Poslovni broj: Usž-2021/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Snježane Horvat – Paliska, predsjednice vijeća, Hrvoja Miladina i Gordane Marušić – Babić, članova vijeća te više sudske savjetnice – specijalistice Blaženke Drdić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice HE iz [adresa], koju zastupa opunomoćenica Marija Palić, odvjetnica iz Zagreba, Maksimirska cesta 103, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi prestanka novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 1108/2025-8 od 13. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1108/2025-8 od 13. ožujka 2026.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II-551-06/25-014/12, URBROJ: 251-02-01/001-25-3 od 10. ožujka 2025. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: UP/I-551-06/25-014/17, URBROJ: 251-09- 14-2/003-25-3 od 27. siječnja 2025., kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora.
1.1. Rješenjem tuženika odbija se prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: UP/I-551-06/25-014/17, URBROJ: 251-09-14-2/003-25-3 od 27. siječnja 2025., kao neosnovan, te se odbija zahtjev za naknadu troškova.
1.2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem od 27. siječnja 2025. tužiteljici, kao roditelju SE, rođene **.**.2018. prestaje novčana pomoć za roditelja odgojitelja s danom 31. siječnja 2025.
2. Tužiteljica je izjavila žalbu iz svih žalbenih razloga. Navodi da je prvostupanjski sud primijenio pretjerani formalizam i onemogućio raspravljanje, kada ne ročištu nije dopustio tužiteljici da preda dokumentaciju u odnosu na predmet Europskog suda za ljudska prava Golomejić protiv Hrvatske. Navodi kako je tuženik osporavanim rješenjem mijenjao pravomoćnu odluku protivno zakonu te prigovara kako se pravomoćno priznatom pravu oduzima značenja prava. Poziva se na članak 1. Protokola 1. uz Konvenciju, te smatra kako se primjena istog proteže i na takve naknade koje predstavljaju socijalnu pomoć i osiguravaju preživljavanje korisnika tih naknada. Ističe kako je osporavala zakonitost Općih akata temeljem kojih su osporavana rješenja donesena, te smatra kako se njima povrjeđuju ustavna prava tužiteljice jer joj se pravo u bitnom umanjuje te se ozbiljno ugrožava životna i materijalna egzistencija kako tužiteljice tako i njene maloljetne djece. Smatra kako je došlo do povrede njenog prava na poštivanje obiteljskog života te navodi kako je imala puno pravo da postupa s pouzdanjem u trajnost pružanja financijske pomoći priznate joj kao roditelju odgojitelju. Smatra kako ima pravo očekivati nepromjenjivost statusa sve do proteka vremena koje joj je priznato pravomoćnim upravnim aktom. Navodi kako se u ovom slučaju koristi kvaziretroaktivnost na način ozakonjivanja postupanja tuženika kao lokalne vlasti. Smatra kako je u ovom predmetu opravdano pričekati odluku Europskog suda za ljudska prava i prekinuti ovaj spor, budući se radi o velikom broju korisnika i odlukama lokalne i sudbene vlasti koje zadiru u prava osobito ranjive skupine ljudi. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti pobijanu presudu. Potražuje troškove upravnog spora i trošak za sastav žalbe.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24 i 39/26 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da se presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje se tužiteljica poziva u žalbi.
6. To stoga jer je, prema podacima u spisu predmeta, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima, a prvostupanjski sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je pravilno zaključeno da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je tužiteljici zaključkom Grada Zagreba, Ureda za demografiju od 15. rujna 2020. priznato pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja.
8. Ovdje osporavanim prvostupanjskim rješenjem od 27. siječnja 2025. utvrđen je prestanak novčane pomoći, s obzirom da je dijete tužiteljice dana 18.1.2025. navršilo sedam godina, a sve sukladno odredbi članka 7. Odluke 25/22, kojom je propisano da novčana pomoć prestaje 30. rujna 2023., korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina.
