Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kžzd-26/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Domagoja Raguža, kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Marte Jelić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv ČF zbog kaznenih djela iz članka 177. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Kzd-93/2025-12 od 27. ožujka 2026., u sjednici održanoj 15. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se optuženom ČF za kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 zbog kojeg je proglašen krivim presudom prvostupanjskog suda na temelju članka 179a. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, za dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11 zbog kojih je proglašen krivim presudom prvostupanjskog suda na temelju članka 177. stavak 2. KZ/11 mu se utvrđuju kazne zatvora u trajanju od po 1 (jedne) godine za svako djelo pa se optuženi ČF na temelju odredbe članka 51. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci te mu se na temelju članka 57. stavak 1., 2. i 5. KZ/11. izriče djelomična uvjetna osuda na način da neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi 10 (deset) mjeseci i isti se ima izvršiti, dok se ostatak izrečene kazne u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti, ako optuženik u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo s time da mu vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku se ima u neuvjetovani dio kazne uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 5. veljače 2024. do 22. svibnja 2024.

II. Uslijed odluke pod I/ preinačuje se pobijana presuda u odluci o sigurnosnoj mjeri na način da se na temelju članka 69. KZ/11 optuženom ČF izriče sigurnosna mjera liječenja od ovisnosti koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne zatvora, a nakon toga će se za vrijeme trajanja vremena provjeravanja izvršavati u zdravstvenoj ili specijaliziranoj ustanovi za otklanjanje ovisnosti iznad zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju koja mjera može trajati najdulje 3 (tri) godine.

III. U preostalom dijelu, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje se presuda prvostupanjskog suda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Kzd-93/2025- 12 od 27. ožujka 2026. optuženi ČF proglašen je krivim da je u stjecaju počinio tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece, od čega jedno kazneno djelo - nasiljem u obitelji - djelo opisano i kažnjivo po članku 179.a Kaznenog zakona i dva kaznena djela - povredom djetetovih prava - djela opisana i kažnjiva po članku 177. stavaka 2. KZ/11, sve u svezi sa članka 51. KZ/11 te su istom za svako počinjeno kazneno djelo na temelju članka 177. stavak 2. i 179.a KZ/11 u svezi sa člankom 48. stavak 2. KZ/11 utvrđene kazna zatvora u trajanju od po 8 (osam) mjeseci nakon čega je okrivljenik ČF na temelju članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine nakon čega mu je temelju odredbe članka 56. stavak KZ/11 izrečena uvjetna osuda, i to na način da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini neko novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 69. KZ/11 okrivljeniku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti te će se ista izvršavati kroz specijaliziranu ustanovu za liječenje od ovisnosti izvan zatvorskog sustava, te ista ima trajati dok za to postoji potreba, a najdulje 3 (tri) godine. Na temelju članka 58. stavak 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu ukoliko se okrivljenik ne bude pridržavao sigurnosnih mjera.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 2. točkom 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - službeni pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25., 13/26. - dalje u tekstu: ZKP/08, prvostupanjski sud propustio navesti brojeve Narodnih novina u kojima su objavljene izmjene i dopune Zakona koji je važio u vrijeme donošenja presude) naloženo je okrivljenom ČF plaćanje paušalnog iznosa od 200,00 eura dok je optuženik oslobođen plaćanja troškova vještačenja.

2. Protiv navedene presude žalbe je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu zbog odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu i optuženiku izrekne predloženu kaznu zatvora.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. U Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku dostavljen je spis predmeta sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08. te je isti vraćen bez očitovanja o uloženoj žalbi.

2.3. Nitko od stranaka nije zahtijevao da bude izvješten o sjednici, niti je drugostupanjski sud u smislu članka 475. stavak 1. ZKP/08 ocijenio da bi njihova prisutnost bila korisna za razjašnjenje stvari.

3. Žalbe državnog odvjetnika je osnovana.

4. Sasvim određenom žalbenom argumentacijom državni odvjetnik osnovano napada odluku prvostupanjskog suda o izboru vrste i mjere kazne za optuženika i njegova kaznena djela. Kod toga državni odvjetnik ne osporava utvrđenje i ocjenu olakotnih okolnosti u pobijanoj presudi, već opravdano osporava davanje prevelikog značenja tim olakotnim okolnostima kao naročito olakotnim okolnostima.

4.1. Po stavu ovog vijeća prvostupanjski sud je zanemario činjenicu da je optuženik ranije počinio kaznena djela na štetu člana svoje obitelji te je predmetna kaznena djela počinio u roku kušnje te je u pravu državni odvjetnik kad tvrdi u svojoj žalbi da ranije izrečena sankcija nije utjecala na optuženika da se suzdrži od činjenja kaznenih djela , što je prvostupanjski sud trebao cijeniti u okviru veće pogibeljnosti kaznenih djela, pa navedeno, zajedno s stupnjem krivnje u okviru izravne namjere prvog stupnja i svrhom kažnjavanja u općem i posebnom smislu ne opravdava zaključak o mogućnosti ublažavanja pojedinačne kazne za kaznena djela za koja je optuženik oglašen krivim . Kada se okolnostima o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne dodaju i kriteriji iz članka 51. stavak 1. KZ/11 o ocjeni počiniteljeve ličnosti i počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti, za izricanje jedinstvene kazne zatvora, dolazi se do jednostavnog zaključka kako je optuženiku prvostupanjski sud utvrdio preblage pojedinačne kazne, odnosno izrekao mu preblagu jedinstvenu kaznu zatvora.

4.2. U pravu je državni odvjetnik kada ističe da je uvjetna osuda koja je izrečena optuženiku preblaga i nije primjerena stupnju kaznene odgovornosti navedenog počinitelja, koji zaključak u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Po stavu ovog vijeća nije bilo osnova za izricanje uvjetne osude, jer u smislu članka 57. stavak 1. KZ/11. ne postoji visoki stupanj vjerojatnosti da bi okrivljenik i bez izvršenja kazne prestao činiti kaznena djela.

4.3. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da kada je prvostupanjski sud okrivljeniku temeljem članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od 3 (tri) godine, da mu je izrekao preblagu kaznu imajući u vidu utvrđenu otegotnu okolnost njegove dosadašnju kaznenu osuđivanost zbog istovrsnog kaznenog djela i to na štetu člana svoje obitelji.

4.4. Imajući u vidu da odluka o kazni mora sadržavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela, utvrđene olakotne okolnosti na strani ličnosti okrivljenika, okolnost njegove dosadašnje osuđivanosti, i upornost u činjenju kaznenih djela, prema uvjerenju ovog drugostupanjskog suda, izricanje okrivljeniku temeljem članka 56. KZ/11 uvjetne osude, nije primjereno svim navedenim okolnostima.

4.5. Iako je optuženik priznao objektivne okolnosti počinjenja kaznenih djela, a uzevši u obzir otegotne okolnosti u vidu ranije osuđivanosti zbog istovrsnog kaznenog djela , stupanj krivnje i zahtjevi specijalne i generalne prevencije traže utvrđenje strože pojedinačne kazne zatvora za kaznena djela za počinjenje kojih je proglašen krivim kao i izricanje strože jedinstvene kazne. Na izbor visine jedinstvene kazne od utjecaja su podaci o počinjenju predmetnih kaznenih djela, kao i karakteristike ličnosti optuženika.

4.6. S obzirom na gore izneseno ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je okrivljeniku potrebno izreći strože kazne zatvora za svako od kaznenih djela za koja je optuženik proglašen krivim. Stoga je primjenom članka 486. stavak 1. ZKP/08, prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, ovaj sud drugog stupnja preinačio pobijanu presudu u odluci o kazni, utvrdivši optuženiku pojedinačnu kaznu za kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11 u trajanju 1 (jedne) godine, za svako od dva kaznena djela iz članka 177. stavak 2. KZ/11 utvrdivši kazne zatvora u trajanju od po 1 (jedne) godine za svako djelo nakon čega je optuženog ČF na temelju odredbe članka 51. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci. Optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda, po članku 57. KZ/11, na temelju ocjene da postoji visok stupanj vjerojatnosti da će i samo djelomično izvršenje kazne zatvora utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela. Stoga je određeno da će optuženi ČF izdržati neuvjetovani dio kazne od 10 mjeseci, a da će preostali dio kazne biti uvjetovan na rok provjeravanja od 4 godine, uz uvjet da u tom razdoblju optuženik ne ponovi počinjenje kaznenog djela.

4.7. Takva vrsta i mjera kazne i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini (članak 41. i članak 47. KZ/11). Upravo takvom kaznom će se postići svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 u smislu izražavanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kazneno djelo.

5. Kako je sud našao da je žalba državnog odvjetnika osnovana, na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08 je prihvaćena žalba državnog odvjetnika i presudom je preinačena pobijana presuda zbog odluke o kazni.

6. Nadalje, valjalo je po službenoj dužnosti preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o sigurnosnoj mjeri liječenja od ovisnosti iz članka 69. KZ/11 i to u dijelu kojim je određeno trajanje i mjesto izvršavanja te mjere pa će se ta sigurnosna mjera izvršavati u okviru zatvorskog sustava za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne zatvora, a nakon toga će se za vrijeme trajanja vremena provjeravanja izvršavati u zdravstvenoj ili specijaliziranoj ustanovi za otklanjanje ovisnosti iznad zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju koja mjera može trajati najdulje 3 (tri) godine.

7. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Dubrovnik, 15. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća za mladež

Domagoj Raguž