Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-224/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Radivoju Mačešiću-Biscuoliju, odvjetniku u Puli, Giardini 9, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, Maksimirska 81, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-776/2019-49 od 21. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 16. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-776/2019-49 od 21. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 781,25 eura.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-776/2019-49 od 21. listopada 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I., II. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 25.102,72 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Rješenjem suda prvog stupnja dopuštena je preinaka tužbe sadržana u podnescima tužitelja od 31. kolovoza 2021. i 12. svibnja 2025. (točka I. izreke rješenja), te je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.593,34 eura (točka II. izreke rješenja). Zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 2.031,66 eura odbijen je kao neosnovan (točka III. izreke rješenja), a u cijelosti je odbijen i zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka (točka IV. izreke rješenja).

3. Protiv presude i točke I., II. i IV. izreke rješenja žalbu je podnio tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. u svezi s čl. 381. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP), te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je restitucijski zahtjev tužitelja za povratom iznosa koje je tužitelj platio tuženiku temeljem ništetnih odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

6. Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana 27. listopada 2006.. sklopili Ugovor o kreditu kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 87.500,00 CHF uz rok otplate od 30 godina,

- da je kredit tužitelju odobren namjenski u svrhu kupnje stana,

- da je ugovor o kreditu tužitelj sklopio u svojstvu potrošača,

- da je ugovorom o kreditu ugovorena početna redovna kamatna stopa od 3,88 % godišnje koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika,

- da je ugovorom o kreditu ugovorena za tužitelja obveza povrata iznosa kredita u anuitetima koji su vezani uz valutnu klauzulu vezanu za švicarski franak,

- da su odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja sukladno odluci tuženika i u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula, nepoštene, te posljedično tome i ništetne,

- da postoji tražbina tužitelja prema tuženiku u iznosu od 25.102,72 eura s osnove povrata preplaćenih iznosa zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

7. Navedeno činjenično stanje kao pravilno utvrđeno prihvaća i ovaj sud. Tuženik svojim žalbenim navodima osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju u žalbi također sadržajno ističe tuženik.

8. Tuženik tako u žalbi ističe da je sud prvog stupnja ništetnost utvrdio isključivo primjenom utvrđenja iz kolektivnog spora, te da pobijana presuda ne sadrži razloge zbog kojih sud prvog stupnja smatra da su sporne ugovorne odredbe ništetne. Međutim, sud prvog stupnja je imajući u vidu dokaze koji su izvedeni tijekom postupka, iskaz tužitelja, kao i vezanost presudama koje su donijete u postupku kolektivne pravne zaštite, pravilno ocijenio sporne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te je na temelju istih pravilno utvrdio da ugovorne odredbe o kamatnoj stopi koja se mijenja jednostranom odlukom tuženika i odredbe o valutnoj klauzuli uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, te da su iste u tom dijelu nepoštene. Za takvo svoje utvrđenje sud prvog stupnja je dao jasne, logične i neproturječne razloge koje ovaj sud u cijelosti prihvaća, a koje tuženik svojim žalbenim navodima nije uspio dovesti u sumnju. Tuženik, s druge strane, u postupku nije dokazao niti da se o spornim odredbama ugovora pojedinačno pregovaralo, a niti da je tužitelj kao potrošač bio informiran o posljedicama ugovaranja promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom tuženika i posljedicama ugovaranja valutne klauzule. Sud prvog stupnja je dakle, utvrđujući djelomičnu ništetnost ugovora o kreditu kao prethodno pitanje pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te pravilno ocijenio izvedene dokaze. Stoga u tom dijelu nije ostvaren žalbeni razlog pogrešnog ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP, a niti je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju ističe tuženik.

9. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika kojima osporava utvrđenje prvostupanjskog suda o visini preplaćenog iznosa koje utvrđenje je utemeljeno na nalazu i mišljenju vještaka financijske struke Marina Rameše. Tuženik naime, u žalbi ističe da je sud prvog stupnja nepravilno proveo dokaz vještačenjem, te da je isto trebalo biti provedeno uz primjenu promjenjive kamatne stope na kunske kredite. Međutim, i ti žalbeni navodi tuženika nisu osnovani. Naime, nalaz i mišljenje vještaka izrađen je sukladno zadatku određenom od strane suda prvog stupnja, te je isti u potpunosti podoban da se na temelju istog utvrdi visina tužiteljeve tražbine. Stoga nije bilo osnove da se primjenjuje odredba čl. 221.a ZPP o teretu dokazivanja kako to pogrešno smatra tuženik.

10. U odnosu na žalbene navode tuženika koji se odnose na primjenu promjenjive kamatne stope na kunske kredite potrebno je navesti da u slučaju povrata plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora, potrošaču pripada povrat u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika (identično pravno shvaćanje zauzeto je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-308/2022 od 19. travnja 2022., Rev-746/2022 od 30. studenog 2022., Rev-777/2022 od 21. rujna 2022., Rev- 819/2022 od 14. rujna 2022., Rev-610/2022 od 21. ožujka 2023., Rev-610/2022 od 29. kolovoza 2023. i dr.). Dakle, nije bilo osnove da se provodi vještačenje s primjenom promjenjive ili prosječne kamatne stope na kunske kredite kako to smatra tuženik, a niti je zbog toga visina tužiteljeve tražbine pogrešno utvrđena. Stoga je i u tom dijelu činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, te nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju sadržajno u žalbi ističe tuženik.

11. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je u postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 186.b ZPP. Naime, tužba tužitelja podnijeta 7. lipnja 2019. nije sadržavala određeni tužbeni zahtjev, ali je sadržavala zahtjev u smislu odredbe čl. 186.b ZPP da se tužitelju naloži da dostavi dokumentaciju kako bi tužitelj mogao postaviti određeni tužbeni zahtjev. Rješenjem od 19. ožujka 2020. sud prvog stupnja je tuženiku naložio da dostavi dokumentaciju, koju je tuženik dostavio podneskom od 31. ožujka 2020., nakon čega je sud prvog stupnja rješenjem od 20. svibnja 2020. pozvao tužitelja do postavi tužbeni zahtjev koji će biti određen, što je tužitelj i učinio podneskom od 14. listopada 2020. Dakle, suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja je, nakon dostave dokumentacije, pozvao tužitelja da postavi određeni tužbeni zahtjev, što je tužitelj i učinio. Takvo postupanje suda prvog stupnja nije rezultiralo bilo kakvom povredom, a pogotovo ne onom koja bi rezultirala donošenjem nepravilne i nezakonite odluke, tako da u postupku nije počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP na koju ukazuje tuženik.

12. Nisu osnovani niti tuženikovi žalbeni navodi kojima ističe da je tužiteljeva tražbina zastarjela. Naime, ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Stoga rok zastare u odnosu na ništetnost valutne klauzule u konkretnom slučaju počinje teći od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -1401/12 od 4. srpnja 2013., odnosno od 13. lipnja 2014. u odnosu na dio zahtjeva koji se odnosi na ništetnost promjenjive kamatne stope, te od 14. lipnja 2018. u odnosu na dio zahtjeva koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope. S obzirom da je tužba podnijeta 7. lipnja 2019. ista je podnijeta unutar petogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05 - dalje: ZOO), tako da tražbina tužitelja nije zastarjela kako to pravilo utvrđuje sud prvog stupnja (identično pravno shvaćanje zauzeto je i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 31. siječnja 2022., kao i odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3025/2018 od 20. ožujka 2024. i Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.).

13. Neosnovano tuženik osporava i odluku suda prvog stupnja o zateznim kamatama. Naime, u konkretnom slučaju, utvrđeno je da su iznosi koje je tuženik u obvezi vratiti tužitelju posljedica nepoštenosti ugovornih odredbi potrošačkog ugovora. Tuženik je nesavjesni stjecatelj u smislu odredbe čl. 1115. ZOO jer je kao banka i financijska institucija morao znati da ugovaranje odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja njegovom jednostranom odlukom predstavlja postupanje koje je protivno načelu savjesnosti i poštenja i koje uzrokuje znatnu neravnotežu na štetu tužitelja kao potrošača (u tom smislu su i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-1535/2021 od 19. listopada 2021. i Rev-364/2022 od 25. travnja 2023.). Slijedom toga, pravilno je sud prvog stupnja tužitelju dosudio zatezne kamate od dana izvršenih uplata, u skladu s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka, pa stoga nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika koji se odnose na tijek zateznih kamata.

14. Tuženik u žalbi ističe i da je sud prvog stupnja počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je pobijana presuda proturječna, te nema razloga o odlučnim činjenicama Međutim, kako je već u ovoj presudi djelomično u odnosu na pojedina sporna pitanja i navedeno, a suprotno žalbenim navodima tuženika, presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, dostatne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati tako da nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pritom sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

15. Neosnovano tuženik ističe i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, sud prvog stupnja je u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev pravilno prihvatio primjenom odredbi čl. 1111. i čl. 1115. ZOO u svezi s čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03). Pritom je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je sukladno odredbi čl. 502.c ZPP vezan za utvrđenja iz parnice povodom tužbe za zaštitu kolektivnih pravnih interesa. I odluka o troškovima postupka je također pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova.

16. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu i rješenje suda prvog stupnja u pobijanom dijelu.

17. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

18. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 16. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj