Poslovni broj: Usž-4206/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Hrvoja Miladina, članova vijeća, te više sudske savjetnice – specijalistice Blaženke Drdić zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice JU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Filip Lalić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Lalić & Vipauc j.t.d., Zagreb, Ulica Vjekoslava Klaića 44/I, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4152/2023-22 od 29. kolovoza 2025., na sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4152/2023-22 od 29. kolovoza 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-502-03/23-01/430, urbroj: 338-01-06-05-23-04 od 24. srpnja 2023., te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda u Zagrebu, klasa: UP/I-502-03/22-02/55, urbroj: 338-21-02-02-23-12 od 31. ožujka 2023. i odbijen je zahtjev za naknadu troška sastava žalbe u provedenom upravnom postupku u ukupnom iznosu od 149,25 eura (točke I. i II. izreke).
3. Navedenim prvostupanjskim rješenjem od 31. ožujka 2023. tužiteljici, u radnom odnosu kod poslodavca Općinski sud u Novom Zagrebu, ozljeda nastala dana 31. siječnja 2022., izražena dijagnozama šifre prema MKB-10 klasifikaciji: F 43.0 i S 00.0 ne priznaje se ozljedom na radu, te joj se u vezi nastale ozljede ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu (točke I. i II. izreke).
4. Tužiteljica podnosi žalbu protiv pobijane presude zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da sud nije utvrdio odlučnu činjenicu. Ističe da prvostupanjski sud nije pravilno primijenio odredbe iz članka 49. stavka 3., 52. stavka 1., 53. stavka 2. i 86. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. Smatra da ni iz jedne isprave nije jasno i precizno utvrđeno koji je bio povod verbalnom i fizičkom nasilju kada je kritičnog dana, 31. siječnja 2022., zadobila predmetnu ozljedu . Napominje da dokumentacija koja prileži spisu samo potvrđuje da su postojale razmirice i netrpeljivost između nje i radnika PU, te da je 31. siječnja 2022. došlo do verbalnog i fizičkog nasilja, ali ne potvrđuje jasno i precizno koji je točni povod tog nasilja, kao npr. sukob oko radnopravnih aktivnosti ili dr. Smatra da se radi o odlučnoj činjenici koja nije utvrđena, radi čega ju je trebalo saslušati u sporu. Drži da je pogrešno uzeta u obzir izjava poslodavca prema kojoj je do sukoba došlo radi osobnog odnosa nje i radnika PU, posebice što su u vrijeme sukoba u prostorijama poslodavca samo oni bili prisutni. Kako tuženik navodi da povod za sukob ima veze s obavljanjem radnih zadaća tužiteljice, proizlazi da je ozljeda nastala u okviru radno pravne aktivnosti. Poziva se na presudu Upravnog suda u Splitu, broj: Uslzs-34/16, prema kojoj je sudskim vještačenjem utvrđena direktna uzročno posljedična veza između dijagnoze i događaja koji se dogodio na radnom mjestu. S obzirom da nije provedeno sudsko vještačenje, smatra da je počinjena bitna povreda odredaba upravnog spora. Predlaže Sudu da uvaži žalbu, poništi pobijanu presudu, te sam riješi predmetnu upravnu stvar, ili podredno da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak, uz naknadu troška spora, te troška žalbenog postupka za koji potražuje 1.250,00 eura.
5. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da se radi o ozljedi koja je nastala kao posljedica sukoba privatne naravi te nije od utjecaja što se dogodila na radnom mjestu. Smatra da su ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 67. stavka 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Predlaže Sudu da žalbu odbije.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. i 39/26. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS) ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno da navodi žalbe ne utječu na donošenje drukčije odluke.
8. Odredbom članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj: 80/13. do 33/23, dalje: Zakon) propisano je da se ozljedom na radu smatra ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem, te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznog kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima, te bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju (točke 1. i 2.). Točkom 3. istog članka Zakona propisano je da se ozljedom na radu smatra ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koji osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno, te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju.
9. Prema članku 67. Zakona propisano je da se ozljedom na radu, u smislu toga zakona, ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo, između ostalog, zbog namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koji se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti (točka 3.).
10. Prvostupanjski sud je ocijenio osporeno rješenje tuženika zakonitim, te je utvrdio da je do ozljeđivanja tužiteljice došlo uslijed namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom između tužiteljice i radnika PU, te da nije riječ o odnosu koji se može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti iz članka 67. točke 3. Zakona.
11. Iz podataka spisa predmeta i dokaza koji prileže spisu (medicinske i ostale dokumentacije), izvješća pribavljenih od Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke te podataka Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu, gdje su saslušani svjedoci UU, ŽU, LU, izjava tužiteljice, te PU i očitovanja poslodavca Općinskog suda u Novom Zagrebu od 10. siječnja 2023., proizlazi da je fizičkom i verbalnom sukobu 31. siječnja 2022. u kojem su nastale predmetne ozljede, prethodio dugotrajniji osobni odnos neslaganja između tužiteljice i PU. Suprotno navodima tužiteljice nije potvrđeno da bi do namjernog nanošenja ozljeda tužiteljice došlo radi neslaganja oko obavljanja redovitih radnih zadataka. Naime, prema dopisu poslodavca Općinskog suda u Novom Zagrebu od 10. siječnja 2023. proizlazi da su oba službenika podnosili predstavke u odnosu na drugog, dok iz dopisa Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu od 20. veljače 2023. proizlazi da je protiv PU podignuta optužnica zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11 do 84/21, dalje: Kazneni zakon), počinjenog na štetu tužiteljice, dok je protiv tužiteljice podnesena kaznena prijava radi kaznenog djela lažnog prijavljivanja iz članka 305. Kaznenog zakona i zlostavljanja na radu iz članka 133. Kaznenog zakona. S obzirom da iz svih provedenih dokaza nesporno proizlazi da postoji dugotrajniji osobni sukob i učestale svađe između tužiteljice i PU, i ovaj Sud smatra da navodi tužiteljice da nije utvrđen povod nastalom verbalnom, a kasnije i fizičkom sukobu , nije osnovan. Stoga je pravilno zaključeno da su predmetne ozljede izazvane u osobnom sukobu između druge osobe i tužiteljice, koji se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti, slijedom čega nisu ispunjeni uvjeti za priznanje ozljede na radu prema navedenom članku 67. točki 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.
12. U odnosu na žalbene navode ističe se da je prvostupanjski sud održao tri rasprave (28. veljače 2025., 13. lipnja 2026. i 22. kolovoza 2026 ), dok prema članku 49. stavku 3. ZUS-a sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice i nije vezan prijedlozima stranaka kojim će dokaznim sredstvom spornu činjenicu utvrditi. Premda je u upravnom postupku pribavljen nalaz nadležnog tijela vještačenja (nalaz i mišljenje Liječničkog povjerenstva Direkcije od 20. srpnja 2023. iz kojeg proizlazi da je tužiteljica kritičnog dana zadobila predmetne ozljede (F43.0 i S00.0), izvođenje dokaza sudskim vještačenjem radi utvrđenja medicinskih činjenica nije odlučno u konkretnom predmetu, s obzirom da je u postupku utvrđeno da postoji zapreka za priznanje ozljede na radu članku 67. stavku 3. Zakona.
13. Stoga žalbeni navodi nisu osnovani i nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.
14. Odluka o trošku donesena je na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, koja propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora ako zakonom nije drukčije propisano. S obzirom da je žalba odbijena, nije osnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.
15. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. i 147. stavka 1. ZUS- a odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 16. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
