka stranka snosi svoje troškove žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, klasa: UP/II-502- 03/23-01/785, urbroj: 338-01-06-05-24-04 od 31. siječnja 2024., kao i zahtjev za naknadu troška (točka I. izreke), te je naloženo tužitelju da zainteresiranoj osobi nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude (točka II. izreke).
2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Područne službe Varaždin, klasa: UP/I-502-03/23-02/411, urbroj: 338-05-02-23-17 od 3. listopada 2023. Tim rješenjem tužitelju ozljeda pod dijagnozom šifre prema MKB -10 klasifikaciji S 82.1 i S 72.1 pretrpljena 15. svibnja 2023. nije priznata ozljedom na radu, te mu u svezi navedene ozljede nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.
3. Tužitelj je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Smatra presudu prvostupanjskog suda nezakonitom jer sud nije odlučio o svim tužbenim zahtjevima, niti je u obrazloženju presude naveo valjane razloge o odlučnim činjenicama. Smatra da je zainteresirana osoba uključena u predmetni upravni spor uz pogrešnu primjenu pravila sudskog postupka, te da obrazloženje ne sadrži razloge iz kojih je uključena u predmetni upravni spor. Osporava pravilnost visine utvrđenog troška upravnog spora navodeći da trošak sastava odgovora na tužbu, koji nije obrazložen u smislu Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i koji je dostavljen dan prije održavanja rasprave u spis, a njegovom punomoćniku putem e-spisa pola sata prije održavanja rasprave, nije opravdan trošak. Također, smatra neopravdanim trošak pristupa na raspravu održanu dana 25. lipnja 2024., jer opunomoćenik zainteresirane osobe na raspravi nije iznio navode koji bi bili od utjecaja na donošenje odluke o predmetnoj upravnoj stvari. Osporava pravilnost primjene odredbe članka 67. stavka 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, s obzirom na to da u provedenom postupku nije na pravilan način utvrđeno je li nastala ozljeda isključivo posljedica njegovog nesavjesnog, skrivljenog i neodgovornog ponašanja na radnom mjestu. Ističe da prvostupanjski sud odluku temelji na nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka, koji u danom nalazu nije naveo mjerodavne odredbe Zakona o zaštiti na radu. Navodi da je vještak nalaz i mišljenje utemeljio i na video snimci događaja, bez zvuka, koji prema navodima vještaka prileži spisu tuženika, kao i dokumentaciji koju mu je neposredno dostavio tuženik, a koja dokumentacija nije dostavljena njemu, niti je prvostupanjski sud izvršio uvid u navedenu snimku. Smatra da sud prvog stupnja odluku o postojanju relevantnih činjenica temelji na posredno utvrđenim činjenicama. Ističe da sud nije uzeo u obzir činjenicu da se prije nego što je krenuo s izmjerom trupaca, obratio radniku koji je upravljao postrojenjem i upoznao ga s uputom poslodavca u pogledu promjene u izmjeri trupaca, a koje postrojenje u trenutku razgovora nije radilo. Smatra da nije na njemu odgovornost pokretanja postrojenja, jer to nije u njegovoj nadležnosti, već da je o tome trebao voditi računa radnik koji je upravljao strojem. Ukazuje da je vještak na raspravi iskazao da je od završetka razgovora s radnikom koji je upravljao strojem pa do njegovog ozljeđivanja, proteklo svega četiri sekunde u kojem je vremenu uzeo metar da bi vršio potrebno mjerenje trupaca koj i su se nalazili na postrojenju, zbog čega je potpuno pogrešno zaključiti da je u trenutku ulaska u postrojenje stroj radio i da je time iskazao nepažnju u postupanju na radnom mjestu. Ističe da iz prijave o ozljedi na radu jasno i nedvojbeno proizlazi da je prema nalogu i uputi poslodavca u jednom trenutku obavijestio radnika koji je upravljao postrojenjem da je potrebno izmijeniti mjere na koje se pile trupci, te da je nakon tog razgovora otišao iza kabine kako bi izvršio mjerenje, a drugi radnik da je pokrenuo postrojenje unatoč obavijesti. Navodi da iz sadržaja spisa predmeta nedvojbeno proizlazi da predmetno ozljeđivanje nije isključiva posljedica njegovog postupanja, te da je u upravnom sporu bilo potrebno utvrditi radi li se isključivo o njegovoj odgovornosti ili suodgovornom ponašanju njega i drugog radnika, te odgovornosti poslodavca. Zbog navedenog smatra da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje, zbog čega je došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti pobijanu presudu i donijeti odluku kojom se u cijelosti usvaja tužbeni zahtjev uz naknadu troškova za sastav žalbe.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode u cijelosti. Navodi da je prvostupanjski sud dao valjano obrazloženje u odnosu na činjenice relevantne za donošenje odluke u predmetnoj upravnoj stvari, te je pravilnom primjenom materijalnog prava odbio tužbeni zahtjev. Predlaže odbiti žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga u skladu s odredbom člankom 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24 i 39/26-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: ZUS), ovaj Sud žalbene navode u pogledu pravilnosti točke I. izreke presude nalazi neosnovanim. Suprotno navodima tužitelja, presuda prvostupanjskog suda u odnosu na meritum spora je donesena na temelju relevantnih činjenica pravilno utvrđenih u upravnom postupku i sporu, te je uz pravilnu primjenu materijalnog prava odbijen tužbeni zahtjev. Pritom prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede pravila postupka time što je, sukladno odredbi članka 20. stavka 3. ZUS-a, zainteresiranu osobu, koja ima pravni interes i može se u svakom trenutku uključiti u upravni spor, rješenjem pozvao da sudjeluje u upravnom sporu. Presuda prvostupanjskog suda sadrži obrazloženje koje je u cijelosti u skladu s odredbom članka 119. stavka 5. ZUS-a.
7. Prema podacima spisa proizlazi da je predmetni postupak pokrenut na zahtjev poslodavca od 25. svibnja 2023. prijavom ozljede na radu u svezi s pretrpljenom ozljedom tužitelja nastalom 15. svibnja 2023. u vrijeme obavljanja poslova, po dijagnozi šifre prema MKB-10 klasifikaciji S 82.1 i S 71.1. Prvostupanjsko upravno tijelo je u izvršenju ranijeg rješenja tuženika od 23. kolovoza 2023., uzimajući u obzir pribavljenu dokumentaciju iz provedenog inspekcijskog nadzora i izjavu tužitelja, donijelo rješenje kojim se tužitelju ne priznaje naprijed navedena ozljeda kao ozljeda na radu, s obzirom na to da je nastala skrivljenim i nesavjesnim ponašanjem tužitelja. Tuženik je potvrdio pravilnost prvostupanjskog rješenja i odbio žalbu.
8. Prvostupanjski sud je radi pravilnosti i potpunosti utvrđivanja činjeničnog stanja i otklanjanja prigovora tužitelja u sudskom sporu proveo dokaz sudsko medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet, zaštitu na radu i zaštitu od požara MB, mag. ing. prom. i univ. spec. aedif. Vještak je u nalazu i mišljenju od 13. svibnja 2024., na okolnost nastanka ozljede tužitelja od 15. svibnja 2023. i pravilnosti postupanja tužitelja i poslodavca sukladno propisima o zaštiti na radu, iznio mišljenje da je predmetna ozljeda nastala nesavjesnim, skrivljenim i neodgovornim ponašanjem tužitelja na radu, koji je postupao u suprotnosti s propisima o zaštiti na radu, jer je za vrijeme uključenog radnog stroja stupio na tračnice pokretnog dijela stroja, suprotno upozorenjima koja su se nalazila pored stroja, iako je bio dužan voditi računa o sigurnosti i zaštiti zdravlja sebe i ostalih radnika, kao radnik koji je prošao osposobljavanje, te je ujedno bio i pod utjecajem alkohola, dok je poslodavac postupio u skladu s propisima iz područja zaštite na radu.
9. Tužitelj je nakon zaprimanja nalaza i mišljenja sudskog vještaka u podnesku od 4. lipnja 2024. paušalno prigovorio nalazu i mišljenju navodeći da se nalaz i mišljenje vještaka svodi na reprodukciju zapisnika o inspekcijskom nadzoru i sadržaj alko testa, a ne na kritičku analizu cjelokupne činjenične građe, te je predložio usmeno saslušanje vještaka. Vještak je na ročištu održanom 25. lipnja 2024. otklonio prigovore tužitelja, a na koje očitovanje njegov punomoćnik nije imao primjedbi.
10. Odredbom članka 67. stavka 1. točke 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj 80/13., 137/13., 98/19. i 33/23.) propisano je da se ozljedom na radu u smislu tog Zakona, ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnom mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti ili na redovnom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga (upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i slično).
11. Prema ocjeni ovog Suda, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom i tumačenjem odredbi Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, te uvažavajući cjelokupnost dokumentacije, kao i nalaz i mišljenje sudskog vještaka medicine rada, koji je iznio sve relevantne činjenice za donošenje odluke o predmetnoj upravnoj stvari i odgovorio na primjedbe tužitelja, osnovano potvrdio stajalište tuženika da je do ozljede na radu došlo zbog skrivljenog i nesavjesnog postupanja tužitelja, zbog čega mu primjenom naprijed citirane odredbe članka 67. stavka 1. točke 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, pretrpljena ozljeda pravilno nije priznata ozljedom na radu.
