REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I – 5453/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice FNE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Olga Pavić Zidar, odvjetnica u Zagrebu, Banjavčićeva 22, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi poreza na dohodak, 11. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/22- 01/473, URBROJ: 513-04-24-4 od 14. studenoga 2024. i rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Maksimir, KLASA: UP/I-410-23/2018-02/6976, URBROJ: 513-07-01-04/2021-19 od 27. travnja 2022., te se predmet vraća na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu, koje je dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda.

II. O troškovima spora sud će odlučiti posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/22- 01/473, URBROJ: 513-04-24-4 od 14. studenoga 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Maksimir, KLASA: UP/I-410-23/2018-02/6976, URBROJ: 513-07- 01-04/2021-19 od 27. travnja 2022.

2. Navedenim prvostupanjskim poreznim rješenjem tužiteljici, poreznom obvezniku utvrđuje se za 2017. godinu porez na dohodak na način kako je izrekom toga rješenja određeno. Utvrđena razlika poreza i prireza za uplatu po navedenom rješenju iznosi 946.045,68 kn.

3. Tužiteljica osporava zakonitost rješenja tuženika iz svih zakonom dopuštenih razloga.

3.1. Ističe da je zaposlena u trgovačkom društvu Fidelta d.o.o., kome je u relevantnom razdoblju matično društvo (vlasnik) bilo Galapagos NV iz Belgije. Društvo je za 2012. i 2013. odlučilo nagraditi radnike povezanih društava tako da im omogući ostvarenje bonusa pa je tako i njoj za 2012. i 2013. godine ponudilo da kroz ESOP program ostvari takav bonus. Navodi da je ESOP program 2012. i 2013. godinu radnicima nudio tzv. varante (vrsta opcijskih prava na dionice, derivativni instrument), koji su se mogli izvršiti u budućnosti, tek nakon kraja treće kalendarske godine od tih ponuda. Iz priloženih ponuda varanta je jasno da joj je za 2012. godinu ponuđeno 5.000 varanata po izvršnoj cijeni od 14,19 EUR po varantu, a u 2013. godini joj je ponuđeno 5.000 varanata po izvršnoj cijeni od 19,38 EUR po varantu. Kad je dospjelo vrijeme za izvršenje varanata, tužiteljici se dopisima od 28.2.2017. javila KBC Bank u funkciji banke skrbnika za provođenje operacija izvršenja varanata (v. na str. 4 svakog od priloženih prijevoda). Ponuđeno joj je: A) kupnja dionica Galapagosa po ponuđenoj povoljnijoj cijeni (tzv. Novčano izvršenje, ili redovno izvršenje), ili B) isplatu razlike u povoljnijoj cijeni dionica Galapagosa ponuđenoj tužiteljici u ESOP programu i njihovoj tržišnoj cijeni (tzv. Nenovčano izvršenje, iako bi ispravniji prijevod bio bezgotovinsko izvršenje – eng. cashless excercise, v. izvornik u prijevodima.) Odlučila se za opciju B), za obje godine. U navedenom je bilo predviđeno da će:

1. KBC Bank tužiteljici dati zajam u dionicama tj. posuditi joj dionice Galapagosa NV

2. da tužiteljica istodobno KBC Bank dozvoljava prodaju dionica koje joj je KBC Bank posudila

3. kad KBC Bank proda te dionice na tržištu, prihod od prodaje će umanjiti za burzovni porez i naknade, a ostatak će pripisati i blokirati na tužiteljičinom ESOP računu koji je otvoren samo za tu namjenu

4. potom će KBC Bank sa tog blokiranog ESOP računa tužiteljice od onih novaca dobivenih od prodaje posuđenih dionica oduzeti i prenijeti izvršnu cijenu varanta na blokirani Galapagos NV račun radi povećanja (temeljnog) kapitala Galapagosa NV izdavanjem novih dionica

5.kad Galapagos NV poveća temeljni kapital izdavanjem novih dionica za koje je primio izvršnu cijenu, isporučit će te novoizdane dionice KBC Banci i njima će KBC Bank namiriti zajam dionica kojeg je gore u koraku 1. dala tužiteljici

6. ostatak novčanih prihoda od prodaje onih posuđenih dionica po tržišnoj cijeni, i koja sredstva se i dalje nalaze na onom blokiranom ESOP računu tužiteljice (v. gore korake 1.-3.), KBC Bank će prenijeti Galapagosu NV, a Galapagos NV će taj iznos uplatiti tužiteljici

3.2. Tužiteljica navodi da je iz priložene potvrde Zagrebačke banke d.d. nedvojbeno da je na svoj račun dana 11.4.2017. primila 526.708,06 EUR uplatom Galapagos NV („UPLATA GALAPAGOS NV WARRANT EXERCISE“ tj. uplata Galapagos NV izvršenje varanta, op.a.). JOPPD obrazac radi obračuna poreza i drugih javnih davanja ostvarenih primitkom od 526.708,06 EUR je za tužiteljicu sastavio knjigovodstveni servis; obrazac je bio nepravilno sastavljen jer tužiteljičin primitak od 526.708,06 EUR (u kunskoj protuvrijednosti) pogrešno tretiran kao neto primitak, koji je onda nezakonito preračunat na bruto iznos i radi čega je prema njemu ispalo da je tužiteljica ostvarila primitak veći od onoga koji joj je uplaćen na račun u Zagrebačkoj banci d.d. te je slijedom istog uplatila i više poreza i drugih javnih davanja nego što je sukladno ZPND 2016 bila dužna uplatiti.

3.3. Iznosi kronologiju donesenih odluka od strane javnopravnih tijela u postupku koji je prethodio ovom sporu. Nadalje, navodi da su pogrešni, nejasni i kontradiktorni zaključci tuženika prvo da je primitak ostvaren od KBC Bank NV Belgija prodajom dionica na tržištu, pa potom da je primitak ostvaren od Galapagos NV Belgija i da on iznosi 699.242,00 EUR budući da nisu utemeljeni niti na dokazima, niti na primjenjivom pravu.

3.4. Ističe da nije ostvarila primitak u naravi, prodajom dionica na tržištu, od KBC Bank što da bi se trebalo smatrati realizacijom prava iz opcijskog ugovora prema čl. 54. st. 2. t. 1. Pravilnika o porezu na dohodak, jer navedeno ne proizlazi iz dokumentacije na koju se poziva i koju detaljno opisuje, a koja prileži spisu.

3.5. Nadalje navodi, neovisno o tome je li ostvarila primitak u naravi ili u novcu (jer ne postoje različite porezne stope za oporezivanje drugog dohotka u naravi ili u novcu, samo je jedna porezna stopa), pogrešno je utvrđeno da je iznos tj. vrijednost od 699.242,00 EUR njezin primitak. Naglašava da je u žalbi vrlo detaljno obrazložila da je porezno tijelo pogriješilo u primjeni Zakona o porezu na dohodak jer, kad je već uzelo da je ostvarila primitak u naravi, da je onda prilikom utvrđenja bruto primitka moralo primijeniti odredbe čl. 54. st. 1. i čl. 22. st. 1. i st. 3. t. 11. Pravilnika o porezu na dohodak, a što nije primijenio.

3.6. Navodi da iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je tužiteljičin bruto primitak iz Belgije utemeljen na podacima iz Belgije. Tijelo iz Belgije u svom odgovoru koristi terminologiju „kapitalni dobitak“ i „neto kapitalni dobitak“, očito odgovarajući na tako postavljeni upit hrvatskog poreznog tijela. Navodi da je kvalifikacija vrste oporezivog dohotka, kako ga u svom odgovoru navodi tijelo iz Belgije, pogrešna , a da primitak temeljem odredaba na koje se poziva jest razlika između tržišne vrijednosti dodijeljenih dionica (699.243,00 EUR) i plaćene naknade (172.534,94 EUR) i iznosi:

526.708,06 EUR, (526.708,06 = 699.243,00 - 172.534,94). On ni u kom slučaju ne iznosi 699.243,00 EUR

3.7. Obrazlaže da porezno tijelo dosljedno i u cijelosti zanemaruje pisane dokaze iz spisa – ovjerene prijevode o varantima, potvrdu ZABA-e, izvode KBC Bank, ispravljeni i prihvaćeni JOPPD - te selektivno i pogrešno tumači isključivo podatke dobivene iz Belgije (koji sadrže pogrešne porezne kvalifikacije, ali točne iznose). U drugostupanjskom rješenju se navodi samo da je tužiteljica dostavila svu dokumentaciju. Tužiteljica je itekako iznijela prigovore vezane za podatke iz Belgije, no tuženik ih nije razmotrio i na njih nije uopće odgovorio. A i da nije iznijela takve prigovore, opet bi stajala činjenica da porezni akt nije sm jeo biti donesen prije nego joj je dana mogućnost da se očituje o svim činjenicama. Ukazuje na povrede odredaba Općeg poreznog zakona o sudjelovanju stranke u postupku i obvezi tijela da obrazloži i odgovori na žalbene navode stranke.

3.8. Poziva se na presude ovog suda poslovni broj: UsI-2577/2020 od 23.2.2023., UsI-2588/20 od 7.6.2021. i UsI-2578/2020 od 22.5.2023., navodeći da su obrazloženja i shvaćanja izražena u istima, a koje citira, primjenjiva na konkretan spor. Predlaže provesti dokazni postupak vještačenjem.

3.9. Tužbom zahtjeva da sud usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja i predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Presuda u ovom sporu donosi se nakon održane usmene i javne rasprave dana u skladu s odredbama članka 6. i 7. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24 i 39/26 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS) kako bi se strankama dala mogućnost očitovanja o zahtjevima i navodima protivne stranke te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet spora.

5.1. Rasprava je održana u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice, a u odsutnosti tuženika koji iako uredno pozvan raspravi nije pristupio niti je svoj izostanak opravdao, a na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavka 3. ZUS-a.

5.2. Na navedenoj raspravi tužiteljica u bitnome navodi kao u tužbi. Poziva se na praksu ovog suda izraženog u presudi poslovni broj: Us I-5517/2024 donesenu u istoj činjeničnoj i pravnoj stvari. Predlaže provesti dokazni postupak vještačenjem . Potražuje troškove spora.

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, proveden je dokazni postupak na način da je izvršen uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

6.1. Raspravnim rješenjem suda izvođenje daljnjeg dokaznog postupka sudskim vještačenjem na predložene okolnosti sud je odbio.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u smislu članka 114. stavka 1. ZUS-a, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

8. Iz prvostupanjskog poreznog rješenja proizlaze radnje poduzete i odluke donesene od upravnih tijela u postupku utvrđivanja poreza na dohodak tužiteljici, kako je detaljno obrazloženo u rješenju, a iz kojeg proizlazi višekratno poništavanje prvostupanjskog poreznog rješenja i vraćanje predmeta na ponovni postupak. Konačno, rješenjem tuženika KLASA: UP/II-410-18/21-01/186, URBROJ: 513-04/22- 10 od 28. ožujka 2022. poništeno je (u vezi sa upravnim sporom) rješenje tuženika KLASA: UP/II-410-18/21-01/186, URBOJ: 513-04-21-3 od 21. prosinca 2021., uvažena je žalba i poništeno rješenje Ispostave Maksimir, KLASA: UP/I-410-23/2018- 02/6976, URBROJ: 513-07-01-04/2021-08 od 4. siječnja 2021. i predmet vraćen na ponovni postupak prvostupanjskom poreznom tijelu.

8.1. Porezno tijelo obrazlaže da je u ponovnom postupku na temelju Zahtjeva za razmjenu podataka, Pregled podataka iz inozemnih izvora AEOI, naknadno zaprimilo podatke iz inozemnih izvora u kojima je utvrđeno da je tužiteljica ostvarila u 2017. godini bruto primitak iz inozemstva od KBC Bank NV, Belgija, prodajom dionica na tržištu i da taj iznos nije kapitalni dobitak već je to primitak ostvaren realizacijom prava iz opcijskog ugovora uplatitelja Galapagos NV Belgija. Navedeni primitak smatra se primitkom po osnovi drugog dohotka ostvarenog iz inozemstva i to u bruto iznosu od 699.243,00 eura — odnosno preračunato po srednjem tečaju HNB-a na dan 31.12.2017.g. od 7,513648002 iznosi 5.253.865,77 kn, a koji iznos primitka čini osnovicu za obračun obveznih doprinosa za mirovinsko osiguranje. Navedeni iznos primitka umanjen je za iznos obveznih doprinosa za mirovinsko osiguranje od 10 % u sveukupnom iznosu od 525.386,57 kn (odnosno 7,5 od navedenog iznosa koji iznosi 394.039,93 kn za osiguranje na temelju generacijske solidarnosti - I stup i 2,5 % od navedenog iznosa koji iznosi 131.346,64 kn za osiguranje na temelju kapitalizirane individualne štednje - Il stup), tako da iznos drugog dohotka iz Belgije iznosi ukupno 4.728.479,20 kn. Slijedom navedenog, utvrđen je tužiteljici za 2017. godinu ukupni godišnji dohodak od 6.017.830 98 kn (koji čini dohodak od nesamostalnog rada u tuzemstvu u iznosu od 1.242.235,91 kn i drugi dohodak ostvaren iz inozemstva u iznosu od 4.775.595,07 kn (odnosno iz Latvije iznos od 47.115,87 kn, te iz Belgije iznos od 4.728.479,20 kn), ukupni godišnji osobni odbitak u iznosu od 45.600,00 kn, godišnja porezna osnovica u iznosu od 5.972.230,98 kn, godišnja obveza poreza i prireza u iznosu od 2.507.267,72 kn, ukupno uplaćeni predujmovi poreza i prireza u iznosu od 1.561.222,04 kn, te razlika poreza i prireza za uplatu u iznosu od 946.045,68 kn.

8.2. Porezno se tijelo poziva na odredbe članka 54. i 55. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ br. 10/17 i 128/17), te članak 39. stavak 2. i 3. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine br. 115/16) navodeći da se godišnjim dohotkom na koji se primjenjuje posebni postupak smatra ukupan dohodak od nesamostalnog rada i drugi dohodak koji se ne smatra konačnim ostvaren u poreznom razdoblju temeljem članka 51. stavka 2. Zakona o porezu na dohodak , dok je na poreznu osnovicu obračunat je porez na dohodak primjenom poreznih stopa propisanih člankom 19. Zakona o porezu na dohodak.

9. Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja potvrđujući rješenje pravilnim i zakonitim, u bitnome navodeći da je osporeno porezno rješenje doneseno je u ponovnom postupku, u izvršenju rješenja ovoga tijela, KLASA: UP/11-410-18/21-01/186, URBROJ: 513-04-22-10, od 28. ožujka 2022., kojim je poništeno ranije rješenje ovoga tijela, KLASA: UP/II-410-18/21-01/186, URBROJ: 513-04-21-3, od 21. prosinca 2021. godine, uvažena je žalba žaliteljice i poništeno je porezno rješenje prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-410-23/2018-02/6976, URBROJ: 513-07-01-04/2021-08, od 4. siječnja 2021. te je predmet vraćen na ponovni postupak.

9.1. Navedeno drugostupanjsko rješenje od 28. ožujka 2022. doneseno je pozivom na odredbu članka 190. Općeg poreznog zakona („Narodne novine”, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20., dalje: OPZ), mijenjanje i poništavanja rješenja u vezi s upravnim sporom, u kojem je dana uputa prvostupanjskom tijelu da u smislu odredbe članka 7. OPZ-a pruži žaliteljici mogućnost sudjelovanja u postupku, odnosno očitovanja o činjenicama i okolnostima koje su bitne za donošenje rješenja. Naime, žaliteljica je u upravnoj tužbi prigovorila da joj podaci zaprimljeni putem međunarodne razmjene nisu bili poznati niti su joj dani na očitovanje i da su pogrešno interpretirani. Nadalje, tuženik obrazlaže da je prvostupanjsko tijelo uvidom u izvadak iz sudskog registra i izjavu tvrtke Fidelta d.o.o., Zagreb, Prilaz baruna Filipovića 29, OIB: 78855695247, utvrdilo da je žaliteljica u navedenom društvu bila zaposlena na puno radno vrijeme i da nije bila članica uprave društva, kojem je jedini član društva bila tvrtka Galapagos NV iz Belgije. Prema izjavi društva Fidelta d.o.o. utvrdeno je da je napravljen plan nagrađivanja radnika grupe Galapagos tako da je program organiziran za cijelu grupaciju od strane društva Galapagos NV Belgija, da je nagrađivanje planirano kroz mogućnost povoljnije kupnje dionica matičnog društva, da se plan nagrađivanja realizirao kroz dodjelu varanata koji su davali pravo na povoljniju kupnju dionica društva matice prilikom njihove emisije u odnosu na tržišnu cijenu. Također je prema izjavi društva Fidelta d.o.o. utvrđeno da navedena transakcija nije imala nikakav učinak na poslovne knjige i financijska izvješća društva Fidelta d.o.o. te nisu nastajali troškovi temeljem ovog programa nagrađivanja radnika a društvo nije moralo biti nužno obaviješteno o navedenoj transakciji. Dalje se iznose podaci zaprimljeni i utvrđeni međunarodnom razmjernom podatak iz inozemnih izvora AEOI (kako je navedeno u prvostupanjskom rješenju). Tuženik obrazlaže da je prvostupanjsko tijelo pravilno zaključilo da je tužiteljica ostvarila drugi dohodak po osnovi primitka u naravi budući da je predmetni primitak ostvarila na temelju realizacije prava iz opcijskog ugovora sklopljenog s povezanim društvom u inozemstvu, slijedom čega je pravilno utvrđena porezna osnovica za obračun poreza na dohodak od drugog dohotka, dok primjena odredbe članka 39. stavka 3. točke 11. Zakona, na koju se poziva tužiteljica, nije mjerodavna za ovaj slučaj.

9.2. Nadalje, obrazlaže se da je predmetni primitak žaliteljice izričito propisan kao primitak u naravi (članak 54. stavak 2. točka 1. Pravilnika, koji detaljnije razrađuje provedbu Zakona), pa se nije mogao svrstati pod odredbu članka 39. stavka 3. točke 11. Zakona, koja se odnosi na posebno nenavedene primitke koje fizičkim osobama isplaćuju ili daju pravne i fizičke osobe (obveznici poreza na dobit i obveznici poreza na dohodak koji obavljaju samostalnu djelatnost) i drugi isplatitelji i davatelji, što ovdje ne bi bio slučaj.

9.3. Tuženik ne nalazi da bi bile povrijeđene odredbe OPZ-a na koje je ukazala tužiteljica u žalbi, budući da je porezno tijelo utvrdilo sve činjenice bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke, tužiteljica je sudjelovala u postupku, dostavila je svu dokumentaciju vezanu za ostvareni primitak iz inozemstva, kao i JOPPD obrasce, a kako je i sama navela stekla je i uvid u podatke dobivene iz Belgije (doduše nakon zaprimanja pobijanog rješenja), međutim u predmetnoj žalbi glede tih podataka nije iznijela prigovore koji bi bili od utjecaja na drugačije rješavanje ove stvari, a obrazloženje osporenog rješenja sadrži propisane podatke te je rješenje dovoljno obrazloženo.

9.4. Žalba je odbijena na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP).

10. Člankom 54. stavkom 1. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj: 10/17 i 128/17, dalje: Pravilnik) propisano je da se primici u naravi iz članka 39. stavka 3. točke 5. Zakona koje davatelji daju fizičkim osobama koje nisu njihovi radnici u radnom odnosu odnosno osobe koje ostvaruju primitke iz članka 21. Zakona, smatraju primicima od kojih se utvrđuje drugi dohodak. Vrijednost primitaka u naravi utvrđuje se prema članku 22. ovoga Pravilnika.

10.1. Prema stavku 2. članka 54. Pravilnika primicima u naravi od kojih se utvrđuje drugi dohodak smatraju se i:

1. primici koje ostvaruju radnici tuzemnog društva dodjelom vlastitih dionica povezanog društva u tuzemstvu ili u inozemstvu ili realizacijom prava iz opcijskog ugovora sklopljenog s povezanim društvom u tuzemstvu ili u inozemstvu

2. primici iz članka 64. Zakona s obilježjima skrivenih isplata dobiti, odnosno izuzimanja, koje ostvaruju fizičke osobe koje nisu dioničari ili članovi društva ili radnici ili fizičke osobe koje su obveznici poreza na dobit.

10.2. Prema stavku 3. članka 54. Pravilnika primicima u naravi iz stavka 1. ovoga članka ne smatraju se primici koje neprofitne organizacije omogućuju svim svojim članovima pod istim uvjetima, a vezani su uz obavljanje djelatnosti neprofitne organizacije odnosno ispunjavanju svrhe postojanja neprofitne organizacije, osobito: posebna radna ili svečana odjeća obilježena nazivom ili znakom neprofitne organizacije, u skladu s posebnim propisima o zaštiti na radu ili prema statutu neprofitne organizacije, obvezni liječnički pregledi prema posebnim propisima, sistematski kontrolni liječnički pregledi, obrazovanje i izobrazba ko je su u svezi s djelatnosti neprofitne organizacije.

11. Člankom 55. stavkom 1. Pravilnika propisano je da se predujam poreza na dohodak iz primitka od drugog dohotka ostvarenog u naravi plaća u skladu s člankom 25. stavkom 3. Zakona.

11.1. Prema stavku 2. članka 55. Pravilnika predujam poreza na dohodak od drugog dohotka po osnovi primitaka u naravi iz članka 39. stavka 3. točke 5. Zakona utvrđuje se i plaća od osnovice koju čini tržišna vrijednost primitka (s uključenim porezom na dodanu vrijednost) uvećana za možebitne doprinose za obvezna osiguranja iz primitka prema posebnim propisima i uvećana za porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, na način iz stavka 1. ovoga članka.

12. Člankom 39. stavkom 1. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj: 115/16, dalje: Zakon) propisano je da je drugi dohodak razlika između svakoga pojedinačnog primitka prema stavku 2., odnosno stavku 3. ovoga članka umanjen za propisane izdatke iz stavaka 4. i 5. ovoga članka.

12.1. Prema stavku 2. članka 39. Zakona drugi dohodak ostvaruje se po osnovi primitaka koji se ne smatraju primicima određenim po osnovi: 1. nesamostalnog rada iz članka 21. ovoga Zakona, 2. samostalne djelatnosti iz članka 29. ovoga Zakona, 3. imovine i imovinskih prava iz članaka 56. – 59. ovoga Zakona, 4. kapitala iz članaka

64. – 69. ovoga Zakona.

12.2. Prema stavku 3. članka 39. Zakona primicima prema stavcima 1. i 2. ovoga članka osobito se smatraju i ostali posebno nenavedeni primici koje fizičkim osobama isplaćuju ili daju pravne i fizičke osobe (obveznici poreza na dobit i obveznici poreza na dohodak koji obavljaju samostalne djelatnosti) i drugi isplatitelji i davatelji (točka 11.).

13. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, a primjenjujući citirane odredbe mjerodavnog prava, prema ocjeni suda navodima tužbe i iznesenima tijekom spora, pravilnost utvrđenog činjeničnog prava i primjena materijalnog prava dovedeni su u pitanje, a počinjene su i povrede odredaba postupka koja se odnose na valjanost obrazloženja.

14. Naime, iz obrazloženja osporenog rješenja nije vidljivo da je tuženik odgovorio na opširne i detaljno argumentirane navode žalbe, pa je tuženik time povrijedio odredbe OPZ-a i ZUP-a koji se supsidijarno primjenjuje, a kojima je propisano što sve obrazloženje rješenja treba sadržavati.

14.1. Člankom 189. stavkom 1. i 2. OPZ-a propisano je da je nadležno drugostupanjsko porezno tijelo dužno ispitati zakonitost pobijanog poreznog akta u cijelosti. Ako drugostupanjsko porezno tijelo utvrdi da je pobijani porezni akt nezakonit, poništit će porezni akt i samo riješiti stvar, a iznimno, kad je za donošenje novog poreznog akta, obzirom na prirodu stvari, nužno rješavanje prvostupanjskog poreznog tijela, a drugostupanjsko porezno tijelo utvrdi da rješenje treba poništiti, dostavit će predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom poreznom tijelu.

14.2. Člankom 4. OPZ-a propisano je da ako ovim Zakonom nije uređeno drugačije, na postupanje poreznih tijela primjenjuje se Zakon o općem upravnom postupku.

14.3. Člankom 98. stavkom 5. ZUP-a propisano je da obrazloženje sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka tijekom postupka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar. Kad žalba ne odgađa izvršenje rješenja, obrazloženje sadržava i pozivanje na zakon koji to propisuje

15. Primjenjujući citirane odredbe na konkretan predmet, utvrđeno je kako su iste, zbog nedovoljnog obrazloženja bitnih žalbenih prigovora tužiteljice, koji su ponovljeni i u tužbi, povrijeđene odredbe o valjanosti obrazloženja pobijanog rješenja.

15.1. Pri tom se ističe da niti prvostupanjsko porezno rješenje, na koje se poziva tuženik u obrazloženju svog rješenja, ne daje odgovore na primjedbe tužiteljice vezano za zaključak tuženika da se u konkretnom slučaju radi o primitku ostvarenom u naravi, s obzirom da tužiteljica tvrdi, a drugačije ne proizlazi iz dokumentacije spisa, da nije stekla dionice, već je njezin primitak isplaćen u novcu, o čemu u spisu postoji relevantna dokumentacija.

15.2. Također, obrazloženja upravnih tijela nisu dostatna niti u ocjeni žalbenih navoda koji se odnose na rješenjem utvrđeni iznos bruto primitka u visini od 699.242,00 eura, imajući u vidu primjedbe tužiteljice da bi pravilno taj iznos bilo utvrditi u visini od 526.708,06 eura (iznos koji joj je uplaćen na račun).

16. Ističe se da je u pravomoćnoj presudi ovog suda poslovni broj: Us I- 2577/2020- 10 od 23. veljače 2023. izraženo stajalište prema kojemu se u slučaju izabrane mogućnosti ostvarenja prihoda iz Galapagosovog ESOP-a – nenovčano izvršenje – ono u svojoj gospodarskoj biti svodi na isplatu novčane vrijednosti i ne odnosi se na tužiteljičino stjecanje i/ili trgovanje dionicama, stoga se ni u kom slučaju ne može utvrditi da je tužiteljica (u tom sporu FN, a radi se o usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji) ostvarila drugi dohodak u naravi, jer nije stekla dionice, već je njezin primitak isplaćen u novcu.

17. Nadalje, u pravomoćnoj presudi ovog suda poslovni broj: Us I- 5517/24-6 od 14. travnja 2025. između istih stranaka (radi utvrđivanja obveze doprinosa osnovom primitka tužiteljice koji se smatra drugih dohotkom iz inozemstva, u visini od 699.243,00 eura) sud je obrazložio kako je po pitanju primitka zaposlenika društva Fidelta d.o.o., odnosno primitaka ostvarenih od dionica matičnog inozemnog društva Galapagos NV već donio pravomoćnu presudu (Us I-2577/2020 od 23. veljače 2023.) u kojoj je ukazao na potrebu akceptiranja ispravljenog JOPPD obrasca za 2017. godinu, stoga da opravdano tužiteljica ukazuje na ispravljeni JOPPD obrazac od 13. svibnja 2019. te dokazuje da uplaćeni primitak iz inozemstva na njezin račun iznosi 526.708,06 eura. Sud zaključuje kako je tijelo bilo dužno tužiteljičin primitak ostvaren iz inozemstva utvrditi kao bruto primitak u iznosu stvarno isplaćenih novčanih sredstava na njezin račun, odnosno u iznosu od 3.912.116,74 kn = 526.708,06 eura. Pri tom se sud pozvao na odredbe članka 11. stavka 1. Zakona prema kojemu primitke predstavljaju sva dobra (novac, stvari, materijalna prava, usluge i drugo) koja su poreznom obvezniku pritekla u poreznom razdoblju, pa u tom smislu tužiteljičin primitak u vidu isplaćenog novca iz inozemstva na njezin račun iznosi 3.912.116,74 kn = 526.708,06 €.

18. U konkretnoj upravnoj stvari, sud utvrđuje kako su shvaćanja i zaključci suda izneseni u citiranim presudama, a radi se o istoj pravnoj i činjeničnoj stvari, primjenjiva na ovaj spor, te je sud s istima suglasan.

19. Imajući u vidu navedeno, navodi tužbe su osnovani.

19.1. Osporeno i prvostupanjsko rješenje ne mogu se ocijeniti zakonitima.

19.2. Obrazloženjima koja su iznesena u odlukama javnopravnih tijela, povrijeđen je zakon na štetu tužiteljice.

19.3. S obzirom na navedeno, posebno procesne povrede javnopravnih tijela u pogledu valjanosti obrazloženja rješenja, kao i zaključke iznesene u pravomoćnim presudama ovog suda, nije bilo razloga provođenju daljnjeg dokaznog postupka sudskim vještačenjem, pa je raspravnim rješenjem izvođenje istog sud odbio kao nepotrebno.

20. Na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci. Predmet je vraćen na ponovni postupak prvostupanjskom javnopravnom tijelu radi donošenja novog rješenja.

20.1. U postupku nakon ove presude to je tijelo dužno postupiti po izreci, najkasnije u roku od 60 dana, pridržavajući se primjedbi i stajališta suda, sukladno odredbi članka 151. stavka 2. ZUS-a.

21. O troškovima spora sud će odlučiti posebnim rješenjem, u skladu s člankom 148. stavak 4. ZUS-a.

U Zagrebu 11. lipnja 2026.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude u dijelu pod točkom I. izreke žalba nije dopuštena (čl. 127. stavak 1. ZUS-a).

Protiv točke II. izreke dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Odvjetnica Olga Pavić Zidar, Zagreb, Banjavčićeva 22, uz rješenje o troškovima

2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Koturaška 43/IV, [adresa] Zagreb, uz rješenje o troškovima spora i spis

3. U spis