Poslovni broj: Usž-1465/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Hrvoje Miladina, članova vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja RČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Blaženka Musulin, odvjetnica u Zagrebu, Palmotićeva 37, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB:84397956623, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv točke II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-353/2026-8 od 1. travnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje točka II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-353/2026-8 od 1. travnja 2026.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda obustavljen je upravni spor (točka I.) i nalaženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku, dok je u ostalom dijelu odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Tuženik podnosi žalbu protiv točke II. pobijanog rješenja zbog pogrešne odluke o trošku prema odredbi članka 144. i 147. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine, broj: 36/24 i 39/26-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS). Navodi da se cijeli spor svodi na pitanje je li javnopravno tijelo riješilo žalbu u roku od 60 dana u skladu s člankom 121. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP). Smatra da se radi o jednostavnom sporu sa svrhom ubrzavanja rješavanja žalbe, što je po sadržaju slično običnoj požurnici. Nadalje, navodi da sud, kao i javnopravno tijelu, imaju obvezu pomoći neukoj stranci, te je neopravdano zastupanje tužitelja po odvjetniku pri sastavu jednostavne tužbe. Poziva se na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-2291/2018 od 19. lipnja 2019. i U-III-2561/2018 od 19. lipnja 2019. , kao i razne odluke Europskog suda uza ljudska prava prema kojima se šire tumači mogućnost diksrec ijske odluke suda kod donošenja odluke o troškovima postupka, koja nije isključivo vezana za odluku da stranka koja je izgubila spor treba snositi troškove postupka. Smatra da je potrebno uzeti u obzir i sve druge okolnosti pojedinačnog slučaja, uvažavajući opće i pojedinačne interese, ali i zaštitu države. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti pobijano rješenje i odbiti zahtjev za naknadu troška. Podredno, ako sud ne odbije zahtjev za naknadu troška predlaže da sud odredi znatno manji trošak spora koji bi opravdao i razumno odgovarao radnjama usporedive složenosti propisanih Tarifom o nagradi naknadi za rad troškova odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23, dalje: Tarifa), vrednujući podatke o plaći i mirovini u Republici Hrvatskoj. Poziva se na praksu Europskog suda za ljudska prava, Suda Europske unije i Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Predlaže da se trošak odredi u iznosu od 200,00 eura, uz pripadajući PDV, za svaku radnju.
3. Tužitelj u odgovoru na žalbu navodi da je upravni postupak pokrenut 13. prosinca 2024., prvostupanjsko rješenje doneseno 27. listopada 2025., žalba izjavljena 10. studenoga 2025., a da je tuženik odluku o žalbi donio tek 26. veljače 2026. Smatra da je pravilna odluka prvostupanjskog suda prema kojoj su ispunjeni uvjeti za šutnju uprave, te da je pravilno dodijeljen trošak u iznosu od 1.250,00 eura, a da navodi tuženika prema kojima je trošak trebalo odmjeriti u iznosu od 200,00 eura nema uporišta u odredbama ZUS-a i Tarife. Poziva se na odluku ovoga Suda, poslovni broj: Usž-4767/2025-2 od 17. prosinca 2025.Traži trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1562,50 eura. Predlaže da Sud žalbu tuženika odbije.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporavano rješenje i postupak koji mu je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. u vezi s čankom 128. stavkom 4. ZUS-a, Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija točka II. izreke prvostupanjskog rješenja.
6. Člankom 144. stavkom 1. i 2. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.
7. Prema članku 147. stavku 6. ZUS-a, ako je spor obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, tužitelj ima pravo na naknadu troškova spora.
8. Prema podacima spisa nije sporno da je tužitelj tužbom podnesenom 22. siječnja 2026. pokrenuo predmetni upravni spor radi šutnje uprave, sukladno članku 3. stavku 1. točki 3. ZUS-a i to zbog propuštanja tuženika da u zakonom propisanom roku odluči o njegovoj žalbi podnesenoj 10. studenoga 2025. na rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu od 27. listopada 2025., tražeći od upravnog suda da naloži tuženiku donošenje odluke o žalbi (članak 38. stavak 2. točka 2. ZUS-a). Nadalje nije sporno da je tuženik u odgovoru na tužbu izvijestio sud da je o žalbi tužitelja odlučeno rješenjem, klasa: UP/II-141-02/25-01/0336804863, ur.broj:
341-99-05/3-25-8091 od 26. veljače 2026., kojim je odbijena žalba protiv prvostupanjskog rješenja od 27. listopada 2025., te je predložio obustavu spora.
9. Odredbom članka 121. ZUP-a propisano je da drugostupanjsko tijelo rješenje o žalbi mora donijeti i dostaviti stranci putem prvostupanjskog tijela što je prije moguće, a najkasnije u roku od 60 dana od dana predaje uredne žalbe, ako zakonom nije propisan kraći rok.
10. S obzirom da je upravno tijelo donijelo rješenje povodom žalbe nakon podnošenja tužbe zbog šutnje uprave, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da tužitelju pripada pravo na naknadu opravdanog troška upravnog spora jer je donošenjem drugostupanjskog rješenja tuženik u cijelosti postupio prema tužbenom zahtjevu u tijeku spora (članak 103. stavak 1. i 100. stavak 1. ZUS-a), pa se radi o situaciji da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu. Prvostupanjski je sud pravilno točkom II. izreke naložio tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak upravnog spora koji se odnosi na zastupanje po odvjetniku, i to za sastav tužbe sukladno Tarifi u iznosu od 1250,00 eura (500 bodova prema Tbr 27. točki 1., 46. i 54. Tarife).
11. S obzirom na citirane odredbe ZUS-a, navodi tuženika da se cijeli spor svodi na pitanje je li javnopravno tijelo riješilo žalbu u roku koji propisuje članak 121. ZUP-a, nisu od utjecaja na odlučivanje o pravu stranke na naknadu troškova spora, koji su određeni u skladu s odredbama ZUS-a i Tarifom, dok u odnosu na ostale prigovore Sud ističe da stranka ima pravo odlučiti hoće li ju u upravnom sporu zastupati kvalificirani opunomoćenik-odvjetnik.
12. Stoga žalbeni navodi nisu osnovani i nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u predmetnoj stvari.
13. Ovaj Sud smatra da trošak sastava odgovora na žalbu nije opravdan, jer se ne radi o trošku koji bi bio od utjecaja na odluku u ovom žalbenom postupku. Stoga je zahtjev tužiteljice za naknadu tog troška odbijen na temelju članka 144. stavku 1. ZUS- a.
14. Slijedom iznijetog, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. i članka 144. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 16. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
