Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3573/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužitelja UA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dragutin Rendeli, odvjetnik u Sesvetama, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Perić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri sa sjedištem u [adresa], radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Pn-54/2020-61 od 14. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Pn-54/2020-61 od 14. srpnja 2023. pod točkom I. izreke presude u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos preko 2.213,81 eura do 3.681,73 eura (za iznos od 1.467,92 eura) s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 29. svibnja 2023. po stopi koja tužitelju pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima i pod točkom II. izreke kojim je tuženiku naloženo da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka preko iznosa od 862,69 eura do iznosa od 2.774,40 eura (za iznos od 1.911,71 eura).

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 3.681,73 eura/27.740,00 kn[1] sa zateznim kamatama koje teku od 29. svibnja 2020. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana (točka I. izreke). Navedenom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi parnične troškove u iznosu od 2.774,40 eura / 20.903,72 kn sa zateznim kamatama koje teku od 15. srpnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana (točka II. izreke). Navedenom presudom odbacuje se tuženikov zahtjev od 8. studenog 2022. za nadoknadu troškova u odnosu za povučeni dio tužbe kao nepravovremen (točka III. izreke).

2. Presudu suda prvog stupnja pod točkom I. izreke presude preko dosuđenog iznosa s naslova neimovinske štete od 1.990,84 eura i naknade tuđe pomoći i njege preko iznosa od 222,97 eura, te točke II. izreke preko iznosa od 862,69 eura, pobija tuženik zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. – dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja presudu u pobijanom dijelu preinači, podredno da istu ukine i vrati na ponovni postupak. Tuženik zahtijeva nadoknadu troškova žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete za koju tvrdi da je pretrpio zadobivši ozljede 26. kolovoza 2019. u [adresa], uslijed prometne nesreće u kojoj su sudjelovali tužitelj kao vozač osobnog automobila Renault Clio registarskih oznaka [registarska oznaka] i ĐA kao vozač osobnog automobila Ford registarskih oznaka [registarska oznaka], koje je u vrijeme štetnog događaja bilo je osigurano kod tuženika policom broj [broj police], a da je do prometne nesreće došlo tako da se vozilo tužitelja kretalo glavnom cestom te mu je dolaskom do parkirališta [obrt] na prednju desnu stranu njegovog vozila naletjelo vozilo ĐA koji se neoprezno pokušavao uključiti s parkirališta na promet na glavnoj cesti.

1 Fiksni tečaj konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK

5. U prvostupanjskom postupku među strankama nije bio sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija. Nije bilo sporno ni da je tuženik tužitelju prije podnošenja tužbe platio iznos od 663,61 eura/5.000,00 kn.

6. Među strankama je u žalbenom dijelu postupka sporna visina imovinske i neimovinske štete, tijek zateznih kamata te postoji li doprinos tužitelja šteti zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom.

7. Tijekom postupka sud prvog stupnja je utvrdio:

- da je vozilo tužitelja svojim prednjim desnim dijelom naletjelo na prednji lijevi, više bočni, dio vozila osiguranika tuženika pri čemu je kut među vozilima u trenutku sudara iznosio oko 110-120 stupnjeva uz promjenu brzine vozila tužitelja od oko 30 -35 km/h (nalaz i mišljenje vještaka Nevena Ereša dipl. ing., stranice 88-90 spisa);

- da je pri dinamici odigravanja prometne nesreće kakva je utvrđena prometnim vještačenjem tijelo tužitelja imalo tendenciju naglog polijetanja izrazito prema naprijed (nalaz i mišljenje vještaka prof. dr. sc. Davora Mayera, stranice 94-95 spisa);

- da karakter tužiteljevih ozljeda, promatran u kontekstu utvrđene dinamike nesreće, ne daje osnove za zaključivanje je li tužitelj bio vezan sigurnosnim pojasom jer su sve utvrđene ozljede mogle nastati neovisno o vezivanju pojasom (nalaz i mišljenje vještaka prof. dr. sc. Davora Mayera, stranice 94-95 spisa);

- da je istegnuće vrata nastalo trzajnim gibanjem glave praćenim istezanjem vrata, a ozljeda prsnog koša (krvni podljev i prijelom prsne kosti) u slučaju nekorištenja pojasa nastaje udarom prsima o obruč upravljača, a u slučaju korištenja pojasa nastaje nalijetanjem prsima na zategnuti sigurnosni pojas (nalaz i mišljenje vještaka prof. dr. sc. Davora Mayera, stranice 94-95 spisa);

- da ako se u obzir uzme anamnestički podatak iz tužiteljeve medicinske dokumentacije o tome da se tužitelj “nabio prsima o volan” proizlazi da on u vrijeme štetnog događaja nije koristio sigurnosni pojas (nalaz i mišljenje vještaka prof. dr. sc. Davora Mayera, stranice 94-95 spisa);

- da je tužitelj u štetnom događaju zadobio trzajnu ozljedu vrata te natučenje prsišta i prijelom trupa prsne kosti kao i da su nakon završenog liječenja kod tužitelja zaostale trajne posljedice koje smanjuju tužiteljevu životnu aktivnost za 5 % (nalaz i mišljenje vještaka kirurga doc. prim. dr. sc. Predraga Pavića, stranice 128-129 spisa);

- da je tužitelj trpio bol jačeg intenziteta 5 dana, srednjeg intenziteta 4 tjedna i slabijeg intenziteta još 6 tjedana (nalaz i mišljenje vještaka kirurga doc. prim. dr. sc. Predraga Pavića, stranice 128-129 spisa);

- da je primarni strah koji se javlja u trenutku ozljeđivanja i neposredne životne opasnosti bio kratkotrajan i intenzivan, da je sekundarni strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i komplikacija bio jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 10 dana, slabijeg intenziteta 45 dana (nalaz i mišljenje vještaka kirurga doc. prim. dr. sc. Predraga Pavića, stranice 128-129 spisa i usmena dopuna na ročištu 25. siječnja 2023., stranice 157-158 spisa);

- da je tuđa pomoć i njega tužitelju bila potrebna 3 sata dnevno tijekom prva 4 tjedna nakon ozljeđivanja, a nakon toga 2 sata dnevno tijekom iduća 2 tjedna (nalaz i mišljenje vještaka kirurga doc. prim. dr. sc. Predraga Pavića, stranice 128-129 spisa);

- da tužitelj prije ovog štetnog događaja iz 2019. nije imao tegoba vezanih za torakalni dio kralježnice i prsni koš tako da nije bilo potrebno pribavljati medicinski karton i dostavljati ga na uvid medicinskom vještaku (liječnička potvrda tužiteljeve obiteljske liječnice, stranica 164. spisa).

8. Na ove utvrđene činjenice sud prvog stupnja primijenio je materijalno pravo iz odredbe članka 19., članka 1046. i članka 1095. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023. – dalje: ZOO) i odredbe članka 12. stavka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, br. 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014. – dalje: ZOOP).

9. Polazeći od provedenog kombiniranog prometnog i sudsko-medicinskog vještačenja sud je utvrdio da okolnost je li tužitelj bio vezan sigurnosnim pojasom nije od utjecaja na ozljede koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju, jer je sve ozljede tužitelj mogao zadobiti neovisno o tome je li bio vezan sigurnosnim pojasom. Sud prvog stupnja stoga zaključuje da nije utvrđen doprinos tužitelja šteti jer je sudsko-medicinski vještak prof. dr. sc. Davor Mayer u svojem usmenom očitovanju (ročište 8. studenog 2022., stranice 149-150 spisa) naveo da samo postoji mogućnost da bi ozljede prsnog koša u slučaju korištenja pojasa mogle biti manjeg opsega nego od onih koje je tužitelj pretrpio, a nije naveo da bi one doista i bile manjeg opsega u tom slučaju.

10. Sud prvog stupnja je, polazeći od nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka doc. prim. dr. sc. Predragu Paviću, zaključio da tužitelju za povredu prava osobnosti pripada pravična novčana naknada neimovinske štete u iznosu od 4.048,05 eura/30.500,00 kn, da tužitelj uz to ima pravo i na naknadu za imovinsku štetu i to za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 297,30 eura/2.240,00 kn, a ta je naknada odmjerena prema cijeni od 2,65 eura/20,00 kn po satu, za ukupno 112 sati, koju sud prvog stupnja smatra primjerenom za pomoć i njegu koju uobičajeno besplatno pružaju nestručne osobe tj. članovi obitelji i prijatelji. Dakle, naknada neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu tužitelju iznosila bi 4.345,34 eura/32.740,00 kn pa kako je nesporno da mu je tuženik već isplatio iznos od 663,61 eura/5.000,00 kn, sud prvog stupnja je tužitelju dosudio iznos od 27.740,00 kn odnosno 3.681,73 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 29. svibnja 2020.

11. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, sud drugog stupnja je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju povredu određeno upire tuženik u podnesenoj žalbi. Pobijana se presuda može ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni. Jednako tako, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

12. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je pobijanu presudu donio u skladu s mjerodavnim odredbama materijalnog i procesnog prava, a pravna su shvaćanja suda prvog stupnja obrazložena jasno i neproturječno, dok iz postupka proizlazi kako je tuženik bio u mogućnosti sudjelovati u postupku i poduzimati sve zakonom dopuštene procesne radnje. Naime, pravo na pravično suđenje, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava i člankom 6. stavkom 1. Konvencije jamči i zaštitu od arbitrarnosti u odlučivanju sudova i drugih državnih tijela. Obrazloženja sudskih odluka, odnosno odluka drugih nadležnih tijela koja ne sadrže ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je odlukom dana, upućuju na zaključak o arbitrarnosti u postupovnom i/ili materijalnopravnom smislu, a što ovdje, kako je prethodno navedeno nije slučaj, jer presuda sadrži relevantne i dostatne razloge o činjenicama odlučnim za pravilnu primjenu materijalnog prava.

13. Tuženik u žalbi osporava utvrđenje suda prvog stupnja o doprinosu tužitelja šteti. Navedeni prigovor je neosnovan. Naime, sudsko-medicinski vještak prof. dr. sc. Davor Mayer je u pisanom nalazu i mišljenju, a što je i ponovio u svojem usmenom očitovanju na ročištu 8. studenog 2022. (stranice 149-150 spisa), naveo da su utvrđene ozljede mogle nastati neovisno o vezivanju pojasom, odnosno da su i u slučaju korištenja pojasa mogle nastati u usporedivom ili jednakom opsegu. Stoga je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da okolnost je li tužitelj bio vezan sigurnosnim pojasom ili ne nije od utjecaja na ozljede koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju jer je sve te ozljede tužitelj mogao zadobiti neovisno o tome je li bio vezan sigurnosnim pojasom. Slijedom navedenog, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da ne postoji doprinos tužitelja šteti u smislu odredbe članka 1092. stavka 1. ZOO.

14. Nadalje, u odnosu na žalbene navode tuženika valja reći da su neutemeljene žalbene tvrdnje kojima tuženik dovodi u pitanje pravilnost provedenog medicinskog vještačenja doc. prim. dr. sc. Predraga Pavića, kojim je sud prvog stupnja utvrdio obim smanjenja životnih aktivnosti kod tužitelja.

14.1. Naime, iz stanja spisa predmeta proizlazi da je medicinsko vještačenje provedeno na način da je vještak proučio medicinsku dokumentaciju u svezi liječenja ozljeda koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju. Očitujući se na tuženikove prigovore, doc. prim. dr. sc. Predrag Pavić je na ročištu 25. siječnja 2023. (stranica 157-158) dopunio svoj nalaz i mišljenje u odnosu na ocjenu straha tako da što je isključio kasni strah pa je u skladu s tim trajanje straha slabijeg intenziteta produljio na 45 dana. Vještak se očitovao da je tužiteljevo liječenje završeno 26. svibnja 2020. kad je obavljen posljednji traumatološki kontrolni pregled. Pojasnio je da nije imao na uvidu tužiteljev zdravstveni karton pa se ne može očitovati na okolnost tzv. predmorbidnog stanja, ali je dodao da to stanje možda može utjecati na ocjenu trajnih posljedica ozljeđivanja u štetnom događaju ako je tužitelj prije štetnog događaja također doživio prijelom prsne kosti i istaknuo je da se smanjenje životne aktivnosti odnosi na prijelom prsne kosti. Dodao je da je prema RTG nalazu kod tužitelja došlo do prijeloma proksimalne trećine prsne kosti uz impakciju i pomak ulomaka za oko 5 mm i da taj pomak ulomaka govori o jačini sile koje je izazvala prijelom prsne kosti te da je taj pomak uz sve ostale parametre utjecao na ocjenu smanjenja životne aktivnosti.

14.2. Tuženik je i nakon saslušanja vještaka ustrajao na pribavi zdravstvenog kartona tužitelja kojim bi se utvrdilo je li tužitelj prije predmetne nezgode imao ozljede prsnog koša. Tužitelj je u spis predmeta dostavio liječničku potvrdu (stranica 164. spisa) iz koje proizlazi da tužitelj prije 2019. nije imao tegoba sa strane torakalnog dijela kralješnice te prsnog koša, na temelju koje potvrde je sud prvog stupnja zaključio da nije bilo potrebno pribavljati medicinski karton i dostavljati ga na uvid medicinskom vještaku.

14.3. Slijedom navedenog, glede utvrđenog obima smanjenja životnih aktivnosti, valja reći da se vještak doc. prim. dr. sc. Predrag Pavić očitovao na sve prigovore tuženika koji su usmenim iskazom vještaka u cijelosti otklonjen i, a koji iskaz je pak od strane suda prvog stupnja u cijelosti prihvaćen kao stručan i objektivan, pa se stoga ne prihvaćaju u tom dijelu žalbene tvrdnje tuženika, pa ni u onom dijelu u kojem se tvrdi da je sud bio dužan provesti obnovu vještačenja. Naime, obveza provođenja obnove vještačenja postojala bi samo u situaciji kada bi, u skladu sa odredbom članka 261. stavka 2. ZPP ako se podaci vještaka o njihovu nalazu bitno razilaze, ili ako je nalaz jednog ili više vještaka nejasan, nepotpun ili u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima, a ti se nedostaci ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka.

14.4. Slijedom navedenog, prigovori tuženika na provedeno medicinsko vještačenje, a na kojima tuženik ustraje i u žalbi, pravilno su, po sudu prvog stupnja, ocijenjeni neosnovanim, koju ocjenu ovaj sud drugog stupnja prihvaća u cijelosti.

15. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio (članak 356. ZPP).

16. Odredbom članka 19. stavka 1. ZOO propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Stavkom 2. navedenog članka određeno je da se pod pravima osobnosti u smislu toga Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

17. Odredbom članka 1100. stavka 1. ZOO propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. navedenog članka ZOO je određeno da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

18. Ističe se da fizičke i duševne boli, strah, umanjenje životne aktivnosti nisu samostalni oblik (osnove) povrede prava osobnosti, već je riječ o činjenicama, kriterijima, odnosno mjerilima koje zajedno s okolnostima slučaja iz odredbe članka 1100. stavka 1. i 2. ZOO, utječu na prosudbu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno do te mjere da bi oštećena osoba imala pravo na isplatu pravične novčane naknade.

19. Treba dodati kako je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici održanoj 5. ožujka i 15. lipnja 2020. zauzetim pravnim shvaćanjem izmijenio Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete toga suda od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, na način da se tada prihvaćeni iznosi povećavaju za 50%, uz uputu da se izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (15. lipnja 2020.). Nadalje, orijentacijski kriteriji nisu pravila koja sud primjenjuje automatizmom i od kojih se ne bi smjelo odstupati, već orijentir koji mu može biti od pomoći pri ocjeni visine pravične novčane naknade, uvažavajući sve utvrđene odlučne činjenice u ovom predmetu.

20. Vodeći računa o težini povrede, okolnostima slučaja, ali i o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi naknada, kao i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom, dosuđena naknada, s obzirom na težinu i vrstu povreda, trzajna ozljedu vrata te natučenje prsišta i prijelom trupa prsne kosti, te obzirom na trajno umanjenje životne sposobnosti u omjeru od 5%, trajanje i jačinu fizičkih bolova, straha, te sve druge okolnosti slučaja, iznos od 4.048,05 eura, prema shvaćanju ovog suda predstavlja primjereno zadovoljenje u smislu članka 1100. ZOO.

21. Nadalje, uz pravičnu novčanu naknadu tužitelju pripada i naknada imovinske štete. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima ističe da je sud previsoko odmjerio cijenu sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 2,65 eura/20,00 kn, smatrajući da je trebalo odmjeriti istu u iznosu od 1,99 eura/15,00 kn.

22. Ovaj sud je uzeo u obzir činjenicu da iznos cijene tuđe pomoći njege nije fiksno određen te ovisi o konkretnim okolnostima slučaja. U odnosu na cijenu sata tuđe pomoći i njege ovaj sud ukazuje na općepoznatu činjenicu da su troškovi cjelokupnog života u Republici Hrvatskoj u posljednjih nekoliko godina značajno porasli, a što se odražava i na cijenu rada koja je također značajno porasla. Stoga na temelju svega navedenog, ovaj sud smatra da je sud prvog stupnja pravilno sat tuđe pomoći i njege cijenio u iznosu od 2,65 eura, a kako je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna 112 sati, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da tužitelju pripada naknada imovinske štete u iznosu od 297,30 eura.

23. Dakle, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio naknadu neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu tužitelju koja bi iznosila 4.345,34 eura pa kako je nesporno da mu je tuženik već isplatio iznos od 663,61 eura, sud prvog stupnja je tužitelju dosudio iznos od 3.681,73 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 29. svibnja 2020.

24. Tuženik žalbom osporava tijek zatezne kamate na imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu. Pravilno je sud prvog stupnja na imovinsku štetu za potrebnu tuđu pomoć i njegu dosudio pripadajuće zatezne kamate primjenom odredba ZOOP jer se u konkretnom slučaju radi o naknadi štete od osiguravatelja na temelju obveznog osiguranja za štete počinjene trećim osobama.

25. Odredbom članka 12. stavka 1. ZOOP odgovorni osiguratelj dužan je u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporni, odnosno utemeljen odgovor ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporni. Prema odredbi stavka 4. istog članka u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 1. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

26. Kako se tužitelj odštetnim zahtjevom obratio tuženiku 28. svibnja 2020., to primjenom stavka 4. citirane zakonske odredbe tužitelj ima pravo i na isplatu kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva , kako je pravilnom primjenom odrede članka 12. stavka 4. ZOOP zaključio i sud prvog stupnja, stoga je ovaj žalbeni navod neosnovan.

27. Tuženik žalbom osporava i odluku o nadoknadi troškova parničnog postupka, međutim, suprotno žalbenim navodima, ista je pravilna i zakonita, kako po osnovi (članak 154. stavak 1. ZPP), tako i po visini odmjerenih troškova (članak 155. ZPP) uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. – dalje: Tarifa).

28. Odgovarajući na žalbene navode, valja istaknuti da tužitelju pripada nadoknada troškova sastava odštetnog zahtjeva od 28. svibnja 2020. (stranice 3 -4 spisa) u vrijednosti od 100 bodova s obzirom da je to podnesak koji je bio potreban u postupku koji se vodi po ZOOP prije sudskog postupka smislu odredbe Tbr. 32. Tarife. Nadalje, tužitelj je podneskom od 8. prosinca 2020. dostavio svoje očitovanje na odgovor na tužbu tuženika, dakle, radi se o obrazloženom podnesku koji je bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. ZPP. Nadalje, neosnovano tuženik navodi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju priznao troškove sastava podneska od 22. srpnja 2022. kojim se tužitelj očitovao na podnesak tuženika kojim se isti očituje na provedena vještačenja, s obzirom na to da je riječ o obrazloženom podnesku koji je bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. ZPP.

29. Pobijajući odluku o troškovima parničnog postupka, tuženik smatra da je za određene radnje trebalo cijeniti iznos boda 10,00 kuna u skladu s Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022.), a ne prema Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022.), koja je stupila na snagu 1. studenog 2022.

30. Odredbom članka 155. stavka 2. ZPP propisano je da, ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi, a prema Tbr. 48/3 Tarife propisano je da sud ili drugo tijelo, kada odlučuje o nagrad i troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

31. Uzimajući u obzir da je u vrijeme donošenja presude suda prvog stupnja, 14. srpnja 2023., na snazi bila odredba Tbr. 50. Tarife ("Narodne novine" br. 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022.), prema kojoj vrijednost boda iznosi 15,00 kuna (1,99 eura), to je u skladu sa zahtjevom tužitelja kao vrijednost boda valjalo uzeti iznos od 15,00 kuna, odnosno 1,99 eura te prema tome odmjeriti troškove postupka, kako je pobijanom odlukom i odlučeno.

32. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP, žalba tuženika odbijena je kao neosnovana i odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

33. Zahtjev tuženika za nadoknadu troškova žalbe je neosnovan jer sa žalbom nije uspio, te je stoga valjalo, u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. i članka 166. stavka 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Zagrebu 16. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Robert Jambor