Republika Hrvatska
Općinski prekršajni sud u Splitu
Stalna služba u Omišu
Poslovni broj: Pp-3820/2024-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Omišu, po sutkinji Marini Ivančević uz sudjelovanje sudske savjetnice Izabele Mijanić i Ružice Mimice kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika BP, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 41/77., 55/89., 05/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22. i 47/23.,u daljnjem tekstu: Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira), odlučujući povodom optužnog prijedloga Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, II Policijske postaje Split, Klasa: 211- 07/24-5/9169, Urbroj: 511-12-24-24-1 od 5. travnja 2024., nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 11. lipnja 2026. u nazočnosti okrivljenika i izočnosti predstavnika ovlaštenog tužitelja, dana 15. lipnja 2026. javno objavio i
p r e s u d i o j e
I. Na temelju članka 182. točka 3. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., u daljnjem tekstu: Prekršajni zakon)
Okrivljenik: BP, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin B i Z, dj. C, rođen **.**.1976. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, SSS, autolimar, nezaposlen, srednjeg imovnog stanja, oženjen, dvoje djece, prekršajno nekažnjavan
o s l o b a đ a s e o p t u ž b e
da bi 5. travnja 2024. u 11,00 sati u [adresa] na javnom mjestu remetio javni red i mir na način da je bez ikakvog povoda vikao i vrijeđao susjedu ZP (1948.) riječima: "Štraco stara, obećala si mi dati pare", nakon čega istu fizički napada, tako što je svojom lijevom rukom hvata i povlači za kosu, čime je kod oštećene izazvao strah i uznemirenosti zbog čega je ista zatražila intervenciju policije,
dakle, da bi na javnom mjestu vikom, galamom i na drug način remetio javni red i mir,
pa da bi time počinio prekršaj opisan i kažnjiv u članku 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
II. Na temelju članka 140. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda.
Obrazloženje
1. Policijska uprava Splitsko-dalmatinska, II Policijska postaja Split podnijela je 5. travnja 2024. pod gore navedenim brojem optužni prijedlog protiv okrivljenika, a zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog i pravno označenog u izreci ove presude.
2. Okrivljenik je u svojoj obrani danoj pred ovim sudom naveo da je razumio što mu se optužnim aktom stavlja na teret, da negira u potpunosti navode iz optužnog prijedloga. Dana 5. travnja 2024. došao je u dvor i parkirao se sa autom, u tom momentu CP je izlazila sa svojim autom u rikverc i prolazila kraj njegovog auta dok je on zatvarao prozor, jedine riječi koje joj je uputio bile su: "kad ćeš mi više ovo platiti?", aludirajući na građevinske radove koje je izvodio za nju, s obzirom da mu je ista dužna cca 1.550,00 eura za izvedene radove, na što je ona u vidno alkoholiziranom stanju iz auta se derala da će ga prijaviti policiji. Ista se nakon navedenog samo spustila niz ulicu. Sve navedeno je vidjela susjeda BPČ, te ista može potvrditi da kritičnog dana nije bilo vike ni vrijeđanja, a kamoli fizičkog napada. U popodnevnim satima ga je kontaktirao policijski službenik iz II PP Split obavijestivši ga kako ga je susjeda CP, te da dođe dati izjavu, što je i učinio i kako je ovdje naveo rekao je i njima. Predložio je da se u daljnjem tijeku postupka sasluša svjedokinja BPČ na adresi u [adresa].
3. U dokaznom postupku je izvršen uvid u prekršajnu evidenciju Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije iz koje je razvidno da okrivljenik nije prekršajno kažnjavan, iskaz ispitanih svjedoka CP i ZPČ, službenu zabilješku o dojavi II PP Split, izvješće o utvrđenom činjeničnom stanju sastavljeno po policijskom službeniku AP, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu II PP Split serijski broj: [serijski broj], naredbu o određivanju mjere opreza II PP Split broj: 1047172941 od 5. travanja 2024., kao i u kompletan spis.
3.1. S obzirom da je okrivljenik u svom iskazu negirao počinjenje prekršaja sud je u dokaznom postupku ispitao svjedokinju CP koja je u svom iskazu navela da kada je se pita o navedenom događaju navodi da je kritičnog dana ispred ulaza u zgradu srela susjeda BP. Riječ je o adresi [adresa], a BP prebiva na kućnom broju 29. Već od ranije imaju nesuglasica i toga dana bila je kulminacija svega od ranije, osjetila je opasnost za svoj život. BP ju je počeo vrijeđati, gurati, krenula mu je pjena na usta. Na pitanje sudske savjetnice je li joj isti određene riječi upućivao svjedok odgovara da, i to: da sam nitko i ništa, da sam stara, da ne znam voziti, da ne znam parkirati, da je već bio u zatvoru i da ga nije briga i da će opet ići i da će mene srediti. Na koje riječi se je prepala te otišla na policiju. O navedenom je svjedočila DP, susjeda koja je naišla slučajno. Isti ju je kritičnog dana gurao s dvjema rukama prema zidu da joj je zlatna naušnica ispala. Vikao je, radilo se dreci kada joj je upućivao navedene riječi. Toga dana osim nje, BP i navedene svjedokinje događaju nitko nije prisustvovao. Navedeni događaj završio se na način da je otišla na policiju sve prijaviti i tamo je dolazila k sebi satima. Na upit okrivljenika je li susjeda DP konkretno kritičnog dana bila prisutna navedenom događaju, jer po njegovim saznanjima ista je bila prisutna ranije našim raspravama, a ne navedenog dana, svjedokinja odgovara ista je bila prisutna baš toga dana.
Na upit okrivljenika je li svjedokinja vidjela susjedu ŠP koja je stajala sa pasom i čekala ovdje prisutnu svjedokinju da prođe sa automobilom, dok se i on nalazio u automobilu, svjedokinja odgovara da istu nije vidjela.
Na upit okrivljenika zašto mu svjedokinja stvara probleme umjesto da plati novac za njegov rad svjedokinja odgovara po istom postupku se vodi predmet pred nadležnim sudom. Okrivljenik je negirao iskaz svjedokinje i ostao je pri svojoj obrani.
3.2. U daljnjem dokaznom postupku ispitana je svjedokinja ZPČ koja je u svom iskazu navela da kada je se pita o navedenom događaju navodi da je dana 5. travnja 2024., s obzirom na protek vremena nije se mogla točno izjasniti koliko je sati bilo, izlazila je iz zgrade, koja se nalazi u Splitu, na adresi [adresa]., namjera joj je bila prošetati pasa. Kada je izišla iz zgrade vidjela je susjedu A, prezime iste ne zna, kako izlazi na rikverc iz ulice koja je sa lijeve strane od ulaza u našu zgradu. Sačekala je da ista iziđe na rikverc s obzirom da je poznata da malo čudno vozi, pa iz straha da pasa ne ozlijedi istu je sačekala. Ovdje prisutnog BP vidjela je u automobilu na parkirnom mjestu. Stajala je iza automobila Bose, nije ni vidjela ni čula da bi isti komunicirali, a da su komunicirali eventualno su razmijenili par riječi, ali ona nije ništa čula. U skladu s tim nikakve galame toga dana nije bilo. Kada je skroz izišla sa automobilom iz ulice ona je dalje nastavila obavljati svoje obveze. Toga dana osim pozdrava kao i obično nije ništa posebno komunicirala sa ovdje prisutnim BP, a niti sa susjedom D. Sve skupa dok je izišla iz zgrade i sačekala susjedu D da iziđe sa automobilom prošlo je nekih 5 minuta, a cijelo to vrijeme BP je bio u automobilu jer i ako mu je bila namjera da iziđe sa parkinga, nije mogao izići dok ona ne iziđe iz ulice. Ujedno je dodala kako je riječ o užoj ulici, koliko se sjeća osim nje i njih dvoje u automobilima nitko drugi nije bio. Dalje u vezi navedenog događaja nije imala što iskazati.
3.3. Na temelju članka 121. stavka 1. Prekršajnog zakona sud je iz spisa predmeta izdvojio dio izvješća o utvrđenom činjeničnom stanju, a koji sadrži izjavu okrivljenika, a koja nije dana u skladu sa odredbom članka 158. stavak 6. Prekršajnog zakona.
3.4. U završnoj riječi okrivljenik je naveo da ostaje pri svom iskazu koji je ranije dao, a koji je i danas potvrđen od strane saslušane svjedokinje ZPČ. Dodao je kako je cijeli događaj susjeda ZP iskonstruirala i jedine riječi koje joj je toga dana uputio su bile: "Susjeda kad ćeš mi ovo platiti?". Povišenog tona nije bilo samo joj je pokazao prstom upućujući na građevinske radove koje je obavljao u njenom dvoru. Susjeda A ide na policiju i prijavljuje ga samo kako bi izbjegla plaćanje za učinjeni rad.
4. Nakon ovako provedenog postupka, ocjenjujući obranu okrivljenika, iskaze ispitanih svjedoka, kao i isprave koje priliježu spisu, ovaj Sud nije utvrdio da bi okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret.
5. Člankom 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisano je da su prekršaji protiv javnog reda i mira djela kojima se na nedozvoljen način remeti mir, rad ili normalan način života građana, stvara nemir, neraspoloženje, uznemirenost ili ometa kretanje građana na ulicama i drugim javnim mjestima ili ometa ostvarivanje njihovih prava i dužnosti, vrijeđa moral, ometa vršenje zakonitih mjera državnih organa i službenih osoba, ugrožava opća sigurnost ljudi i imovine, vrijeđaju državni organi ili se na drugi način narušava javni red i mir građana te djela utvrđena ovim zakonom.
5.1. Odredbom članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja propisano je da tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 20,00 do 100,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana.
6. U postupku je nesporno da su kritičnog dana u [adresa] bili prisutni okrivljenik i CP i da je došlo do određene komunikacije, sporno je, je li okrivljenik istoj uputio riječi koje mu se optužnim aktom stavljaju na teret, te je li istu fizički napao. Naime, okrivljenik negira djelo koje mu se optužnim aktom stavlja na teret. Sud je s obzirom na to u dokaznom postupku ispitao oštećenu CP kao i svjedokinju ZPČ.
6.1. Ocjenjujući obranu okrivljenika, sud je utvrdio da isti ne osporava svoju prisutnost na mjestu događaja niti činjenicu da je između njega i CP došlo do određene komunikacije. Međutim, okrivljenik negira da bi se ponašao na način opisan u optužnom aktu, navodeći da se samo radilo o komunikaciji vezanoj u međusobno novčano potraživanje.
6.2. Iskaz svjedokinje CP sud nije mogao prihvatiti kao dostatan i pouzdan dokaz za utvrđenje svih odlučnih činjenica iz optužnog prijedloga s obzirom da je u pojedinim dijelovima iskaz ostao pojedinačan i nije u skladu sa ostalim provedenim dokazima. Naime, svjedokinja ZPČ koja se prema svom iskazu kritičnog dana nalazila u neposrednoj blizini, potvrdila je prisutnost i okrivljenika i CP na mjestu događaja, ali nije čula njihovu komunikaciju niti je vidjela fizički kontakt između njih. Iz čega se zaključuje kako njen iskaz ne potvrđuje navode CP o sadržaju komunikacije niti navod o fizičkom kontaktu.
6.3. Bitno za naglasiti kako sud na temelju njezina iskaza, a imajući u vidu obranu okrivljenika i iskaz svjedokinje CPČ nije mogao s potrebnim stupnjem izvjesnosti utvrditi da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se optužnim aktom stavlja na teret.
6.4. Nadalje, okrivljenik negira da bi CP vrijeđao, vikao na nju ili je fizički napao, dok druga svjedokinja, iako se nalazila u blizini, nije neposredno opažala sadržaj njihove komunikacije niti eventualno fizički kontakt. Stoga je glede odlučnih činjenica ostala dvojba između obrane okrivljenika i iskaza svjedokinje CP. Jednako tako, u odnosu na navode da je okrivljenik oštećenu fizički napao na način opisan u optužnom prijedlogu, sud osobito ističe da navedenu okolnost i sama svjedokinja CP opisuje na drugačiji način nego se to okrivljeniku stavlja na teret, dok je okrivljenik takvo postupanje izrijekom negirao, a svjedokinja ZPČ nije vidjela nikakav fizički kontakt. Što se pak tiče sadržaja riječi koje je okrivljenik navodno uputio oštećenoj, okrivljenik priznaje da joj je uputio određene riječi, ali daje drugačije objašnjenje njihovog sadržaja i konteksta, navodeći da se radilo o pitanju vezanom za novčano potraživanje.
7. Za postojanje prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira potrebno je dokazati konkretno postupanje okrivljenika na javnom mjestu, međutim u konkretnom slučaju nije mogao nedvojbeno zaključiti da je okrivljenik počinio prekršaj upravo na način kako je to opisano u optužnom aktu. Iz ovako provedenog postupka proizlazi da su okrivljenik i svjedokinja CP nesporno bili na mjestu događaja te da je između njih došlo do određene komunikacije, međutim ostalo je kao nedokazano da je ta komunikacija imala intenzitet i sadržaj naveden u optužnom aktu, kao i da je došlo do fizičkog kontakta.
8. Slijedom svega navedenog, budući da nije dokazano da je okrivljenik počinio djelo koje mu se optužnim aktom stavlja na teret, to ga je sud na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona oslobodio od optužbe.
9. Na temelju odredbe članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.
U Omišu 15. lipnja 2026.
Zapisničarka:
S u t k i n j a:
Ružica Mimica, v.r.
Marina Ivančević,v.r.
Sudska savjetnica:
Izabela Mijanić, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu u Zagrebu u roku od 8 (osam) dana po primitku iste. Žalba se predaje u 2 (dva) istovjetna primjerka putem ovog suda i oslobođena je plaćanja sudske pristojbe.
Dostaviti:
- okrivljeniku
- ovlaštenom tužitelju
- u spis
PRILOG: nalog za nacionalna plaćanja
