Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1462/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te suca Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u predmetu tužitelja [adresa] sa sjedištem u [adresa], OIB 04847852112, [adresa], zastupanog po punomoćniku Draganu Mijoču, odvjetniku u Splitu, protiv tužene ĐT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima Igoru Kalebiću i Jadranki Kalebić, odvjetnicima u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu od 12. studenog 2025., poslovni broj Povrv-794/2024, u sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu od 12. studenog 2025., poslovni broj Povrv-794/2024 u toč. I. izreke i toč. II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici platiti tužitelju trošak postupka od 2.698,86 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

II. Preinačava se pobijana presuda u toč. II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak postupka od 575,00 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i sudi:

"Odbija se zahtjev tužitelja za naknadno troška postupka od 575,00 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, kao neosnovan."

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, poslovni broj: Ovrv-219/19 od 21. svibnja 2019. koji je donio javni bilježnik Ilija Šarić iz Splita, kojim se nalaže tuženici da tužitelju isplati 2.156,75 eur zajedno s pripadajućom zateznom kamatom. Pod toč. II. izreke je naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak postupka od 3.273,86 eur također sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Iz sadržaja žalbe tužene proizlazi da se žali protiv presude zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba tuženice je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je isplata zakupnine na temelju Ugovora o zakupu od 4. svibnja 2009. temeljem kojeg je tužena kao zakupoprimac dužna plaćati mjesečnu zakupninu od 165,90 eur/1.250,00 kn tužitelju kao zakupodavcu po osnovi zakupa prostorija i iznajmljivanja imovine, odnosno naknade za uporabu zajedničkih uređaja, prostorija i okoliša.

5. Među parničnim strankama nije sporno da su zaključile Ugovor o zakupu 4. svibnja 2009. te da se istim u članku 19. ugovorilo plaćanje zajedničkih troškova te da je člankom 22. ugovorena visina zakupnine. Također nije sporno da je tužena sklopila sa Splitsko-dalmatinskom županijom Ugovor o koncesiji za obavljanje javne zdravstvene službe u djelatnosti zdravstvene zaštite žena 18. travnja 2011. kao ni da tužena redovito plaća ugovoreni iznos koncesije.

6. Među parničnim strankama je sporno duguje li tužena tužitelju utužene iznose zakupnine od 165,90 eur, a sve iz razloga što plaća koncesijsku naknadu od 1.250,00 kuna. Naime, tužena tvrdi da je visina zakupnine određena čl. 22. Ugovora o zakupu ovisna o Naredbi o najvećem iznosu zakupnine za jedinice zakupa u zdravstvenim ustanovama primarne zdravstvene zaštite, odnosno odluci Ministarstva zdravlja iz 2015., a ne obrnuto, kako to tvrdi tužitelj.

7. Nadalje, drugostupanjskom odlukom ovog suda Gž-3912/2022-3 od 8. listopada 2024. prvostupanjska presuda Povrv-969/2019 od 3. ožujka 2022. je ukinuta jer prvostupanjski sud nije dao razloga o odlučnoj činjenici je li tražbina tužitelja dospjela te nije raspravio prigovor dvostruke litispendencije u odnosu na račun broj 1701225/I koji se odnosi na srpanj 2015.

8. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud je pribavio relevantnu dokumentaciju koja se odnosi na dospijeće tražbine (list 266-272 spisa), ali u pobijanoj presudi ponovno nije dao razloga o odlučnoj činjenici dospijeća, kao niti o prigovoru dvostruke litispendcije, čime je počinio povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a, koju povredu je moguće otkloniti.

9. Naime, Ugovorom o zakupu jedinice zakupa zdravstvene zaštite žena je u članku 2. određen predmet zakupa – prostorije u zgradi zakupodavca, na adresi u [adresa], 1. kat. U članku 19. navedeno je da je zakupac obvezan snositi naknadu za uporabu zajedničkih uređaja te prostorija okoliša Doma zdravlja te je točno navedeno što bi predstavljalo zajedničke troškove, dok je člankom 20. propisan način obračunavanja zajedničkih troškova.

9.1. Nadalje, čl. 22. ugovoreno je plaćanje zakupnine za korištenje prostorija zakupa, a koju zakupac plaća u roku od 10 dana od dana uplate HZZO -a zakupcu za tekući mjesec na žiro račun tužitelja [broj bankovnog računa] ili na blagajnu tužitelja. U stavku 2. tog članka navedena je odluka Ministra zdravstva i socijalne skrbi o najvećem iznosu zakupnine za jedinice zakupa u zdravstvenim ustanovama primarne zdravstvene zaštite za 2007. godinu ("Narodne novine" broj: 7/07) u visini od 1.250,00 kuna mjesečno, dok je stavkom 3. tužitelj obvezan ukoliko se takvom naredbom promjeni najveći iznos zakupnine od prvog slijedećeg mjeseca izvršiti promjenu zakupnine, na način da će ista biti jednaka najvećem iznosu zakupnine koju propisuje Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi. Člankom 27. ugovoreno je trajanje ugovora tj. na neodređeno vrijeme uz uvjet da zakupac ima sklopljen ugovor o provođenju zdravstvene zaštite sa HZZO-om, a u slučaju raskida ugovora sa HZZO-o, zakupcu prestaje ugovor o zakupu jedinice zakupa.

9.2. Nadalje, odlukom Ministarstva zdravlja ("Narodne novine" 55/2015, dalje: Odluka) je propisan najviši iznos koncesije za obavljanje zdravstvene zaštite (list 117 spisa) iz koje je razvidno da je visina koncesije propisana u odnosu na visinu ugovorene zakupnine bez PDV-a.

9.3. Suprotno žalbenim navodima tužene, iako je nesporno da plaća koncesiju u visini od 1.250,00 kn, prema mišljenju ovog suda, koji je suglasan za zaključkom prvostupanjskog suda, iz gore navedene Odluke proizlazi da je visina koncesije ovisna o visini ugovorene zakupnine, a ne obrnuto. Da je tome tako, proizlazi i iz samog naziva Odluke koji definira iznos naknade koncesije, a ne zakupnine te iz stavka I. koji određuje da se najviši iznos naknade za koncesiju za obavljanje javne zdravstvene službe utvrđuje na mjesečnoj razini sukladno tablici. U tablici su navedene u prvoj koloni visine ugovorene zakupnine i u drugoj koloni visine koncesije te je razvidno da ako je ugovorena zakupnina 1,00 kn, tada će koncesionar plaćati naknadu od 1.250,00 kn.

9.4. Kako je u čl. 22. Ugovora o zakupu (koji nije izmijenjen ili raskinut u vrijeme kada je nastala tražbina tužitelja) ugovorena zakupnina od 1.250,00 kn, tužena bi eventualno bila dužna plaćati koncesiju od 249,00 kn sukladno Odluci, pri čemu činjenica da plaća koncesiju od 1.250,00 kn ne znači da bi trebala plaćati zakupninu od 1,00 kn jer visina zakupnine nije ovisna o visini ugovorene koncesije , već obrnuto.

9.5 b . Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je tužena dužna ispunjavati svoje ugovorne obveze preuzete čl. 22. Ugovora o zakupu. Valja naglasiti da tužena tijekom postupka nije dokazala da je izvršila plaćanja, niti to uspješno osporava žalbenim navodima.

10. U odnosu na prigovor dospijeća tražbine valja reći sljedeće.

10.1. Odredbom čl. 22 st. 4. Ugovora o zakupu ugovoreno je da će zakupninu zakupac plaćati u roku od 10 dana od dana uplate Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (u nastavku: HZZO) za tekući mjesec na žiro račun Doma zdravlja.

10.2. Tijekom postupka, tužena je sporila da je zaprimila bilo kakve iznose od HZZO- a te je predlagala da se službenim putem pribave podaci od HZZO-a o uplatama sredstva. Prvostupanjski sud je pribavio potrebne podatke od HZZO-a (list 72 spisa) iz kojih proizlazi da je HZZO isplatio tužiteljici godišnje iznose sredstava po timu u što spada i zakupnina u razdoblju od veljače 2018. do travnja 2019. od ukupno 35.503,34 eur/267.499,95 kn.

10.3. Slijedom navedenog, kako je rok dospijeća iz čl. 22. st. 4. Ugovora o zakupu određen trenutkom uplate sredstava od strane HZZO-a, koja sredstva su nesporno isplaćena, to je dospjela i tražbina tužitelja, te je prigovor tuženice nedostatka dospijeća neosnovan.

11. Nadalje, tužena je prigovorila o dvostrukoj litispendenciji za račun br. 1701225/I koji se odnosi na zakupninu za srpanj 2015. navodeći da je zakupnina za srpanj 2015. već utužena u pravomoćno okončanom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu poslovni broj Povrv-1186/2017, ali je tamo naveden kao račun 1702230/I (list 157, 160 spisa).

11.1. Uvidom u pravomoćnu presudu Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv- 1186/2017 od 16. lipnja 2017. utvrđeno je da se račun br. 1702230/I odnosi na zakupninu za srpanj 2015., dok je u ovom predmetu račun br. 1701225/I (list 37 spisa) izdan za zakupninu za 2018. godinu s dospijećem od 30. ožujka 2018. Stoga je neosnovan prigovor dvostruke litispendencije vezano za račun br. 1701225/I za srpanj 2015.

12. Slijedom svega navedenog, tuženica je dužna podmiriti utužene iznose kako je odlučeno u pobijanoj presudi te je primjenom čl. 373a. st. 1. al. 2. ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci.

13. Međutim, u pravu je tuženica da je (djelomično) pogrešna odluka o troškovima postupka.

14. Naime, osnovano tuženica prigovara da je tužitelju priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude dva puta (list 280 spisa) s obzirom da je iz spisa predmeta razvidno da nitko nije pristupio na ročište od 12. studenog 2025. Stoga je valjalo odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troška od 125,00 eur.

15. Nadalje, pogrešno je prvostupanjski sud priznao trošak pristupa na ročišta 10. rujna 2021. i 4. srpnja 2025. u punom iznosu od 250,00 eur sukladno Tbr.9.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23 , dalje: OT), s obzirom se na predmetnim ročištima raspravljalo o procesnim pitanjima. Stoga tužitelju pripada trošak od 125,00 eur za pristup na predmetna ročišta sukladno Tbr. 9.2. u svezi s Tbr. 46. i Tbr. 54. OT-a, te je valjalo odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troška od 250,00 eur.

16. U odnosu na pristup na ročišta 11. ožujka . ožujka 2021., 10. svibnja 2021, kao i na 10. travnja 2025. valja reći da je trošak pravilno odmjeren sukladno Tbr. 9.1. u svezi s Tbr. 46. i Tbr. 54. OT-a u punom iznosu od 250,00 eur s obzirom da se raspravljalo o glavnoj stvari te su stranke ostale kod svojih navoda.

17. U odnosu na priznatu sudsku pristojbu na presudu od 12. studenog 2025. u visini od 200,00 eur, valja reći da sukladno Tar.br. toč. 3. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ 37/2023), kada viši sud ukine odluku nižeg suda i predmet vrati na ponovno raspravljanje nižem sudu, ne plaća se pristojba za novu odluku.

17.1. Nasuprot tome, u odnosu na sudsku pristojbu od 67,95 eur plaćenu za presudu od 3. ožujka 2022., valja reći da je pravilno priznata jer postoji dokaz u spisu da je ista plaćena. Kako je tužitelju već priznat trošak sudske pristojbe na presudu od 3. ožujka 2022., valjalo je odbiti zahtjev za naknadu troška od 200,00 eur.

18. Stoga, valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka od ukupno 575,00 eur (čl. 373. t. 3. ZPP); dok je valjalo potvrditi odluku o troškovima postupka u preostalom dijelu (čl.368. st. 1. ZPP).

19. Zahtjev tuženice za naknadu troška žalbe odbijen je, jer je uspjela u odnosu na parnični trošak kao sporedno traženje, radi čega nema pravo na naknadu istog (čl. 166 toč. 1 ZPP).

20. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 16. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Sabina Dugonjić