Poslovni broj: Usž-1169/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Hrvoja Miladina, članova vijeća, te više sudske savjetnice – specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja JM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Ivo Matić, odvjetnik u Rijeci, Užarska 17/III, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko-goranske, Policijske postaje Delnice s ispostavom Čabar, Delnice, Školska 24, OIB: 36162371878, radi otkaza kratkotrajnog boravka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1400/2025-13 od 11. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1400/2025-13 od 11. veljače 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: NK-UP/I-216-04/25-04/475, urbroj: 511-09-29-25-1 od 16. srpnja 2025., i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

2. Navedenim rješenjem tuženika, tužitelju je kao državljaninu treće zemlje (Kosovo), otkazan kratkotrajni boravak i određena zabrana ulaska i boravka u Republiku Hrvatsku za vrijeme u kojem mu je otkazan kratkotrajni boravak, te je određeno da tužitelj može ponovno ući i boraviti u Republici Hrvatskoj kada proteknu tri mjeseca računajući od datuma napuštanja Republike Hrvatske, uz ostale prateće odluke.

3. Tužitelj podnosi žalbu protiv pobijane presude zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da se osporeno rješenje temelji na pretpostavkama o nedopuštenom radu te ga je trebalo saslušati radi razjašnjenja stvarnih okolnosti njegova boravka. Smatra da je odbijanjem tog dokaznog prijedloga kao ključnog dokaza onemogućeno dokazivanje drugačijeg činjeničnog stanja u odnosu na činjenično stanje koje je utvrdio tuženik te je došlo do povrede načela kontradiktornosti i prava na pravično suđenje. Mišljenja je da presuda nije dostatno obrazložena, s obzirom da se navodi o obavljanju poslova izgradnje montažnih kuća za tvrtku ER MAX d.o.o. ne temelje na neposrednom opažanju ili materijalnim dokazima. Nadalje, navodi da činjenica da je legitimiran u automobilu u noćnim satima ne može biti dokaz obavljanja rada, te nadodaje da je došlo i do povrede njegovih procesnih prava, poput prava na tumača, s obzirom da ne poznaje hrvatski jezik, a u postupku pred upravnim tijelom nije dobio uputu o pravu na prevoditelja, što predstavlja tešku povredu postupka. Navodi da je i uputa o pravnom lijeku bila manjkava jer nije sadržavala mjesnu nadležnost upravnog suda, čime je povrijeđeno načelo pomoći neukoj stranci. Naposljetku navodi da je u Republici Hrvatskoj boravio zakonito, s namjerom istraživanja tržišta rada prije planiranog zapošljavanja u Europskoj uniji te da mu se ugrožava egzistencija i krše prava zajamčena Zakonom o strancima i općim načelima upravnog prava. Predlaže Sudu da usvoji žalbu te preinači pobijanu presudu na način da usvoji njegov tužbeni zahtjev, podredno da se ukine pobijana presuda i predmet vrati sudu na ponovni postupak.

4. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

5. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26. -Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), ovaj Sud smatra da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno oni ne utječu na donošenje drukčije odluke.

6. Odredbom članka 56. stavka 1. točke 5. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj: 133/20. do 40/25., dalje: Zakon) propisano je da će Ministarstvo, putem policijske uprave, odnosno policijske postaje, po službenoj dužnosti rješenjem otkazati kratkotrajni boravak državljaninu treće zemlje ako postoji opravdana sumnja da kratkotrajni boravak nije koristio u namjeravanu svrhu.

7. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je predmetni upravni postupak pokrenut po službenoj dužnosti te da je u postupku utvrđeno da postoji opravdana sumnja da kratkotrajni boravak tužitelj nije koristio u namjeravanu svrhu, radi čega mu je otkazan kratkotrajni boravak i odlučeno kao u ostalim točkama osporenog rješenja u skladu s člankom 56. stavkom 1. točkom 5., člankom 56. stavkom 2. te člankom 184. Zakona.

8. Naime, tužitelj je zakonito ušao u Republiku Hrvatsku te njegov boravak predstavlja kratkotrajni turistički boravak, tijekom kojega on može zakonito boraviti ali ne može raditi. Tužitelj je 16. srpnja 2025. zatečen u automobilu na području Republike Hrvatske te je tom prilikom, prema izjavi danoj na zapisnik, naveo da je počeo raditi intenzivno za poduzeće „EX MAX“ i usmeno sa poslodavcem dogovorio plaću od 1.800,00 eura, a radio je od 23. svibnja 2025. do 16. srpnja 2025. Naveo je da je poslodavac poslao zahtjeve za odobrenje za dozvole za boravak i rad.

9. Imajući u vidu izjavu tužitelja, kao i ostale podatke spisa iz kojih ne proizlazi da je poslodavac podnio zahtjev za dozvolu za boravak i rad za tužitelja, niti da je namjera tužitelja bila ishoditi radnu dozvolu na području Republike Hrvatske, što potvrđuje u ovdje podnesenoj žalbi, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud imao osnove za zaključak da postoji opravdana sumnja da tužitelj, kao državljanin treće zemlje na kratkotrajnom boravku u Republici Hrvatskoj, nije koristio namjeravani boravak u turističke svrhe te mu je tuženik opravdano otkazao kratkotrajni boravak i odredio zabranu ulaska u roku od tri mjeseca u Republiku Hrvatsku.

10. Žalbeni navodi nisu osnovani i nisu od utjecaja na drugačiju odluku u predmetnoj upravnoj stvari, budući da tužitelj ponavlja navode iznesene u upravnom postupku i pred prvostupanjskim sudom, na koje je prvostupanjski sud odgovorio i dao valjane razloge za odbijanje tužbenog zahtjeva. Tužitelj je u upravnom postupku saslušan putem tumača za albanski jezik Halita Ademija, prema zapisniku od 16. srpnja 2025.

11. Odluka o trošku utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a koja propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora ako zakonom nije drukčije propisano.

12. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 16. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska