Poslovni broj: Usž-582/2026-5

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaha Bassegli Gozze, predsjednika vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice AC iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička 32, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-1829/2023-10 od 12. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda i rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-1829/2023-10 od 12. prosinca 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje točke II. izreke rješenja tuženika, KLASA: UP/II-551- 06/23-014/562, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 13. ožujka 2023. u dijelu u kojem je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova postupka, dok je točkom II. izreke odbijen zahtjev za naknadu troškova upravnog spora. Osporenim sudskim rješenjem odbijen je zahtjev tužiteljice za prekid upravnog spora.

2. Navedenim rješenjem tuženika u točki I. izreke poništeno je rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: UP/I-551-06/22-013/1351, URBROJ: 251-09-22-1/002-22-2 od 30. studenog 2022. te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje, dok je točkom II. naloženo prvostupanjskom tijelu da u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja tužiteljici naknadi trošak postupka u iznosu od 1.171,88 kuna/155,54 eura, a u preostalom dijelu tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.

3. Protiv presude i rješenja prvostupanjskog suda tužiteljica je podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi podnosi zahtjev za izuzeće sudaca Visokog upravnog suda Republike Hrvatske koji su sudjelovali u postupcima radi ocjene zakonitosti Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja i to SC, ACV, SCV, DCV, DC i ŠCV. Ističe da je prvostupanjski sud počinio povrede pravila sudskog postupka jer suprotno odredbi članka 89. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima između ročišta održanog dana 5. prosinca 2025. i 12. prosinca 2025. nije proteklo 15 dana. Smatra da je povrijeđena odredba članka 121. stavak 3. istog Zakona budući da iz zapisnika s ročišta za objavu presude proizlazi da nisu obrazloženi razlozi odlučni za donošenje presude, već je samo objavljena izreka osporene presude. Navodi kako joj nije na uvid i očitovanje dostavljen spis upravnog postupka unatoč tome što je isto izričito zatražila već u tužbi, a da joj niti na ročištu održanom dana 5. prosinca 2025. nije omogućen uvid u navedeni spis tuženika čime da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Smatra da je obrazloženje presude prvostupanjskog suda nejasno te da se iz tog razloga presuda ne može ispitati. Ovo iz razloga jer iz rješenja tuženika ne proizlazi o kojem je to točno pravnom lijeku, odnosno o kojem je to njegovom prigovoru odlučeno budući da je podnijela prigovor temeljem Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja, ali i prigovor na temelju odredbe članka 122. Zakona o općem upravnom postupku. U nastavku obrazlaže da sud nije u obzir uzeo njegove navode glede procjenjivosti vrijednosti predmeta spora u konkretnom slučaju niti joj je omogućio da se očituje na navode tuženika istaknute u tom smislu. Ovo stoga jer smatra da se u konkretnom slučaju radi o procjenjivoj vrijednosti predmeta spora pa da opunomoćeniku odvjetniku pripada nagrada prema Tbr. 7 točka 1. u vezi s Tbr. 22 točka 1. alineja 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Nadalje pojašnjava da pobijani upravni akt nije osporavala u osnovi dosude troškova upravnog postupka te dosuđenom iznosu, već isključivo u odnosu na nedosuđenu visinu troškova. Stoga smatra da sud nije bio ovlašten preispitivati pravomoćno, konačno i izvršno odlučivanje upravnog tijela o postojanju osnove iz koje proizlazi obveza upravnog tijela na isplatu troškova upravnog postupka, a čime da je sud povrijedio zakon na štetu tužiteljice. Zaključno ističe da su stajališta suda glede okončanja upravnog postupka i primjene odredbe članka 161. Zakona o općem upravnom postupku protivna ustaljenoj sudskoj praksi. Predlaže poništiti osporenu presudu i rješenje prvostupanjskog suda te predmet vratiti na ponovno suđenje uz naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe u iznosu od 2.562,50 EUR.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude i rješenja u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je pobijana prvostupanjska odluka pravilna i zakonita kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povredu pravila sudskog postupka.

7. Ovaj Sud nije našao osnovan prigovor tužiteljice da se presuda prvostupanjskog suda ne može ispitati. Ovo stoga što iz obrazloženja osporene presude proizlazi da isto sadrži jasne i dostatne razloge kao i sve propisane elemente sukladno odredbi članka 119. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24 i 39/26. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS). Osim toga, prvostupanjski je sud odlučio i očitovao se o svim pravno relevantnim tužbenim navodima tužiteljice, dajući pritom ocjenu svih prigovora i okolnosti bitnih za odbijanje tužbenog zahtjeva, pri čemu je pravilno ocijenio da nisu ispunjeni uvjeti u smislu odredbe članka 105. stavak 2. točka 1. i 2. ZUS-a za prekid upravnog spora u konkretnom slučaju.

8. Također, ovaj Sud ne nalazi osnovanim žalbeni prigovor tužiteljice da su povrijeđene odredbe ZUS-a glede poziva za ročište budući da iz spisa predmeta proizlazi da je ročište za raspravu održano dana 5. prosinca 2025. te je na istom nakon zaključenja rasprave određeno da će se presuda objaviti na ročištu dana 12. prosinca 2025., što je u skladu s odredbom članka 121. stavka 1. ZUS-a. Osim toga, iz zapisnika s ročišta za objavu osporene presude od 12. prosinca 2025. proizlazi da je istom pristupila odvjetnička vježbenica zaposlena kod odvjetnika, opunomoćenika tužitelja te je zapisnik potpisala bez ikakvih primjedbi na isti. Stoga naknadno isticanje prigovora kojima se osporava pravilnost održanog ročišta za objavu presude nije od utjecaja na zakonitost osporene presude.

9. U odnosu na navod da tužiteljici nije omogućen uvid u spis tuženika iako je navedeno izričito tražio već u tužbi, ističe se da navedeno ne proizlazi iz sadržaja dokumentacije sudskog spisa. Naime, tužiteljica niti je u tužbi niti dodatnom podnesku kojim se očitovala na odgovor na tužbu tuženika tražila ili predlagala da joj se omogući uvid u spis tuženika, niti je prigovarala načinu na koji je tuženik sudu dostavio upravni spis predmeta. Dakle, iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljici dostavljen odgovor na tužbu tuženika te se ona na isti očitovala podneskom od 29. rujna 2023. Prema odredbi članka 113. ZUS-a tužiteljica je u svako doba imala mogućnost izvršiti uvid u predmetni sudski spis koji sadrži i spis tuženika, no u konkretnom slučaju iz spisa predmeta ne proizlazi da je uopće postupila po navedenoj odredbi, odnosno niti je zatražila uvid u spis tuženika, niti je fizički pristupila u zgradu prvostupanjskog suda da isti razgleda, a imala je dovoljno vremena (više od dvije godine) od dana podnošenja tužbe do dana donošenja odluke. Stoga isticanje navedene procesne povrede na raspravnom ročištu niti nije bilo osnovano jer do navedene povrede niti nije došlo s obzirom na podatke predmetnog sudskog spisa, odnosno da tužiteljica niti nije tražila uvid u spis tuženika. Osim toga, iz zapisnika s raspravnog ročišta ne proizlazi da je sud na istom odbio prijedlog tužiteljice za uvid u spis tuženika, već da je odluku donio temeljem uvida i čitanja spisa tuženika, a što je kao dokaz predlagala sama tužiteljica u tužbi, a nakon čega je tužiteljica na raspravi predložila usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova prema priloženom troškovniku.

10. Nadalje, iz podataka sveza spisa razvidno je da je prvostupanjski sud presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je, pravilnom primjenom mjerodavne odredbe članka 161. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09. i 110/21) potvrdio tuženikovu odluku o trošku iz razloga navedenih u ovoj presudi, koje ovaj Sud nalazi odlučnim.

