Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Kž-145/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Pera Miloglava kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Zorana Čengije kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ĐŽ zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22 dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, pod brojem Kov-93/2023 od 24. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 15. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem optuženog vijeća Općinskog suda u Dubrovniku, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ĐŽ zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11 iz spisa su kao nezakoniti dokazi na temelju odredbe članka 351. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ( "Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, odluka Ustavnog suda 143/12,56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 dalje u tekstu : ZKP/08) izdvojeni službena bilješka Policijske postaje Dubrovnik, broj KU-310/22 od 22. studenog (l.s. 29 i 29) i DVD sa snimkom inkriminiranog događaja (l.s.30).
2. Protiv navedenog rješenja Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku je pravodobno podnijelo žalbu ne navodeći žalbene razloge ali iz sadržaja žalbe proizlazi da se žale zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja uz prijedlog da Županijski sud u Dubrovniku prihvati žalbu i predmet vrati na ponovno odlučivanje vijeću Općinskog suda u Dubrovniku.
2.1. Odgovor na žalbu podnio je okrivljenik putem branitelja Bojana Lujaka, odvjetnika u Dubrovniku uz prijedlog odbijanja žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku kao neosnovane.
3. Nakon što je spis dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Dubrovniku, prije dostave sucu izvjestitelju, temeljem odredbe članka 474. stavka 1. ZKP/08, isti je vraćen ovom vijeću.
4. Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku nije osnovana.
5. U svojoj žalbi Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku ističe da je predmetna snimka nastala na javnom mjestu gdje novinari razgovaraju sa okrivljenim ĐŽ te da stoga predmetna snimka nije nezakonit dokaz jer se kod snimanja na javnom mjestu mogu snimati osobe i to bez prethodne provjere znaju li ili ne znaju za snimanje jer činjenica da se snimana osoba nalazi na javnom mjestu podrazumijeva da se je ista prihvatila da njeni postupci budu opaženi nalaženjem na javnom mjestu.
6. Takvi žalbeni navodi su neosnovani jer i po stavu ovog drugostupanjskog suda predmetni dokaz je pribavljen protivno odredbama članaka 35. i 36. Ustava RH, kojim odredbama se jamči štovanje osobnog života, te sloboda i tajnost općenja odnosno komuniciranja, pa stoga sukladno odredbi članka 10. stavak 2. točka 2. ZKP/08 predmetna snimka predstavlja nezakoniti dokaz.
6.1. Naime predmetna snimka je sačinjena bez naloga suca istrage, te bez znanja i pristanka osobe čiji se razgovor snima zbog čega se ima smatrati nezakonitim dokazom u smislu odredbe članka 10. stavak 2. točka 2. ZKP/08. Okolnost da je snimka nastala na javnom mjestu na kojem okrivljenik razgovara s dva novinara istu ne čini zakonitim dokazom jer optuženik nije dao odobrenje za snimanje razgovora u kojem je sudjelovao. Treba istaknuti i to da se iz predmetne snimke jasno vidi da osoba koja snima okrivljenika se skriva za vrijeme dok ga snima te se niti u kojem slučaju ne radi o novinarskom razgovoru u kojem snimatelj snima razgovor novinara i osobe koja daje izjavu. Činjenica da u razgovoru, koji se nalazi na video snimci, su sudjelovali novinari sama po sebi ne znači da osoba koja razgovara s novinarima je dala svoj pristanak za snimanje razgovora koji vodi s tim novinarima. Iz sadržaja snimke se jasno vidi da se ne radi o novinarskom intervju već o prepucavanju i raspravi između okrivljenika i te dvije osobe koje se tijekom razgovora predstavljaju kao novinari.
6.2. Predmetnom snimkom je povrijeđeno pravo okrivljenika na zaštitu njegovog osobnog života unatoč činjenici da se nalazio na javnom prostoru dok je sniman jer predmetna snima niti sadrži javnu riječ niti je okrivljenik dao suglasnost na snimanje, a niti je navedeno miješanje u privatnost okrivljenika opravdano zbog služenja legitimnom cilju i nužnosti u demokratskom društvu (izostanak povrede članka 8. Konvencije u pogledu privatnih snimki pribavljenih u kaznenom postupku zbog koruptivnih kaznenih djela).
6.3. Iz ovih razloga, nije u pravu žalitelj kad tvrdi da DVD sa snimkom inkriminiranog događaja (l.s.30) i službena bilješka Policijske postaje Dubrovnik, broj KU-310/22 od 22. studenog (l.s. 29 i 29) koja je proizašla iz navedene snimke ne predstavljaju nezakonite dokaze. Ovaj sud drži pravilnom odluku prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju radi o nezakonitim dokazima u smislu odredbe članka 10. stavak 2. točka 2. ZKP/08.
7. Ispitano je pobijano rješenje u smislu članka 494 stavak 4. ZKP/08 u pogledu povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa kako niti jedna takva povreda nije utvrđena, a žalbe nisu osnovane, valjalo je na temelju članka 494 stavak 3 točka 2 ZKP/08 riješiti kao u izreci.
Dubrovnik, 15. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća
Pero Miloglav
