Baza je ažurirana 10.11.2025. zaključno sa NN 107/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Republika Hrvatska

Općinski prekršajni sud u Splitu Split, Domovinskog rata 4

41 Pp-5808/2022-7

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, po sutkinji Ljiljani Vuko, uz sudjelovanje
Sande Peroš kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenice P. B.
zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira
(Narodne novine, br. 5/90, 30/90. 47/90, 29/94, 114/22), u povodu optužnoga
prijedloga Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Druge policijske postaje Split, broj:
511-12-24-05-5-754-1/21 od 8. rujna 2021., nakon javne glavne rasprave održane 8.
veljače 2024. u prisutnosti okrivljenice, dana 12. veljače 2024. javno je objavio i

p r e s u d i o j e

okrivljenica P. B., kći I. i M., dj. Č., rođ. ... u S. , OIB: .., s prebivalištem u S. , Z. .., SSS, kozmetičarka, nezaposlena, skromnog imovnog stanja, samohrana majka dvoje maloljetne djece, državljanka RH, nekažnjavana,

k r i v a j e

što je 17. lipnja 2021. oko 13,35 sati u S. , P. .., remetila javni red I mir u službenim prostorijama Druge policijske postaje Split tako što se negodujući obratila policijskom službeniku M. U. riječima: „policija je nesposobna, ne znaju raditi svoj posao“, nakon čega je „izletjela“ iz njegova ureda,

čime je počinila prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira,

pa joj se na temelju te odredbe navedenoga Zakona

i z r i č e

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 45,00 (četrdeset pet) EURA,

koju je dužna platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude, a ako u
navedenom roku plati dvije trećine (2/3) novčane kazne, ista će se smatrati u cijelosti
plaćenom.





2 41 Pp-5808/2022-7

Na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona (Narodne novine, br.
107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) okrivljenica se oslobađa
plaćanja troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3. toga
Zakona.

Obrazloženje

1. Optužnim je prijedlogom okrivljenici stavljen na teret prekršaj činjenično
opisan i pravno označen kao u izreci ove presude.

2. Sud je 19. rujna 2022. izdao prekršajni nalog, protiv kojega je okrivljenica
pravodobno podnijela prigovor, pa je prekršajni nalog raspravnim rješenjem od 8.
veljače 2024. stavljen izvan snage.

3. Upitana da se očituje o optužnom prijedlogu i svojoj krivnji za prekršaj za koji se tereti, okrivljenica se izjasnila da nije kriva te je u svoju obranu navela kako je predmetne prigode došla u policijsku postaju zbog toga što ju je otac njezinog nevjenčanog partnera dan ranije de facto izbacio iz stana u kojem je živjela 5-6 godina i u koji je dosta uložila, a kada je sutradan došla po svoje stvari, naišla je na promijenjenu bravu na vratima i nije mogla do stvari. Kada je došla u postaju, ispričala je policajcu što se dogodilo, a on joj je odgovorio „da šta on zna o tome i da ode gore, kat poviše“. Na gornjem katu ponovila je što se dogodilo, a policajac koji je vrtio po stolu neke papire rekao joj je da bi to mogla biti krađa i vratio ju onom prvom policajcu da on to riješi. Vratila se dolje kod tog policajca, na što joj je on rekao da ne može bez sudskog naloga ući u stan i da se dogovori sa svekrom da joj otvori vrata kako bi uzela stvari. Inzistirala je da netko od policajaca pođe s njom jer se inače ne bi osjećala sigurnom, ali je policajac to odbio. Revoltirana i ogorčena takvim odgovorom, izgovorila je otprilike riječi navedene u optužnom prijedlogu, ne toliko policijskom službeniku M. U. , već općenito na račun policije. Tada da je pretjerala u svom ponašanju prema policiji, ali se osjećala bespomoćno i jadno.
4. Ispitan u dokaznom postupku svjedok policijski službenik M. U. izjavio
je kako je P. B. došla u policijsku postaju te prigode s djecom i ocem, ispričala mu što se dogodilo i tražila da netko od policajaca pođe s njom na mjesto događaja, kako bi uzela svoje stvari. Objasnio joj je da to u tom trenutku nije bilo moguće I da se ne može bez policajaca u odori, a on kao krim službenik radi u civilnoj odjeći, pa ju je uputio kod vođe sektora. Ona je tada počela negodovati te je izgovorila riječi koje su pobliže navedene u izreci presude. Kod toga se napominje kako je sud riječi „žalit ću se načelniku“, za koje je svjedok također naveo da ih je okrivljenica izgovorila, ispustio iz činjeničnog opisa prekršaja, jer se njima ne vrijeđa niti omalovažava policijska služba. Svjedok je zaključno naveo da što se njega tiče, on ne bi podnosio nikakvu prijavu protiv P. B., ali je morao napisati službenu bilješku o događaju I proslijediti ju šefu smjene, koji onda dalje odlučuje.

4.1. U dokaznom postupku pročitana je obavijest iz članka 109.a Prekršajnog
zakona, zapisnik o ispitivanju osumnjičenice, službena bilješka od 17. lipnja 2021.
(osim izdvojenog dijela) te je izvršena provjera u prekršajnoj evidenciji iz koje je
utvrđeno kako okrivljenica nije osuđivana.

5. Na temelju ovako provedenog postupka, u kojem je sud sve izvedene
dokaze cijenio po svojem slobodnom uvjerenju, svakog posebno te u njihovim
međusobnim odnosima, utvrđujući s podjednakom pozornošću činjenice koje terete
okrivljenika i one koje mu idu u korist, pri čemu nije ograničen ili vezan nikakvim



3 41 Pp-5808/2022-7

dokaznim pravilima, sve prema članku 88. Prekršajnoga zakona, utvrđeno je da su
se u postupanju okrivljenice ostvarila obilježja prekršaja koji joj se stavlja na teret.
6. Odredbom članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira
propisano je da prekršaj čini onaj tko omalovažava ili vrijeđa državna tijela odnosno
službene osobe prilikom vršenja ili u vezi s vršenjem službe.

7. Unatoč tomu što se izjasnila da nije kriva za prekršaj, okrivljenica je u svojoj
obrani priznala objektivne sastavnice počinjenog prekršaja (izgovaranje riječi kojima
se omalovažava policija), pravdajući to međutim okolnostima u kojima se tada
nalazila te nevoljkošću policijskih službenika da joj pomognu kako bi došla do svojih
stvari koje su ostale u stanu iz kojega je izbačena. Ispitan u dokaznom postupku,
svjedok policijski službenik specificirao je riječi koje je izgovorila okrivljenica, pa je
sud u skladu s tim izmijenio činjenični opis djela za koji se ona tereti te ju proglasio
krivom da je policiju omalovažavala na način kako je to opisao saslušani svjedok i
neposredni očevidac događaja.

8. U završnom govoru okrivljenica je navela kako je svjesna da je počinila
prekršaj jer unatoč svemu nije smjela na račun policije izgovarati takve riječi te je
jedino zamolila da joj se ne izriče novčana kazna s obzirom na to da je bez
zaposlenja i živi kod roditelja s dvoje maloljetne djece.

9. Za prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za
koji je okrivljenica proglašena krivom, bila je u vrijeme njegova počinjenja propisana
novčana kazna u iznosu od 50,00 do 200,00 DEM ili kazna zatvora do 30 dana.
Stupanjem na snagu Zakona o izmjenama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i
mira (Narodne novine, br. 114/22), za navedeni prekršaj propisana je novčana kazna
od 20,00 do 100,00 eura ili kazna zatvora do 30 dana. Preračunavanjem, prema
fiksnom tečaju konverzije (1 euro=7,5345 kuna), navedenih raspona novčane kazne
u novčanu valutu kune, jasno je kako Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira
(kako je označen u uvodu ove presude) za ovaj prekršaj propisuje nižu novčanu
kaznu, i u posebnom minimumu i u posebnom maksimumu, u odnosu na onaj koji je
bio na snazi u vrijeme počinjenja djela, zbog čega je blaži za okrivljenicu.

10. Odlučujući o prekršajnopravnoj sankciji sud je uzeo u obzir sve okolnosti
koje utječu na to da ona po svojoj prirodi bude lakša ili teža za okrivljenika u smislu
članaka 6. i 36. Prekršajnoga zakona, pa joj je tako olakotnim cijenio okolnosti
počinjenja djela i njezinu obiteljsku situaciju koja je i dovela do počinjenja ovoga
prekršaja, to što je majka dvoje maloljetne djece i što do sada nije činila prekršaje,
dok otegotnih okolnosti nije našao. Stoga je okrivljenici izrečena novčana kazna kao
blaža vrsta kazne, u visini donje polovice propisane kazne, jer se, prema ocjeni suda,
upravo takvom kaznom mogu ostvariti propisane svrhe kažnjavanja iz članka 32.
Prekršajnog zakona. Pritom je upozorena da će se plaćanje dviju trećina izrečene
kazne u ostavljenom roku smatrati plaćanjem kazne u cijelosti (članak 183. stavak 2.
Prekršajnoga zakona).

11. Odluka o troškovima donesena je uzimajući u obzir obiteljsku situaciju
okrivljenice, koja je majka dvoje djece o kojima skrbi, trenutno nije zaposlena i živi u
kućanstvu s roditeljima, zbog čega bi, po mišljenju suda, plaćanjem troškova
postupka bilo dovedeno u pitanje njezino uzdržavanje odnosno uzdržavanje osoba
koje je dužna uzdržavati.

Split, 12. veljače 2024.



4 41 Pp-5808/2022-7

Zapisničarka Sutkinja

Sanda Peroš, v. r. Ljiljana Vuko, v. r.

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od
osam (8) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu u
dva primjerka, a o njoj odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

- okrivljenici

- ovlaštenom tužitelju - u spis

Za točnost otpravka ovlaštena službenica

Sanda Per

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu