REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-1485/2026-3

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Vlaha Bassegli Gozze i Mirjane Čačić, članova vijeća te više sudske savjetnice – specijalistice, Ivane Mamić Vuković, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ZŠ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, u Zagrebu, Trg Stjepana Radića 1, OIB 61817894937, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5287/2024-6, od 23. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5287/2024-6, od 23. prosinca 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovog žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22-013/777, URBROJ: 251-09-22-1/0036-23-7 od 10. listopada 2023. (u daljnjem tekstu Prvostupanjsko rješenje), obustavljen je postupak oglašavanja ništavim rješenja tog javnopravnog tijela, kojim se tužiteljici usklađuju iznosi i obrazlažu razlozi prestanka novčane pomoći za roditelja odgojitelja, za mlt. GŠ, rođenog **.**.2016.

1.1. Rješenjem Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23- 014/2387, URBROJ: 251-02-01/001-23-5 od 16. studenoga 2023., odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv Prvostupanjskog rješenja, kao i njen zahtjev za naknadom troškova upravnog postupka, uz obrazloženje kako tužiteljica nije postupila po Zaključku za uplatu upravne pristojbe od 7. srpnja 2023., iz kojeg razloga je zauzet stav i temeljem članka 18. stavka 2. Zakona o upravnim pristojbama (Narodne novine, broj 115/16 i 114/22. - u daljnjem tekstu Zakon), da je ona od zahtjeva odustala.

1.2. Presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje naprijed navedenog osporenog rješenja, kao i zahtjev tužiteljice za naknadom troškova tog dijela upravnog spora, uz istu argumentaciju koju je ponudio i tuženik u osporenom rješenju.

2. Tužiteljica u svojoj žalbi pobija navedenu presudu iz svih razloga propisanih člankom 126. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24. - dalje u tekstu ZUS), ističući kako nije sudjelovala u postupku u kojem su joj usklađeni iznosi i razlozi prestanka novčane pomoći za roditelja odgojitelja , iz kojeg razloga je podnijela zahtjev za utvrđenje ništavosti rješenja kojim je okončan postupak usklađenja. Ne spori kako je zaprimila zaključak u kojem se poziva na uplatu pristojbe te posebno ističe da je jedan dan nakon zaprimanja tog zaključka uplatila pristojbu u iznosu od 2,65 eura, a što je tuženik, kao i prvostupanjski upravni sud, bio u obvezi utvrditi povodom njenog prigovora, odnosno povodom njene tužbe. Bez obzira na ovu okolnost smatra da se članak 18. stavka 2. Zakona ne može primijeniti u situacijama u kojima se podnosi pravni lijek od moguće nezakonitosti u rješavanju zahtjeva stranke, a što je zajamčeno konvencijskim pravom, Ustavom i zakonom. Navodeći razloge zbog kojih smatra da je o njenom zahtjevu trebalo donijeti meritornu odluku zaključuje kako su joj postupanjem tuženika povrijeđena procesna ovlaštenja, dok da se odlukom suda ozakonjuju mnogobrojni postupci tuženika i podupire pravna anarhija. Konačno navodi da je posljedično navedenim nepravilnostima nezakonita i točka II. izreke presude, jer je prvostupanjski upravni sud, umjesto da usvoji tužbeni zahtjev i dosudi joj zatražene troškove spora, istog odbio te posljedično tomu nezakonito odbio i njen zahtjev za naknadom troškova spora. Predlaže Sudu da usvoji njenu žalbu te poništiti pobijanu presudu u cijelosti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno da primijeni članak 135. stavak 2. ZUS te presudom riješi stvar na način da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev te pri tome obveže tuženika da joj naknadi troškove upravnog spora, sve uvećano za zakonske zatezne kamate.

3. Tuženik, iako uredno pozvan rješenjem prvostupanjskog upravnog suda od 6. veljače 2026., do dana odluke u ovom predmetu odgovor na žalbu nije dostavio.

4. Žalba nije osnovana.

5. Uvodno Sud ukazuje kako je člankom 126. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - u daljnjem tekstu ZUS), propisano da protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog: bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava, dok je člankom 134. stavkom 1. ZUS -a propisano da Visoki upravni sud ispituje prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi.

6. Cijeneći citirana procesna zakonska određenja Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj člankom 126. stavkom 1. ZUS-a, iz razloga na koje se tužiteljica poziva u svojoj žalbi. To stoga jer je, prema podacima spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora te je osnovano poništio rješenje tuženika, iz razloga s kojima je suglasan i ovaj sud.

7. Člankom 18. stavkom 2. Zakona propisano je da ako je podnesak ili drugo pismeno za koje nije plaćena pristojba, ili nije plaćena u dostatnom iznosu, dostavljeno poštom ili elektroničkim putem, tijelo nadležno za odlučivanje po zahtjevu zaključkom će pozvati pristojbenog obveznika da u roku od 15 dana od dana njegova primitka plati redovnu pristojbu i pristojbu za opomenu.

7.1. Člankom 18. stavkom 4. Zakona određeno je da se ako pristojbeni obveznik ne plati propisanu pristojbu za podnesak iz stavka 2. ovoga članka, smatra da je pristojbeni obveznik odustao od zahtjeva.

7.2. Člankom 46. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine 47/09. i 110/21.), propisano je da će se ako stranka odustane od zahtjeva, donijet rješenje o obustavi postupka.

8. U ovom predmetu nije sporno da je tužiteljica zaprimila Zaključak Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22-013/777, URBROJ: 251-09-22-1/003- 23-4 od 7. srpnja 2023. (u daljnjem tekstu Zaključak). Uvidom u Zaključak Sud nalazi kako se istim tužiteljica poziva na uplatu upravne pristojbe u iznosu od 2,65 Eura i pristojbe za opomenu u iznosu od 2,65 Eura, sve u roku od 15 dana od dana dostave tog zaključka. Istim Zaključkom jasno se upozorava tužiteljica da će se, ukoliko ne uplati obje pristojbe, smatrati da je odustala od zahtjeva.

9. Budući da je tuženik, kao i prvostupanjski upravni sud temeljem tadašnjeg stanja spisa, utvrdio kako tužiteljica nije uplatila pristojbene obveze to su postojali zakonski uvjeti za primjenu Zakonom uspostavljene presumpcije odustanka od zahtjeva, a što za posljedicu ima obustavu samog postupka. Iz navedenog razloga odlučeno je kao u točki I izreke ove presude.

10. U odnosu na prigovore tužiteljice iznesene u njenoj žalbi, Sud polazno ukazuje na članak 130. stavak 3. ZUS-a, a kojim je propisano da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice. S tim u vezi Sud navodi kako je tek u žalbi tužiteljica istaknula kako je ona postupila po zaprimljenom Zaključku, odnosno da je dan nakon što joj je Zaključak dostavljen, uplatila iznos od 2,65 Eura za upravnu pristojbu. Cijeneći takav navod Sud u tužbi, u podnesku tužiteljice od 6. ožujka 2024., kao i iz navoda stranaka sa održane rasprave, takvu činjenicu ne nalazi. Iz tog razloga Sud zaključuje kako je tužiteljica tek u žalbi istaknula novu činjenicu, a za što nema procesnu mogućnost i iz kojeg razloga prvostupanjski upravni sud takav prigovor i nije otklanjao, niti ga uostalom mogao otkloniti.

11. Ipak i usprkos ovoj procesnoj nemogućnosti, Sud navodi kako uz žalbu priloženi dokaz, odnosno Potvrda o provedenom nalogu za plaćanje Zagrebačke banke, ref. M160232130042402, a iz koje proizlazi kako je 1. kolovoza 2023., treća osoba za tužiteljicu uplatila upravnu pristojbu u iznosu od 2,65 Eura, ne dokazuje da je u ovom predmetu postupljeno po Zaključku, jer čak i da se zauzme stav da se upravo radi o ispunjenju zadanog naloga, a što se iz zaprimljenog dokaza ne može povezati, sama isplata pristojbe je djelomična, budući da obveza po Zaključku ukupno iznosi 5,30 Eura (upravna pristojba u iznosu od 2,65 Eura + pristojba za opomenu u iznosu od 2,65 Eura), a ne uplaćenih 2,65 Eura. Imajući na umu kako je Zakonom propisana posljedica jednaka za slučaj djelomične uplate, kao i za potpuno neispunjenje, zaprimljeni novi dokaz nema utjecaj na zakonitost pobijane presude.

12. U odnosu na navode kako se navedena odredba ne odnosi na pristojbe kod izjavljivanja pravnih lijekova, Sud ukazuje kako Zahtjev za oglašavanje rješenja ništavim nije redovan pravni lijek te stoga ulazi u doseg članka 1 Zakona, odnosno u doseg Tarifnog broja 1. priloga I Tarife upravnih pristojbi iz Uredba o Tarifi upravnih pristojbi (Narodne novine, broj 156/22.), a kojom je propisano da se na zahtjeve, molbe, prijedloge, prijave i druge podneske, ako ovom Uredbom nije propisana druga pristojba, plaća pristojba od 2,65 eura.

13. Konačno, Sud navodi kako se konkretan predmet odnosi na zakonitost procesne odluke koja priječi odluku o meritumu. Iz ovog razloga Sud se ne može složiti da se odlukom prvostupanjskog upravnog suda „ozakonjuju mnogobrojni postupci tuženika u kojima on prekoračuje svoje pravne moći,“ jer odluka u konkretnom i nema vezu s odlukom o meritumu, niti je zbog procesne zapreke može imati.

14. S obzirom na zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora, specificiranog na ročištu od 5. ožujka 2026., Sud navodi kako je isti utemeljen na članku 144. i pod pretpostavkom ostvarenja uvjeta iz članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. Budući je sukladno članka 147. stavku 1. Zakona propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora i imajući na umu kako je točkom I izreke ove presude odbijen tužbeni zahtjev za poništenje osporenog rješenja, Sud zaključuje kako je tužitelj ovaj upravni spor izgubio te je tada u obvezi snositi sve njegove izdatke pa posljedično i troškove vlastitog zastupanja. Iz istih razloga, jer tužitelj nije uspio u žalbenom dijelu ovog upravnog spora, valjalo je odbiti i njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe. Stoga je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

15. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 12. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner