Poslovni broj: Usž-1148/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Vlaha Bassegli Gozze i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te više sudske savjetnice – specijalistice, Ivane Mamić Vuković, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŽC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Istarske županije, u Pazinu, Dršćevka 3, OIB: 90017522601, radi ovrhe komunalne naknade, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1248/2025-9 od 16. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Poništava se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I - 1248/2025-9 od 16. veljače 2026.

II Poništava se rješenje Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-363-02/25-01/4, URBROJ: 2163-18-09/2-25-2 od 21. svibnja 2025. III Poništava se rješenje Grada Pule, Upravnog odjela za upravljanje imovinom i imovinsko-pravne poslove, Odsjeka za komunalne djelatnosti, KLASA: UP/I-363-05/24-02/00505, URBROJ:2163-7-05-02-0294-24-1 od 11. studenog 2024. i predmet vraća tom javnopravnom tijelu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Rješenjem Grada Pule, Upravnog odjela za upravljanje imovinom i imovinsko- pravne poslove, Odsjeka za komunalne djelatnosti, KLASA: UP/I-363-05/24-02/00505, URBROJ: 2163-7-05-02-0294-24-1 od 11. studenog 2024. (u daljnjem tekstu Rješenje o ovrsi) određuje se ovrha pljenidbom tužiteljevih novčanih sredstava radi naplate duga komunalne naknade, čiji iznosi i osnove su točnije naznačene tim rješenjem.

2. Rješenjem Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-363-02/25-01/4, URBROJ: 2163-18-09/2-25-2 od 21. svibnja 2025., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv Rješenja o ovrsi, uz obrazloženje tuženika kako se u postupku pokrenutom po tužbenom zahtjevu za poništenje rješenja o ovrsi ne može preispitivati zakonitost ovršne isprave te da zastara prava na naplatu, a imajući na umu dan dospijeća obveze i dan donošenja pobijanog rješenja o ovrsi nije nastupila.

3. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje osporenog rješenja uz obrazloženje prvostupanjskog upravnog suda kako je činjenično stanje pravilno utvrđeno te da je materijalno pravo, konkretno odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu i Općeg poreznog zakona, ispravno primijenjeno.

4. Tužitelj u svojoj žalbi pobija navedenu presudu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, uz pozivanje na povredu prava na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. Ustava Republike Hrvatske. Žalitelj posebno ističe kronološku apsurdnost i logičku neodrživost obrazloženja prvostupanjske presude. Navodi kako je nemoguće da je rješenje o ovrsi primio 31. siječnja 2010. godine (kako se navodi u točki 12. obrazloženja presude) za dug koji je nastao u razdoblju od 30. lipnja 2018. do 31. prosinca 2018. Ističe da mu Grad Pula punih sedam godina nije poslao nikakvu opomenu niti obavijest o dugu, iako je raspolagao svim njegovim podacima. Smatra da je nastupila zastara potraživanja s obzirom na protek vremena od šest i pol godina od nastanka duga do pokretanja ovrhe. Konačno zahtijeva povrat ukupno naplaćenog iznosa od 101,91 EUR, koji uključuje iznos ovrhe, troškove poštarine i upravne pristojbe, uz isplatu na njegov račun u OTP banci.

5. Tuženik, iako uredno pozvan rješenjem suda od 25. veljače 2026., odgovor na žalbu nije dostavio.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je žalba tužitelja osnovana.

7. Člankom 108. stavkom 1. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22., 152/24. i 151/25. - u daljnjem tekstu Zakon), propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći.

7.1. Člankom 108. stavkom 4. Zakona određeno je da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate odnosno istekom godine u kojoj je porezna obveza dospjela.

8. U ovom predmetu Sud se može složiti s argumentacijom tuženika sadržanom u osporenom rješenju kako se iz specifikacija broja dokumenata, glavnice s datumima dospijeća, kao i iz spisu priležeće kartice dužnika može utvrditi kako se radi o dugovanju javnog davanja dospjelom u drugoj polovini 2018. godine, iz kojeg razloga je zastara ovlasti na naplatu tog duga i sukladno članku 108. stavkom 4. Zakona pretpostavljeno započela teći 1. siječnja 2019. te da je ona, sukladno članku 108. stavku 1. Općeg poreznog zakona, nastupila 1. siječnja 2025. Sud u spisu tuženika nalazi po tužitelju uredno potpisanu dostavnicu, sukladno čijem sadržaju proizlazi kako mu je Rješenje o ovrsi dostavljeno 23. siječnja 2025., odnosno nakon nastupa zastare.

9. Člankom 109. stavkom 6. Zakona propisano je da je na zastaru prava na naplatu po službenoj dužnosti dužno paziti prvostupanjsko tijelo do donošenja rješenja i dostave rješenja.

10. Sukladno opisanom stanju, Sud zaključuje kako je Rješenje o ovrsi, a na čiju pravovremenost dostave prvostupanjsko tijelo trebalo paziti po službenoj dužnosti, dostavljeno nakon zakonom propisanog roka zastare, a što posljedično znači da je prvostupanjsko tijelo i temeljem članka 131. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21.) isto trebalo ukinuti. Propuštajući utvrditi takvu okolnost tuženik i prvostupanjski upravni sud povrijedili su zakon na štetu tužitelja, iz kojeg razloga je odlučeno kao u točkama I i II izreke ove presude.

11. Člankom 109. stavkom 9. Zakona određeno je da se porezni dug za koji je utvrđena zastara prava na utvrđivanje ili naplatu porezne obveze, kamata i troškova ovrhe otpisuje iz poreznih evidencija.

12. Konačno, Sud u ovom sporu i iz razloga necjelovitosti spisa tuženika, ne može sa sigurnošću zaključiti da su obveze navedene u Rješenju o ovrsi doista nastupile u drugoj polovici 2018. godine. Stoga će u nastavnom postupanju nakon odluke ovog suda prvostupanjsko tijelo tuženika utvrditi točno na koja razdoblja se obveze odnose te će to tijelo, ukoliko se Rješenje o ovrsi odnosi na obveze dospjele prije 1. siječnja 2019., postupiti sukladno naprijed citiranom članku 109. stavku 9. Zakona.

13. Trebalo je stoga, temeljem članka 135. stavka 2. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 12. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić