Poslovni broj: Usž-301/2026-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Snježane Horvat – Paliska, predsjednice vijeća, Hrvoja Miladina i Gordane Marušić – Babić, članova vijeća te više sudske savjetnice – specijalistice Blaženke Drdić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja KU iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Domagoj Olujić, odvjetniku u Olujić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o., Split, Narodni Trg 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Postaje granične policije Imotski, Put gaja 2a, Imotski, radi protjerivanja i napuštanja Europskog gospodarskog prostora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1186/2025-8 od 23. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1186/2025-8 od 23. listopada 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Postaje granične policije Imotski, Broj: UP/I-216-04/25- 01/1366, 511-12-27-25-1 od 18. travnja 2025. (točka I. izreke), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora (točka II. izreke).
1.1. Osporavanim rješenjem tuženika od 18. travnja 2025. tužitelj se protjeruje iz Europskog gospodarskog prostora (EGP) i određuje mu se zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od jedne godine, računajući od dana napuštanja EGP -a te mu se određuje rok za dragovoljni odlazak iz EGP-a od 7 dana računajući od prvog dana od dana dostave ovoga rješenja, uz obvezu prijave na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP -a, uz upozorenje kako će se isti prisilno udaljiti ako ne izvrši ovo rješenje.
2. Tužitelj je izjavio žalbu protiv pobijane presude, iz svih žalbenih razloga. Navodi kako pobijana presuda nema razloge o odlučnim činjenicama, odnosno da su isti razlozi proturječni i nejasni. Smatra kako nisu uzete u obzir ključne činjenice odnosno navodi tužitelja da je ušao u Republiku Hrvatsku na graničnom prijelazu Slavonski Brod, kada mu je pregledana putovnica, ali bez evidentiranja ulaska. Ističe kako je nakon ulaska nesmetano nastavio svoj put do Njemačke te se iz Njemačke vratio u Republiku Hrvatsku. Stoga smatra kako se nije radilo o ilegalnom prelasku granice te ne postoji niti jedan razlog radi kojeg ne bi prošao graničnu kontrolu jer ima valjanu putovnicu i osobnu iskaznicu te navodi kako je u Njemačkoj zaposlen kao pekar. Smatra kako je riječ o omašci policijskih službenika koji su propustili evidentirati njegov prelazak granice te da nije znao ili mogao znati da njegov prelazak nije evidentiran. Predlaže usvojiti žalbu uz naknadu troška sastava žalbe.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu u cijelosti osporava žalbene navode tužitelja. Smatra da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, te se protivi navodima tužitelja o legalnosti prelaska granice tužitelja i zakonitosti njegovog boravka u Republici Hrvatskoj. Predlaže odbiti žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24 i 39/26, Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da se ista ne može ocijeniti nezakonitom.
6. Prvostupanjski sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u upravnom postupku i sporu te je pravilno odbio tužbeni zahtjev, jer tužitelj tužbenim navodima nije doveo u sumnju utvrđenja tuženika da se nalazi u nezakonitom boravku u Republici Hrvatskoj, slijedom čega postoji osnova za primijenjenu citiranih odredbi članaka 183. i 192. Zakona o strancima (Narodne novine, broj: 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25), kojima je tužitelju naloženo napustiti Europski gospodarski prostor (EGP).
7. Prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva prvostupanjski sud je svoju odluku obrazložio u smislu mjerodavnih zakonskih odredbi te pravilno utvrdio odlučne činjenice za rješavanje ove stvari.
8. Naime, tužitelj, koji je državljanin Bosne i Hercegovine, je dana 18. travnja 2025. pristupio na izlazni granični prijelaz Vinjani Gornji, prilikom čega je utvrđeno da nije evidentiran na ulasku u Republiku Hrvatsku, odnosno u sustavu nije evidentiran zapis njegovog prelaska granice, pri čemu je ujedno utvrđeno da u putovnici nema ulaznog graničnog štambilja kojim se potvrđuje legalnost prelaska državne granice na graničnom prijelazu.
9. Navedene provjere ulaznog i izlaznog pečata državljana trećih država propisane su člankom 8. stavak 3. točka 3. Zakon ika o schengenskim granicama (Uredba (EU) Europskog parlamenta i Vijeća 2016/399 od 9. ožujka 2016. o Zakoniku unije o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica), upravo s ciljem da se usporedbom datuma ulaska i izlaska utvrdi boravi li osoba dulje od najvećeg dopuštenog razdoblja boravka na državnom području država članica.
10. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tužitelj nije ničim dokazao svoje navode da je u Republiku Hrvatsku ušao legalno, na graničnom prijelazu Slavonski Brod, svega 4 dana prije sporne kontrole na izlaznom graničnom prijelazu, odnosno nije ničim dokazao navode na kojima temelji tužbu u ovoj stvari, kako je riječ o propustu službenika na ulaznom graničnom prijelazu , koji nisu evidentirali njegov ulazak.
11. Naime, tužitelj je u upravnom postupku dao izjavu kako ne zna registraciju ni marku vozila sa kojim je ušao u Republiku Hrvatsku pa osnovano prvostupanjski Sud obrazlaže kako te navode tužitelja ne može niti provjeriti traženjem dodatnih podataka od granične policije. Nadalje, pred prvostupanjskim sudom provedena je rasprava u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, koji nije predlagao izvođenje dokaza na okolnost zakonitosti ulaska tužitelja u Republiku Hrvatsku, odnosno opisane okolnosti ulaska dana 14. travnja 2025., slijedom čega je prvostupanjski sud donio odluku prema stanju spisa predmeta.
12. Iz Rješenja i Presude Općinskog suda u Metkoviću, Pp-916/2025-2 od 30. siječnja 2026., na koje se tužitelj poziva, proizlazi kako je tužitelj oslobođen prekršajne odgovornosti u odnosu na prelazak granice dana 18. travnja 2026., jer je u tom postupku utvrđeno kako nije jasno što se točno okrivljeniku stavlja na teret - prelazak vanjske granice izvan graničnog prijelaza ili je prelazak vanjske granice preko graničnog prijelaza izvan radnog vremena graničnog prijelaza. Međutim, navedeno nije od utjecaja u ovom postupku, u kojem je sporan raniji ulazak tužitelja (po navodima tužitelja 14. travnja 2026.), temeljem kojeg je utvrđen nezakoniti boravak tužitelja u Republici Hrvatskoj, slijedom toga i obveza napuštanja EGP-a.
13. Kraj utvrđenja tuženika temeljem sustava NISUGDU, u kojem nije evidentiran zapis tužiteljeva prelaska državne granice kao i službenog dokumenta tužitelja (putovnice) u kojoj nije evidentiran njegov ulazak u Republiku Hrvatsku, prigovori tužitelja da nije znao niti mogao znati da njegov prelazak granice nije evidentiran, ne može se ocijeniti osnovanim. Niti prigovor tužitelja o zakonitosti njegovog ulaska i boravka nije se mogao ocijeniti osnovanim, jer tužitelj, kao aktivna strana, na kojoj je teret dokaza, isto nije dokazao tijekom spora.
14. Stoga se otklanja kao neosnovan prigovor tužitelja da pobijana presuda nije obrazložena. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je dao razloge zbog kojih pravilno ocjenjuje kako iz svih provedenih dokaza, proizlazi da su ispunjeni uvjeti za donošenje osporavanog rješenja.
15. Po ocjeni ovog Suda, tužitelj navodima iz žalbe, koje je iznosio i tijekom upravnog spora, nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog prava.
16. S obzirom da je žalba odbijena, primjenom članka 147. stavka 1. ZUS-a, nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
17. Slijedom svega navedenog, pozivom na odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 16. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