11. Naime, tužiteljica neosnovano smatra nepravilnim zaključak tuženika da zahtjev za naknadu troška, u dijelu u kojem je odbijena (u iznosu od 19.971,87 kuna / 2.650,72 Eura) nije zakonit te ovaj Sud nalazi da je pogrešan stav tužitelj ice, u vezi s kojim se poziva na odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, 37/22, 126/22, dalje: Tarifa) kojom je propisano da se u svim procjenjivim predmetima, u upravnim postupcima, određuje naknada po Tbr. 7.t.1. po kojoj je osnovica za obračun ukupan prihod, odnosno vrijednost imovine, smatrajući da je predmet upravnog postupka koji je prethodio upravnom sporu, mjesečna novčana pomoć koja joj se u točno određenom iznosu isplaćivala pa da je to vrijednost predmeta spora, koji je zato evidentno procjenjiv.

12. Ovo stoga što je narav upravne stvari koja je predmet upravnog postupka neprocjenjiva. Riječ je o, po službenoj dužnosti, donesenom rješenju o novčanoj pomoći, kojim se novčana pomoć za roditelje odgojitelje usklađuje s Odlukom o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 25/22.), a ne o zahtjevu tužiteljice za isplatu određenog iznosa po bilo kojoj osnovi pa se takav predmet upravnog postupka ne može smatrati procjenjivim, a posljedično tome zahtjev za naknadu troška zastupanja u upravnom postupku u visini odbijenog dijela tog zahtjeva (u iznosu od 19.971,87 kuna / 2.650,72 Eura), nije osnovan i pravilno je odbijen. Prema tome, za ocjenu zakonitosti tuženikove odluke o trošku nije odlučno razmatranje pravnog dosega poništenja rješenja o prigovoru niti aproksimacija iznosa budućeg troška, već je odlučno da se odluka o trošku odnosi na neprocjenjivi predmet upravnog postupka pa se na dosudu troška na koji tužiteljica ima pravo primjenjuju odredbe Tbr. 20. točka 1. alineja 1. Tarife za neprocjenjive predmete u upravnom postupku.

13. Nastavno na navedeno, ističe se da prvostupanjski sud pravilno ukazuje na stajalište ovog Suda u predmetima istovjetne činjenične i pravne naravi prema kojem uopće nije bilo mjesta odlučivanju o troškovima postupka u situaciji kada je tuženik poništio prvostupanjsko rješenje i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak budući da se takvo rješenje tuženika u dijelu određenja troškova postupka ne može smatrati konačnim rješenjem o upravnoj stvari. Međutim, iako u takvim situacijama nije bilo potrebno priznavati troškove postupka, sud nije mogao po službenoj dužnosti na štetu podnositeljice tužbe poništiti točku II. izreke rješenja tuženika u dijelu u kojem je priznato pravo na naknadu troškova postupka kako pravilno obrazlaže prvostupanjski sud.

14. Kako iz izreke i obrazloženja prvostupanjske presude jasno proizlazi da je sud preispitivao točku II. izreke rješenja tuženika u dijelu u kojem je tužitelj ica odbijena sa zahtjevom za naknadu nedosuđenih troškova postupka, dakle u dijelu koji je izričito osporavan upravnom tužbom, to tužiteljica neosnovano prigovara da je sud prekoračio svoje ovlasti jer je ocjenjivao neosporeni dio presude.

15. Zaključno se napominje da su rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 29 Su-9/2026-44 od 26. ožujka 2026. te rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Su IV-109/2026-2 od 1. travnja 2026. odbijeni zahtjevi za izuzeće u žalbi navedenih sudaca ovog Suda kao i predsjednice istog.

16. Slijedom navedenog, trebalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS- a odlučiti kao u točki I. izreke, dok se odluka o troškovima žalbenog dijela upravnog spora (točka II. izreke) temelji na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a.

U Zagrebu, 12. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Vlaho Bassegli Gozze