Poslovni broj: Usž-535/2025-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Snježane Horvat – Paliska, predsjednice vijeća, Hrvoja Miladina i Gordane Marušić – Babić, članova vijeća te više sudske savjetnice – specijalistice Blaženke Drdić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice GC iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Marijo Rođak, odvjetnik u Zagrebu, Vlaška 79, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Zagreb, Margaretska 3, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Linea d.o.o., Gornji Stupnik, Gornjostupnička 18, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-1703/2023-16 od 15. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-1703/2023-16 od 15. siječnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.
III. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/23- 01/366, URBROJ: 338-01-06-05-23-02 od 12. lipnja 2023. i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/21- 02/4052, URBROJ: 338-21-02-02-23-20 od 9. ožujka 2023. (točka I. izreke), te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. Izreke). Točkom III. izreke naloženo je tužiteljici nadoknaditi zainteresiranoj osobi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 1.250,00 EUR u roku od 60 dana od dostave odluke o troškovima ovog spora.
1.1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-502-03/23-01/366, URBROJ: 338-01-06-05-23-02 od 12. lipnja 2023. odbijena je žalba tužiteljice i potvrđeno rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/21-02/4052, URBROJ: 338-21-02-02-23-20 od 9. ožujka 2023., kojim je odlučeno da se tužiteljici ozljeda nastala 13. listopada 2021. pod dijagnozama šifri prema MKB-10: S 00.9 i G51.0 ne priznaje ozljedom na radu te joj se ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.
2. Tužiteljica je izjavila žalbu iz svih žalbenih razloga. Navodi kako je Sud pogrešno utvrdio da je motiv sukoba tužiteljice bio isključivo privatne naravi i da je stoga nebitno što je do ozljede došlo na radnom mjestu tužiteljice prilikom obavljanja njezinih redovnih radnih zadataka. Navodi kako nije postojao nikakav osobni odnos nje i osobe koja ju je napala. Ističe kako je napadnuta prilikom obavljanja uobičajenih radnih aktivnosti od nepoznate osobe te kako je u postupku pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Pobija presudu i u dijelu kojim joj je naloženo plaćanje troškova zainteresirane osobe jer smatra kako bivši poslodavac tužiteljice ne može biti zainteresirana osoba u ovom sporu. Predlaže poništiti osporavanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troška za sastav žalbe.
3. Tuženik u odgovor na žalbu osporava navode žalbe kao neosnovane. Ističe kako ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu. Predlaže odbiti žalbu.
4. Zainteresirana osoba u odgovoru na žalbu osporava navode žalbe. Navodi kako je utvrđeno da je postojao osobni odnos tužiteljice i osobe koja joj je nanijela ozljedu te je utvrđeno da su tužiteljica i njena napadačica prethodno komunicirale i da su postojali problemi između njih i prije ozljede zbog čega se predmetna ozljeda ne može dovesti u kontekst ozljede na radu. Protivi se navodima tužiteljice da zainteresirana osoba nema interes u ovoj stvari, te ukazuje da je s obzirom na radni spor s tužiteljicom neposredno zainteresirana za ishod ovog spora. Smatra kako je zahtjev tužiteljice za priznanjem ozljede na radu neosnovan te predlaže odbiti žalbu, uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24 i 39/26 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. U obrazloženju presude izložene su sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te su, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, navedeni odlučni razlozi zbog kojih je prvostupanjski Sud odbio tužbeni zahtjev.
8. Iz podataka spisa proizlazi da je zahtjev za priznanje prava po osnovi ozljede na radu tužiteljice, prema događaju od 13. listopada 2021., odbijen jer je utvrđeno da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 67. točke 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj: 80/13, 137/13 i 98/19, dalje: Zakon), jer je do njene ozljede došlo uslijed napada ženske osobe izazvane osobnim odnosom , koji se ne može dovesti u kontekst radno-pravnih okolnosti.
9. Nije sporno da je tužiteljica zadobila ozljede dijagnoze prema MKB-u S00.9 i G51.0, koje se mogu uzročno posljedično povezati s opisanim načinom nastanka ozljede nastale 13. listopada 2021., međutim utvrđenja iz provedenog postupka ukazuju da je tužiteljicu napala djevojka kolege s posla, CC, te da je motiv napada bio isključivo osobne naravi, vezan za privatni odnos tužiteljice i CC.
10. Navedeni zaključak prvostupanjski sud je izveo iz ukupno izvedenih dokaza spisa predmeta, ukazavši na specijalistički nalaz od 5. siječnja 2022. iz kojeg proizlazi da je liječnik izrazom „poznate osobe“ aludirao na to da je tužiteljica (kao pacijent) znala da joj je udarac uputila djevojka kolege s posla, a koja je, prema izjavi same tužiteljice, prije napada pitala „je li to G“
11. Stoga Sud nalazi pravilnim utvrđenje prvostupanjskog suda da je takva ozljeda nastala uslijed osobnih odnosa tužiteljice, te je mogla nastati neovisno o mjestu, radnom vremenu tužiteljice i načinu rada, zbog čega postoji zapreka da joj se primjenom članka 67. točka 3. Zakona, priznaju prava iz zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu.
12. U odnosu na žalbene prigovore kojima tužiteljica dovodi u pitanje činjenično stanje utvrđeno tijekom spora, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud utvrdio sve bitne činjenice za donošenje odluke u ovoj stvari te je u obrazloženju pobijane presude naveo osnovane razloge kojima otklanja prigovore tužiteljice.
13. Tužiteljica tijekom spora nije dovela u sumnju navedena utvrđenja suda niti je predlagala izvođenje dokaza radi osporavanja utvrđenja kako se ne radi o osobnom odnosu koji je uzrokovao napad i ozljedu, već je spor riješen bez rasprave nakon što su se stranke izričito suglasile s tim.
14. Pravilno je prvostupanjski sud primjenom članka 20. stavak 3. ZUS-a u ovaj spor uključio poslodavca tužiteljice kao zainteresiranu osobu, budući da poništavanje osporavanog rješenje i drugačija odluka suda utječe na eventualnu obvezu poslodavca po osnovi isplate naknade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad. Stoga se ne može cijeniti osnovanim prigovor tužiteljice da je zainteresirana osoba neosnovano uključena u ovaj spor. Nadalje, zainteresirana osoba je potraživala trošak za radnje zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku, koji joj je pravilno određen na teret tužiteljice, koja je izgubila spor, primjenom članka 147. stavak 1. ZUS-a i odgovarajućih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 136/23).
15. S obzirom na navedeno, nisu se mogli ocijeniti osnovanim žalbeni prigovori, već ovaj Sud nalazi da je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo.
16. Budući da tužiteljica nije uspjela u sporu, osnovano je rješenjem odbijen njen zahtjev za naknadu troška upravnog spora.
17. Tužiteljica nije uspjela niti sa žalbom u ovom sporu, slijedom čega Sud nije našao osnovanim zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora, te je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a navedeni zahtjev valjalo odbiti.
18. Stoga je temeljem članka 135. stavka 1. i 148. stavka 4. ZUS-a odlučeno kao pod točkom I. i II. izreke.
19. U odnosu na traženi trošak sastava odgovora na žalbu zainteresirane osobe, ovaj Sud nalazi da nije riječ o opravdanom izdatku, nužnom za donošenje odluke o žalbi, radi čega je primjenom članka 144. st. 1. ZUS-a, u vezi s člankom 148. st. 1. ZUS-a, isti zahtjev zainteresirane osobe valjalo odbiti točkom III. izreke.
U Zagrebu, 16. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
