Poslovni broj: Usž-103/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja ČZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Župić i partneri d.o.o. Zagreb, Radnička 37b, protiv tuženika Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih Republike Hrvatske (ranije Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske) Zagreb, Donje Svetice 38, OIB: 49508397045, radi priznavanja inozemne visokoškolske kvalifikacije za potrebe zapošljavanja u Republici Hrvatskoj, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3069/2021- 20 od 8. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3069/2021-20 od 8. listopada 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev da se preinači rješenje tuženika, KLASA: UP/II-602-05/21-01/00002, URBROJ: 533-04-21-0002 od 19. srpnja 2021., na način da se usvoji zahtjev i tužitelju prizna, za potrebe zapošljavanja u Republici Hrvatskoj, inozemna visokoškolska kvalifikacija „doktor društvenih znanstvenih znanosti, polje sigurnosti, grana privatna sigurnost i civilna zaštita“ koju je izdao Univerzitet modernih znanosti – CKM, Departman sigurnosnih studija, Mostar, Bosna i Hercegovina (točka I. izreke) i zahtjev tužitelja za naknadnom troškova upravnog spora (točka II. izreke).
2. Rješenjem tuženika od 19. srpnja 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Agencije za znanost i visoko obrazovanje (dalje: Agencija), KLASA: UP/I-602-06/20-01/1361, URBROJ: 355-03-01/16-21-0008 od 19. svibnja 2021. kojim se tužitelju za potrebe zapošljavanja u Republici Hrvatskoj ne priznaje inozemna visokoškolska kvalifikacija „doktor društvenih znanstvenih znanosti, polje sigurnosti, grana privatna sigurnost i civilna zaštita“ koju je stekao kod Univerziteta modernih znanosti - CKM, Departman sigurnosnih studija, Mostar, Bosna i Hercegovina.
3. Tužitelj je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu zbog svih zakonom predviđenih razloga. Ističe da su upravna tijela i prvostupanjski sud pogrešno zaključili da nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje inozemne visokoškolske kvalifikacije doktora društvenih znanosti stečene na Univerzitetu modernih znanosti CKM u Mostaru. Dalje navodi da je doktorandski studij uredno upisao i pohađao, da je tijekom prve dvije godine položio sve predviđene ispite, te da mu je, temeljem internih akata sveučilišta i zbog statusa iznimno uspješnog doktoranda, odobren raniji završetak studija i prijevremena obrana doktorske disertacije. Pritom se poziva na odredbe Statuta Univerziteta, Zakona o visokom obrazovanju Hercegovačko-neretvanskog kantona, Uredbe o kriterijima, standardima i normativima u visokom obrazovanju Hercegovačko-neretvanskog kantona, kojima je predviđena mogućnost završetka studija u kraćem roku za iznimno uspješne studente. U prilog osnovanosti svoje žalbe tužitelj se poziva i na odredbe Zakona o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru, Zakona o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija, Pravilnika o studiranju na preddiplomskim i diplomskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, Pravilnika o preddiplomskim i diplomskim studijima na Prirodoslovno matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i Pravilnika o studiranju Veleučilišta u Bjelovaru. Tužitelj ističe da su uz zahtjev dostavljeni brojni dokazi o njegovu znanstvenom i stručnom radu, uključujući objavljene znanstvene radove, potvrde o nastavnom i mentorskom radu te preporuke profesora, iz čega proizlazi da je imao status iznimno nadarenog doktoranda. Navodi da je sveučilište u svojem očitovanju detaljno obrazložilo razloge zbog kojih mu je odobren raniji završetak studija.
3.1. Tužitelj posebno ističe da mu upravna tijela tijekom postupka nisu omogućila izjašnjavanje o svim relevantnim činjenicama i dokazima niti su ga pozvala da dopuni dokumentaciju. Time je povrijeđeno načelo saslušanja stranke i načelo utvrđivanja materijalne istine iz Zakona o općem upravnom postupku. Također se ističe da su tijela pogrešno tumačila odredbe Zakona o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija jer nisu vrednovala stvarno stečena znanja, vještine i kompetencije tužitelja, već su odluku temeljila isključivo na formalnom trajanju studija. Prvostupanjski sud je nekritički prihvatio obrazloženje upravnih tijela te propustio ocijen iti sve provedene dokaze i navode tužbe, zbog čega predlaže usvajanje žalbe, poništenje pobijane presude i upravnog rješenja, odnosno vraćanje predmeta na ponovni postupak. Potražuje trošak za sastav žalbe.
4. Tuženik nije odgovorio na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. i 39/26. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio da su rješenja upravnog postupka donesena u pravilno provedenom postupku te na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz izvedenih dokaza u upravnom i sudskom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezulatat arbitrarnog postupanja. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 119. stavka 5. ZUS-a.
8. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe Zakona o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija („Narodne novine", 158/03., 198/03., 138/06., 124/09. i 45/11.; dalje: Zakon), Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine", 123/03., 198/03., 105/04., 174/04., 2/07., 46/07., 45/09., 63/11., 94/13., 139/13., 101/14, 60/15, 131/17, 96/18.) i Zakona o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru („Narodne novine“, 22/13., 41/16., 64/18., 47/20. i 20/21.) koje je citirao u obrazloženju presude, odbivši tužbeni zahtjev kao neosnovan. U prosuđivanju dokaza provedenih u upravnom i sudskom postupku, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju pravnu i činjeničnu osnovu od one koja je utvrđena u upravnom postupku.
9. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio poništavanje upravnih odluka kojima mu nije priznata inozemna doktorska kvalifikacija stečena na Univerzitetu modernih znanosti – CKM u Mostaru, Bosna i Hercegovina, za potrebe zapošljavanja u Republici Hrvatskoj. Odluka Agencije temelji se na prethodnom vrednovanju kvalifikacije čije se priznavanje traži – koje vrednovanje provodi Vijeće za vrednovanje inozemnih školskih kvalifikacija. Pri odluci o zahtjevu tužitelja u obzir se uzima isključivo stupanj postignutih znanja, vještina i kompetencija koji je stečen kvalifikacijom, bez usporedbe nastavnih programa (članak 12. Zakona).
9.1. Tijekom odlučivanja o zahtjevu tužitelja pravilno je prvostupanjski sud zakonitima cijenio odluke Agencije i tuženika prihvativši njihov zaključak da postoje bitne razlike između kvalifikacije tužitelja i odgovarajuće doktorske kvalifikacije u Hrvatskoj. Ključni razlog odbijanja priznanja bio je taj što je tužitelj doktorat završio u vremenu oko dvije godine, iako studij formalno traje tri godine dok se prema hrvatskom pravu i Hrvatskom kvalifikacijskom okviru kvalifikacija razine 8.2. stječe nakon najmanje tri godine znanstvenog rada. Sud smatra da je upravo trajanje i istraživačka komponenta doktorskog studija bitan element kvalifikacije. Iz podataka sadržanih u spisu proizlazi da je tužiteljev doktorski studij formalno trajao tri godine, dok je tužitelj studij završio u razdoblju kraćem od dvije godine, pri čemu je u tom razdoblju ostvario ukupno 180 ECTS bodova. Pravilno je stoga zaključeno da takvo trajanje studija i ostvarenje ukupnog opterećenja predviđenog za trogodišnji doktorski studij u znatno kraćem razdoblju predstavlja relevantnu okolnost kod ocjene stupnja stečenih znanja, vještina i kompetencija.
10. Tužitelj u žalbi ponavlja navode koje je isticao tijekom upravnog spora u odnosu na svoj status „iznimno nadarenog doktoranda“, na mogućnost ranijeg završetka studija prema internim aktima sveučilišta te vlastitih stručnih i znanstvenih postignuća. Međutim, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da iz dostavljene dokumentacije nije bilo moguće utvrditi prema kojim je jasno propisanim i objektiviziranim kriterijima tužitelju odobren završetak doktorskog studija prije isteka zakonom predviđenog trajanja studija. Pritom valja istaknuti da ni samo visoko učilište nije imalo jasno uređena pravila za razlikovanje redovitih i izvanrednih slučajeva u kojima se može odobriti raniji završetak doktorskog studija, što dodatno potvrđuje pravilnost zaključka upravnih tijela i prvostupanjskog suda o postojanju bitnih razlika u odnosu na standarde doktorskog obrazovanja u Republici Hrvatskoj. U postupku vrednovanja inozemne visokoškolske kvalifikacije uzeta su u obzir obilježja visokog učilišta na kojem je kvalifikacija stečena, akreditacije visokog učilišta i studijskog programa, te je utvrđeno da je za slične odgovarajuće kvalifikacije u Republici Hrvatskoj nužna kvalitetna izvedba studija u trajanju od najmanje tri godine, koju je tužitelj savladao u roku od dvije godine ostvarivši 180 ECTS bodova. Europskim sustavom prijenosa bodova (ECTS) jednom godinom studija u pravilu se stječe 60 ECTS bodova. Navedenim bodovima izražava se obujam učenja na temelju definiranih ishoda učenja i pripadajućeg radnog opterećenja. Prema članku 5. stavku 6. Zakona o hrvatskom kvalifikacijskom okviru jedan ECTS bod obuhvaća od 25 do 30 radnih sati u trajanju od 60 minuta potrebnih za stjecanje odgovarajućih ishoda učenja.
11. Nisu osnovani ni žalbeni navodi u kojima tužitelj ističe svoje objavljene radove, nastavnu djelatnost i kasnije stečena znanstvena ili stručna postignuća . Navedeno stoga što predmet ovog postupka nije ocjena ukupne stručne biografije tužitelja, već vrednovanje konkretne inozemne visokoškolske kvalifikacije u smislu Zakona. Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio stajalište upravnih tijela da se u postupku stručnog priznavanja ne provodi usporedba pojedinih studijskih programa, već se ocjenjuje jesu li ostvareni odgovarajući ishodi učenja, opseg znanstvenoistraživačkog rada i razina kompetencija usporedivi s kvalifikacijama iste razine u Republici Hrvatskoj.
12. Žalbeni navodi tužitelja ponovljeni su navodi tužbe čiju je osnovanost pravilnim i potpunim obrazloženjem, koje ovaj Sud u potpunosti prihvaća, otklonio prvostupanjski sud. Tužitelj, sukladno pravilima o teretu dokazivanja u upravnom sporu, nije učinio vjerojatnim svoje tvrdnje.
13. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje konkretne upravne stvari.
14. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS -a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.
15. Sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, obzirom da je žalba tužitelja odbijena, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe.
U Zagrebu 12. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić