Poslovni broj: Usž-275/2026-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Snježane Horvat – Paliska, predsjednice vijeća, Hrvoja Miladina i Gordane Marušić – Babić, članova vijeća te više sudske savjetnice – specijalistice Blaženke Drdić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ČN, državljanina Ruske Federacije, smještenog u Prihvatilištu za tražitelje azila, Zagreb, Sarajevska 41, kojeg zastupa opunomoćenica Sandra Dimitrijević, odvjetnica u Zagrebu, Josipa Sermagea 14A, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-524/2025-20 od 13. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-524/2025-20 od 13. studenog 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/22-06/7729, URBROJ: 511-01-212-24-11 od 20. prosinca 2024.

1.1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj te mu je naloženo da u roku od 8 dana napusti Europski gospodarski prostor (EGP).

2. Tužitelj je izjavio žalbu protiv pobijane presude, iz svih žalbenih razloga. Smatra da prvostupanjski sud nije cijenio materijalne dokaze dostavljene od strane tužitelja , u kom pravcu ističe kako nije cijenjena činjenica postojanja poziva za mobilizaciju tužitelja. Navodi da je u strahu za vlastiti život bježao iz zemlje podrijetla što nije cijenjeno te Sud o tome nije dao razloge. Smatra kako presuda nije obrazložena u odnosu na sadržaj poziva za mobilizaciju za kojeg navodi da je ključni dokaz. Ukazuje da se prvostupanjski sud nije očitovao o primjeni načela blagodati sumnje jer smatra da je utvrđena opća vjerodostojnost iskaza tužitelja. Navodi kako su njegove izjave o postojanju straha od proganjanja dosljedne i uvjerljive i u skladu sa situacijom u zemlji podrijetla te da je sud prilikom odlučivanja primijenio pretjerani formalizam. Smatra da je sud paušalno ocijenio iskaz tužitelja nevjerodostojnim te navodi kako nije cijenjena činjenica da je tužitelj ranije bio odveden u Ukrajinu 2021. , bez poziva. Navodi da u Čečeniji nema zakona uslijed čega smatra da nema razloga kako ga sada , s obzirom na mobilizaciju, ne bi odveli na ratište te smatra pogrešnim utvrđenje da je poziv morao primiti osobno. Smatra da dostupna izvješća ukazuju da se aktivno progone oni koji se skrivaju od mobilizacije, a mobilizacija koja se provodila kaotično i proizvoljno se odnosila na sve državljane. Smatra kako je sud bez kritičke ocjene prihvatio navode tuženika da tužitelj nije vojni rezervist te da je prešao dobnu granicu za mobilizaciju , kao i to da je po narodnosti Čečen, a upravo Čečene prisilno šalju na ratište, neovisno o formalnim pozivima. Smatra kako mu je povrijeđeno pravo na pošteno suđenje koje se ogleda u pravu na obrazloženu odluku jer sud prihvaća sve argumente tuženika bez vlastite ocjene činjeničnih i pravnih pitanja. Predlaže usvojiti žalbu uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu u cijelosti osporava žalbene navode tužitelja. Smatra da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, te se protivi navodima tužitelja o ispunjavanju uvjeta za pružanje međunarodne zaštite. Predlaže odbiti žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24 i 39/26, Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da se ista ne može ocijeniti nezakonitom.

6. Prvostupanjski sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u upravnom postupku i sporu te je pravilno odbio tužbeni zahtjev, jer tužitelj tužbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost primjene odredbe članka 20., 21. i 38. stavak 1. točka 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj 70/15, 127/17 i 33/23 – dalje: ZOMPZ).

7. Prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva prvostupanjski sud je sukladno članku 28. ZOMPZ-a proveo postupak procjene činjenica i okolnosti, te je s obzirom na osobne okolnosti tužitelja, izvješća i opće informacije o zemlji podrijetla, ocijenio pravilnim da tužitelj nije dokazao postojanje osnovanog straha od proganjanja u zemlji podrijetla (članak 20. ZOMPZ-a), kao i da ne postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde, a nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje (članak 21. ZOMPZ-a).

8. Prvostupanjski sud je, imajući u vidu razloge zbog kojih traži međunarodnu zaštitu i koje je tužitelj iznio u upravnom postupku i tijekom spora, svoju odluku obrazložio u smislu mjerodavnih zakonskih odredbi te pravilno zaključio da zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Naime, tužitelj je podnio zahtjev za odobrenje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj, navodeći kako bi povratkom u zemlju podrijetla bio poslan na ratište u Ukrajinu, slijedom poziva kojeg je primio preko roditelja.

10. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da izjave tužitelja o prisilnoj mobilizaciji i odlasku u rat nisu uvjerljive te su u suprotnosti sa dostupnim informacijama, koje su relevantne za odluku.

11. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud i tuženik su prilikom donošenja odluke pravilno utvrdili da nisu osnovani razlozi za odobrenje međunarodne zaštite, kao i da nema osnova za utvrđenje da bi tužitelj u slučaju povratka bio izložen postupcima koji mogu predstavljati proganjanje ili ozbiljnu nepravdu.

12. Nadalje, u odnosu na žalbene navode, po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud je pravilno ocijenio iskaz tužitelja nevjerodostojnim jer nije životno i logično da ranije nije spomenuo „prisilni“ odlazak u Ukrajinu 2021. godine , iako je isto imao priliku navesti kada je odgovarao na pitanja da li je služio vojnu obvezu. Pritom ovaj sud primjećuje da je tužitelj u upravnom postupku saslušan u dva navrata, kada je iskazivao da je razlog napuštanja zemlje podrijetla poziv za mobilizaciju koji je dobio (preko roditelja) te je iskazivao kako (ranije) s vojnim vlastima nije imao problema i da ga nisu zvali na služenje vojnog roka. S obzirom na takav iskaz i uočenu nedosljednosti i proturječnost, nije osnovan žalbeni prigovor da postoji osnov za primjenu blagodati sumnje u odnosu na tužitelja.

13. Prvostupanjski sud je proveo tri rasprave u ovom sporu, saslušao je tužitelja u svojstvu stranke u prisustvu sudskog tumača, te je iskaz tužitelja cijenio zajedno sa svim izvedenim dokazima tijekom spora. Nadalje, prije donošenja odluke, a nakon saznanja za dopis Sigurnosno obavještajne službe (SOA) od 29.8.2025., prvostupanjski sud je izvršio uvid u klasificirani spis SOA-e, utvrdivši da je to učinjeno iz razloga svrsishodnosti radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, iako na navedenom nije utemeljeno rješenje i odluka suda. Po izvršenom uvidu u klasificirani spis ocijenio je sadržaj obavijesti SOA-e, nakon čega je na raspravi na kojoj je saslušan, tužitelj imao mogućnost iskazivati u odnosu na isti dopis SOA-e i očitovati se na navode o tome da predstavlja potencijalnu opasnost za javni poredak i nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske.

14. Za potrebe žalbenog postupka, a cijeneći okolnost da je prvostupanjski sud izvršio uvidu u klasificirani spis SOA-a i ovaj Sud je izvršio uvid u spis SOA-e koji se odnosi na tužitelja, označen stupnjem tajnosti POVJERLJIVO te po izvršenom uvidu potvrđuje utvrđenja prvostupanjskog suda kako prikupljeni podaci u odnosu na aktivnosti tužitelja opravdavaju navode o postojanju potencijalne ugroze za nacionalnu sigurnost.

15. Međutim, navedena činjenica, za koju se saznalo naknadno, nije bila razlog donošenja osporavanog rješenja tuženika zbog čega je prvostupanjski sud naveo kako na tome nije utemeljio svoju odluku. Prvostupanjski sud je po ocjeni ovog Suda pravilno ukazao da u odnosu na razloge traženja međunarodne zaštite, ukupno izvedeni dokazi ne ukazuju na osnovanost zahtjeva tužitelja. Naime, pravilno prvostupanjski sud nalazi kako nesporno tužitelj nije nikada služio vojni rok dok su njegove izjave o prisilnoj mobilizaciji i odlasku u rat neuvjerljive i nevjerodostojne, ujedno u suprotnosti sa specifičnim i općim informacijama relevantnim za odluku (prema izvješćima na koja se prvostupanjski sud pozvao), kako bi se temeljem istih tužitelju pružila tražena zaštita.

16. Stoga se ne može cijeniti osnovanim prigovor tužitelja da pobijana presuda nije obrazložena. Upravo suprotno, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je dao razloge zbog kojih pravilno ocjenjuje kako iz svih provedenih dokaza, analiziranih u njihovoj ukupnosti, ne proizlazi da su ispunjeni propisani uvjeti za odobravanje međunarodne zaštite primjenom članka 20. i 21. ZMPZ-a.

17. Po ocjeni ovog Suda, tužitelj navodima iz žalbe, koje je iznosio i tijekom upravnog spora, nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog prava.

18. S obzirom da je žalba odbijena, primjenom članka 147. stavka 1. ZUS-a, nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

19. Slijedom svega navedenog, pozivom na odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 16. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska