Poslovni broj: Usž-2865/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja OCELLUS d.o.o. Umag, Trgovačka ulica 1B, OIB: 88772008858, kojeg zastupa opunomoćenica Orjana Makovac Zubalj, odvjetnica u Bujama, Istarska 22, protiv tuženika Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, Pula, Riva 8, OIB: 90017522601, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Umaga - Umago, G. Garibaldi, Umag, OIB: 84097228497, radi ovrhe komunalne naknade, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-103/2025-11 od 28. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci poslovni broj: Us I-103/2025-11 od 28. ožujka 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom Upravnog suda u Rijeci poslovni broj: Us I 103/2025-11 od 28. ožujka 2025. odbijen je zahtjev tužitelja za poništenje rješenja Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-363-02/24-01/63, URBROJ: 2163-18-09/5-24-2 od 9. prosinca 2024.
1.1. Navedenim rješenjem tuženika od 9. prosinca 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja o ovrsi komunalne naknade Grada Umaga - Umago, Upravnog odjela za komunalni sustav i prostorno planiranje, KLASA: UP/I-415-02/24- 01/20, URBROJ: 2163-9-06/07-24-21 od 4. rujna 2024., koje rješenje je doneseno u ponovljenom postupku, nakon što je utvrđeno da tužitelj na temelju ovršne isprave, rješenja o utvrđenoj visini – obvezi plaćanja komunalne naknade, KLASA: UP/I-363- 02/23-01/15124, URBROJ: 2163-9-06/04-23-1 od 7. rujna 2023., duguje na dan 4. rujna 2024. iznos od 3.569,32 €, od kojeg glavnica iznosi 3.323,44 €, a kamata 219,34 €, prema dospijeću glavnice duga i obračunatih zateznih kamata od dana dospijeća pojedine stavke do dana obračuna 4. rujna 2024. te troškove ovrhe u iznosu od 26,54 €.
2. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu pobijajući istu iz svih zakonom propisanih razloga. U žalbi, u bitnom, navodi da nikada nije zaprimio ovršnu ispravu, odnosno rješenje o visini komunalne naknade. Tvrdi da je na okolnost da predmetno rješenje nije zaprimio nitko od osoba koje su ovlaštene preuzimati poštu tužitelja, predložio provođenje grafološkog, a koji dokazni prijedlog je odbijen bez navođenja razloga. Iako je rješenje o komunalnoj naknadi pobijao u cijelosti, prije svega jer je doneseno temeljem ovršne isprave koju nije nikad zaprimio , niti mu je bilo moguće protiv iste izjaviti pravni lijek, naglašava da se visoka komunalna naknada zaračunala kao da je predmetni poslovni prostor u funkciji, iako je riječ o prostoru u kojem se nikad nije obavljala nikakva poslovna djelatnost. Citira odredbe članka 91. i 94. Zakona o komunalnom gospodarstvu te smatra da je u konkretnom predmetu sporno da li je predmetna nekretnina dovršena u mjeri da bi se za istu mogla naplatiti komunalna naknada. Opetovano naglašava da u nikad nije zaprimio rješenje o v isini komunalne naknade, niti je isto mogao osporavati, već je izjavio prigovor protiv računa, a koji nitko nije razmotrio. Smatra da bi se provođenjem predloženih dokaznih radnji potvrdilo da je pobijano rješenje nezakonito, jer se ovrha provodi temeljem isprave koja nije stekla svojstvo pravomoćnosti, a dokazi u tom smjeru nisu provedeni te je činjenično stanje ostalo pogrešno primijenjeno. Predlaže usvojiti žalbu i predmet vratiti na ponovni postupak u smislu žalbenih navoda. Potražuje trošak sastava žalbe.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Zainteresirana osoba u odgovoru na žalbu navodi da, suprotno žalbenim navodima usmjerenima na to da rješenje nije preuzela ovlaštena osoba tužitelja , odredbom članka 88. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku jasno je određeno da će se, ukoliko se osoba ovlaštena za primanje pismena ne zatekne na mjestu dostave, pismeno uručiti drugom zaposleniku. Ukazuje na odredbu članka 147. stavka 7. Općeg poreznog zakona te navodi da se u cijelosti slaže s prvostupanjskom presudom.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima – "Narodne novine", broj: 36/24., 39/26-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom. To stoga jer je postupak prije donošenja osporene presude proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski sud je svoju odluku utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, nakon čega je pravilno odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
7. Upravni sud u Rijeci ocijenio je rješenje tuženika zakonitim pozivom na odredbe članka 100. stavka 1. i 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj 68/18. i 110/18., 32/20. dalje: Zakon o komunalnom gospodarstvu) i članka 142. stavak 1 i 7. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 115/16., 106/18., dalje: OPZ).
8. Naime, rješenja javnopravnih tijela, čija ocjena zakonitosti je predmet ovog upravnog spora, donesena su na temelju ovršne isprave, rješenja Grada Umaga, Upravnog odjela za komunalni sustavi prostorno planiranje, KLASA: UP/I-363-02/23- 01/15124, URBROJ: 2163-9-06/04-23-1 od 7. rujna 2023. kojim je tužitelju utvrđena visina komunalne naknade.
9. Tužitelj, prije svega presudu prvostupanjskog suda kao i rješenja upravnih tijela smatra nezakonitim navodeći da nikada nije zaprimo rješenje od 7. rujna 2023. 9.1. Međutim, uvidom u javnu ispravu, dostavnicu o uručenju rješenja od 7. rujna 2023., utvrđeno je da se na dostavnici nalazi pečat tužitelja, kao obveznika plaćanja komunalne naknade te potpis osobe koja je primila ovršnu ispravu. Slijedom navedenog, a pokraj navedenog nespornog utvrđenja, to je pravilno prvostupanjski sud odbio provesti dokaz grafološkim vještačenjem potpisa osobe koja je primila ovršnu ispravu jer je dostava pravilno izvršena na temelju odredbe članka 85. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21. - dalje u tekstu: ZUP).
10. Nije od utjecaja niti prigovor tužitelja usmjeren na to da je, u konkretnom predmetu, riječ o prostoru u kojem se nikad nije obavljala nikakva poslovna djelatnost. Ovo iz razloga jer je riječ o pravomoćno utvrđenoj obvezi tužitelja na plaćanje komunalne naknade, stoga se žalbeni prigovori koji se odnose na zakonitost rješenja o određivanju obveze komunalne naknade, ne mogu s uspjehom isticati u ovom sporu, što proizlazi iz odredbe članka 142. stavku 7. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16., 106/18., 121/19, 32/20, 42/20., 114/22. - dalje u tekstu: OPZ) koji se primjenjuje sukladno odredbi članka 100. stavka 3. ZKG -a.
11. Dakle, žalbenim prigovorima tužitelj nije doveo u sumnju zakonitost odluke prvostupanjskog suda niti su odlukom prvostupanjskog suda povrijeđena prava tužitelja utemeljena na zakonu.
12. S obzirom na navedeno valjalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci pod točkom I.
13. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadom troškova sastava žalbe (točka II izreke) temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a.
U Zagrebu 16. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