9. Prvostupanjski sud se pozvao na okolnost da je Odluka temeljem koje je doneseno prvostupanjsko rješenje od 27. siječnja 2025. bila predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, koji je svojom odlukom poslovni broj: Usoz-143/22 od 27. veljače 2023. istu ocijenio zakonitom, dok je Ustavni sud Republike Hrvatske, u odnosu na istu odluku, svojom odlukom, poslovni broj: U- III/1744/2023 od 21. studenoga 2023., odbio ustavne tužbe.
10. Ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilnim našao tuženikovo ovlaštenje da pokreće postupke po službenoj dužnosti u vezi ranije priznatih isplata novčane pomoći, primjenom članka 42. i članka 49. stavka 1. alineje 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21), obzirom da je Grad Zagreb ovlašten provoditi opće akte koje se odnose na Grad Zagreb.
11. S tim u vezi, prvostupanjski sud se pravilno pozvao na shvaćanje iz odluke ovoga Suda, poslovni broj: Usoz-143/22 od 27. veljače 2023. (kojom je ocjenjena zakonitom odredba članka 6. Odluke 25/22) i na shvaćanje iz odluke ovoga Suda, poslovni broj: Usoz-254/23 od 19. prosinca 2023., kojom je pravomoćno odbijen prijedlog za ocjenu zakonitosti odrede članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, 10/18, 20/21 i 25/22), kojom je propisano da se prigovor protiv pojedinačne odluke upućuje gradonačelniku.
12. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je osporavano rješenje tuženika, kao i prvostupanjsko rješenje u cijelosti doneseno primjenom citirane Odluke/22, pri čemu tužiteljica niti ne dovodi u pitanje da je njeno dijete u siječnju 2025. navršilo sedam godina.
13. U odnosu na žalbeni prigovor odbijanja predaje dokumentacije spisa Golomejić pred Europskim sudom za ljudska prava, prvostupanjski sud je u presudi pravilno iznio razloge zbog kojih smatra da je činjenično stanje dostatno utvrđeno za donošenje presude ujedno obrazloživši kako nema zakonskog osnova prekidati ovaj spor do rješavanja navedenog predmeta. Pritom se prvostupanjski rukovodio time da je upravo citiranim odlukama ovog Suda i Ustavnog suda Republike Hrvatske cjelovito odgovoreno na sve prigovore bitne za odluku u ovoj stvari.
14. U odnosu na povrede konvencijskih prava, na koje se tužiteljica poziva tijekom spora i u žalbi, te s tim u vezi pravo vlasništva prema članku 1. Protokola 1., treba reći da je već u presudi ovog Suda poslovni broj: Usoz-8/2022-68 od 5. srpnja 2022. utvrđeno da se ciljevi koje Grad želi postići donošenjem osporene Odluke smatra ju legitimnima pri čemu valjati imati na umu neupitno pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja (koju je, bez zakonske obveze, određenoj, usko određenoj kategoriji osoba dala ranija gradska vlast), na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba (točka 141.).
15. U presudi ovog Suda, poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. Sud nije našao da bi donošenjem nove Odluke/22 skraćivanje novčane pomoći za roditelja odgojitelja s maksimalnih 15 na 7 godina života djeteta bilo u nesuglasju s načelom razmjernosti te je zaključeno da je donositelj uvedenim kompenzacijskim mjerama uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke (točka 35., 51. do 56.). Stoga Sud ocjenjuje neosnovanim prigovore povrede prava vlasništva kao i prava na poštivanje obiteljskog života, odnosno legitimnih očekivanja.
16. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovoga Suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice slijedom čega je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan.
17. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjski sud je potpuno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio i protumačio mjerodavno materijalno pravo, a u pobijanoj presudi pravilno je primijenio i odredbe ZUS-a te u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama sukladno odredbi članka 119. stavka 5. ZUS-a.
18. Kako tužiteljica razlozima navedenima u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu odbiti kao neosnovanu.
19. Budući da tužiteljica nije uspjela u ovom sporu, osnovano je odbijen njen zahtjev za naknadom troškova upravnog spora. Tužiteljica nije uspjela niti sa žalbom u ovom sporu, slijedom čega Sud nije našao osnovanim zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora, te je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS -a navedeni zahtjev valjalo odbiti.
20. Stoga je temeljem članka 135. stavka 1. i 148. stavka 4. ZUS-a odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 11. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