12. Suprotno žalbenim navodima u upravnom sporu su na pravilan način ocijenjene sve činjenice i dokazi ključni za utvrđenje činjeničnog stanja i donošenje zakonite odluke. Prvostupanjski sud je pravilno prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, koji je nakon izvršenog uvida u cjelokupnu dokumentaciju i snimku događaja, dao mišljenje da je do ozljede došlo skrivljenim i nesavjesnim ponašanjem tužitelja, a kako je to utvrđeno i u provedenom upravnom postupku. Tužitelj nakon zaprimanja nalaza i mišljenja vještaka, nije iznosio prigovore u tom pravcu, niti je predlagao prvostupanjskom sudu da izvrši uvid u navedenu snimku, već to iznosi tek u žalbi. U upravnom postupku je na temelju očitovanja tužitelja i drugog radnika te zapisnika Državnog inspektorata Područnog ureda Varaždin, Službe za nadzor zaštite na radu, klasa: UP/I-116-04/23- 07/151, urbroj: 443-02-04-09-23-1 od 26. lipnja 2023., kao i zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola i opojnih droga ili lijekova u organizmu Ministarstva unutarnjih poslova Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Novi Marof broj: 02257326 od 15. svibnja 2023. pravilno utvrđeno da je do ozljede na radu došlo zbog skrivljenog i nesavjesnog ponašanja tužitelja pri obavljanju poslova. Tužitelj je prilikom obavljanja poslova izmjere trupaca, unatoč postojanju uputa koje se nalaze pored stroja, započeo mjerenje trupaca u trenutku rada stroja, odnosno prije ulaska u područje rada stroja i početka mjerenja se nije uvjerio da je stroj ugašen, čime je postupio u suprotnostima s odredbama Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 7/14., 118/14., 94/18. i 96/18.), iako je ranije osposobljen za stručno postupanje na radu. Stoga navodi u pogledu eventualnog nesporazuma u komunikaciji s drugim radnikom, nisu od utjecaja na donošenje odluke u predmetnoj upravnoj stvari.
13. Neosnovano zaključuje tužitelj da je u provedenom inspekcijskom postupku utvrđena odgovornost poslodavca, s obzirom da to ne proizlazi iz zapisnika o provedenom inspekcijskom postupku. Prilikom obavljanja nadzora inspektor je izrekao usmenu mjeru ponovnog osposobljavanja radnika, iz razloga što je unatoč osposobljenosti radnika za rad na siguran način, došlo do postupanja u suprotnosti s odredbama Zakona o zaštiti na radu.
14. U svezi prigovora tužitelja da sud nije riješio o svim tužbenim zahtjevima treba reći da je u ustaljenoj upravnosudskoj praksi (odluke ovog Suda poslovni broj: Usž - 2022/2015 od 2. prosinca 2015., Usž-599/2015 od 2. srpnja 2015. i dr.) izraženo shvaćanje da sud nije vezan doslovnim sadržajem tužbenog zahtjeva. Naime, ovlast odnosno obveze upravnog suda prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu propisane su kogentnim odredbama članka 116. i 117. ZUS-a. U konkretnom slučaju kada je prvostupanjski sud rješenje tuženika, kojim je odbijena žalba tužitelja, ocijenio zakonitim nije bilo osnove za donošenje odluke o ostalim tužbenim zahtjevima.
15. S obzirom da tužitelj u žalbi ne iznosi navode koji bi doveli u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja kao i pravilnost primjene materijalnog prava, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbenih navoda. Stoga je primjenom odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao u točki I. izreke.
16. Žalbu tužitelja u pogledu troškova upravnog spora ovaj Sud ocjenjuje djelomično osnovanom.
17. Prvostupanjski sud je odlučujući o trošku zainteresiranoj osobi priznao kao opravdan trošak za sastav odgovora na tužbu i trošak pristupa na ročište u ukupnom iznosu od 2.500,00 EUR-a.
18. Međutim, ovaj Sud ne može prihvatiti pravilnim zaključak prvostupanjskog suda u pogledu opravdanosti troška za sastav odgovora na tužbu. Ovo stoga što je punomoćnik zainteresirane osobe odgovor na tužbu predao sudu dan prije održavanja ročišta 25. lipnja 2024., a koji navode iz podneska su mogli biti izneseni na navedenom ročištu, za koji joj je priznat trošak zastupanje po opunomoćeniku. Stoga je primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 38/23.) valjalo priznati opravdani trošak za pristup ročištu u iznosu od 1.250,00 eura (Tbr. 27. točka 1. alineja 1., Tbr. 46. i Tbr. 54.), te primjenom odredbe članka 135. stavka 2., te članka 147. stavka 1. i 148. stavka 3. ZUS-a odlučiti kao u točki II. i III. izreke.
19. S obzirom na to da je je tužitelj žalbom djelomično uspio samo u odnosu na dio dosuđenog troška, kao akcesornog zahtjeva koji prati sudbinu glavnog zahtjeva, to je primjenom odredbe članka 147. stavka 2. ZUS-a odlučeno kao u točki IV. izreke.
U Zagrebu, 16. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić-Babić
