Poslovni broj: Usž-2024/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr.sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice HĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Hrvoje Vukadin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukadin i Partneri j.t.d., Biskupa Galjufa 7 A, PP 368, Zagreb, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi nepripadne isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1732/2023-11 od 7. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I- 1732/2023-11 od 7. ožujka 2025.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje Službe, Zagreb, UP/II 140-02/23-01/03249262116, URBROJ: 341- 99-05/3-23-002089 od 2. kolovoza 2023.

III. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: 140-02/21-01/03249262116, URBROJ: 341-25-05/3-21-110898 od 12. listopada 2021.

IV. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici na ime troškova upravnog spora, iznos od 2.812,50 eura (dvije tisuće osamstodvanaest eura i pedeset centi) u roku od 60 dana od dana primitka ove presude sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja odluke o troškovima do isplate ako ih tuženik ne podmiri u ostavljenom roku.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/23-01/03249262116, URBROJ: 341-99-05/3-23-002089 od 2. kolovoza 2023. (točka I. izreke) kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora (točka II. izreke).

2. Tužiteljica podnosi žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i to članka 166. stavka 2. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22., dalje: ZOMO) i zbog bitne povrede odredaba upravnog spora iz članka 126 stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 34/24. i 39/26., dalje: ZUS). Poziva se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revr 222/08 od 7. siječnja 2009. Ističe da "ovaj upravni spor uopće nije upravna stvar", već građanska stvar za koju je tuženik morao podnijeti tužbu pred nadležnim sudom. Da je tužiteljica bilo što nezakonito stekla, primjenjivale bi se odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.) - stjecanje bez osnove, a ne odredbe ZOMO-a. Ističe da tuženik nije poništio rješenje o priznanju prava na mirovinu od 10. travnja 2014. u smislu članka 131. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21., dalje: ZUP). Predlaže da Visoki upravni sud pobijanu presudu preinači i tužbeni zahtjev usvoji te naloži tužen iku naknadu troškova postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja odluke do isplate.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da navode tužiteljice smatra neosnovanim iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja od 2. kolovoza 2023., u odgovoru na tužbu i u obrazloženju presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1732/2023-11 od 7. ožujka 2025. Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u skladu s odredbom članka 135. stavka 1. ZUS-a.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da se presuda ne može ocijeniti zakonitom.

6. Osporeno rješenje tuženika od 2. kolovoza 2023. doneseno je u izvršenju presude Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-1696/22 od 2. svibnja 2023., kojom je sud uputio tuženika da prilikom rješavanja o žalbi utvrdi kakav učinak ima pravno stajalište izraženo u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revr- 222/08 od 7. siječnja 2009. na pravnu situaciju tužiteljice u ovoj upravnoj stvari.

7. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: 140- 02/21-01/03249262116, URBROJ: 341-25-05/3-21-110898 od 12. listopada 2021. kojim je tužiteljici utvrđena nepripadna isplata prijevremene starosne mirovine za razdoblje od 1. ožujka 2015. do 31. prosinca 2017. u svoti od 59.655,55 kuna (točka I. izreke) i tužiteljici je naloženo navedenu svotu nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja uplatiti u roku od 15 dana, računajući od dana primitka tog rješenja, u korist žiro računa Državnog proračuna (točka II. izreke).

8. Mjerodavno pravo za rješavanje ovog spora je ZOMO koji propisuje da se korisniku mirovine koji se zaposli ili počne obavljati djelatnost na temelju koje postoji obveza osiguranja isplata mirovine obustavlja (članak 99. stavak 1.).

9. Člankom 166. ZOMO-a propisano je da je osoba koja prima mirovinu koja joj ne pripada dužna istu vratiti tuženiku zbog stjecanja bez osnove (stavak 1.); obveza vraćanja davanja stečenog bez osnove postoji: 1. kada je pravo iz mirovinskog osiguranja ostvareno protivno ZOMO-u, 2. kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno u većoj svoti od pripadajuće, 3. kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno pravnoj ili fizičkoj osobi kojoj ne pripada (stavak 2.).

10. Člankom 167. ZOMO-a propisano je da je nepripadno isplaćenu mirovinu ili drugo primanje tuženiku dužan vratiti poslodavac ako je osiguranik ostvario neko pravo iz mirovinskog osiguranja, a poslodavac nije dao ili je dao neistinite ili netočne podatke o činjenicama o kojima ovisi stjecanje ili gubitak prava (stavak 1.); obveza iz stavka 1. tog članka postoji i za osiguranika koji je obvezan sam podnositi prijave ili davati podatke za svoje osiguranje (stavak 2.).

11. Rješenjem prvostupanjskog upravnog tijela od 10. travnja 2014. tužiteljici je priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu i određena isplata predujma u svoti od 1.800,00 kn mjesečno, dok je rješenjem istog tijela od 3. srpnja 2014. određena prijevremena starosna u svoti od 2.134,45 kn mjesečno, a koja tužiteljici pripada, počevši od 1. travnja 2014.

12. Nije sporno da je presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 9-Pr-9262/14 75 od 21. lipnja 2016. utvrđeno da nisu dopuštene odluka LUKOIL Croatia d.o.o. od 16. kolovoza 2012. o redovitom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme tužiteljici te odgovor LUKOIL Croatia d.o.o. od 10. rujna 2012. na zahtjev za zaštitu prava tužiteljice te da radni odnos tužiteljice nije prestao te je naloženo da LUKOIL Croatia d.o.o. tužiteljicu, u roku od 8 dana, vrati na posao.

13. Na temelju navedene presude, rješenjem prvostupanjskog upravnog tijela od 14. rujna 2020. tužiteljici je priznato svojstvo osiguranika iz mirovinskog osiguranja u razdoblju od 5. siječnja 2013. do 31. prosinca 2017. te od 23. svibnja 2018. do 23. srpnja 2018. te joj je navedeno razdoblje utvrđeno u mirovinski staž.

14. Nastavno je prvostupanjsko upravno tijelo, na temelju članka 123. stavka 2. točke 3., članka 126. i članka 127. ZUP-a, rješenjem KLASA: UP/I 140-02/20- 01/03249262116, URBROJ: 341-25-05/3 20-77468 od 13. travnja 2021. poništilo rješenja od 10. travnja 2014. i 3. srpnja 2014. (točka I. izreke) i tužiteljici priznalo, počevši od 1. kolovoza 2017., pravo na prijevremenu starosnu mirovinu u svoti od 2.914,83 kn mjesečno, s isplatom od 1. kolovoza 2017. (točka II. izreke). Istim rješenjem u točki III. izreke tužiteljici je obustavljena isplata prijevremene starosne mirovine s danom 22. svibnja 2018., dok joj je uspostavljena isplata prijevremene starosne mirovine u iznosu od 3.021,22 kn mjesečno, počevši od 24. srpnja 2018. (točka IV. izreke) u smislu članka 99. stavka 1. ZOMO-a.

15. Rješenjem prvostupanjskog tijela od 12. listopada 2021. tužiteljici je utvrđena nepripadna isplata prijevremene starosne mirovine za razdoblje od 1. ožujka 2015. do 31. prosinca 2017. u svoti od 59.655,55 kuna.

16. Prema ocjeni ovog Suda, stanje spisa, provedeni upravni postupak i upravni spor nisu pružili valjanu osnovu da se osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela ocijene zakonitima.

17. Iz spisa proizlazi da je prvostupanjsko javnopravno tijelo od 6. ožujka 2018. (od kada je zaprimilo presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu) imalo saznanja o svim relevantnim činjenicama te je propustilo odmah staviti izvan snage rješenja od 10. travnja 2014. i od 3. srpnja 2014. i obustaviti isplatu mirovine. Ujedno, ovaj Sud ne može potvrditi da je razdoblje nepripadno isplaćene mirovine pravilno utvrđeno, s obzirom na to da je tužiteljici svojstvo osiguranika iz mirovinskog osiguranja priznato u razdoblju od 5. siječnja 2013. do 31. prosinca 2017., dok je osporavanim prvostupanjskim rješenjem od 12. listopada 2021. utvrđena nepripadna isplata prijevremene starosne mirovine za razdoblje od 1. ožujka 2015. do 31. prosinca 2017.

18. Ovaj Sud ne prihvaća razloge javnopravnih tijela niti prvostupanjskog suda jer niti prvostupanjsko rješenje niti osporavano rješenje tuženika ne sadrže obrazloženja sukladno odredbi članka 98. stavka 5., odnosno članka 120. ZUP-a, iz kojih bi bilo jasno vidljivo utvrđeno činjenično stanje te na temelju koje zakonske odredbe i iz kojih razloga je tužiteljici utvrđena nepripadna isplata za navedeno razdoblje i u navedenom iznosu. Stoga je valjalo na temelju ovlaštenja iz članka 117. stavka 1. ZUS-a poništiti osporena rješenja. S obzirom na činjenicu da je riječ o postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, nema mjesta daljnjem vođenju postupka.

19. Stoga je ovaj Sud, u skladu s člankom 135. stavkom 2. ZUS -a i člankom 117. stavkom 1. ZUS-a poništio prvostupanjsku presudu i usvojio tužbeni zahtjev.

20. Budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu, na temelju članka 147. stavka 1. u vezi s člankom 144. stavkom 1. ZUS-a ima pravo na naknadu opravdanih troškova spora u zatraženom iznosu (1.000,00 eura za sastav tužbe i 1.250,00 eura za sastav žalbe, s PDV-om). Stoga je na temelju Tbr. 27. točke 1 alineje 2, točke 3., Tbr. 47. i Tbr 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23. i 107/25.) odlučeno kao u točki IV. Izreke.

U Zagrebu 11. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Radmila Bolanča Vuković