Poslovni broj Usž-97/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat - Paliska i Hrvoja Miladina, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja TB, državljanina [adresa], smješten u [obrt], [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Stjepan Babić, odvjetnik u Zagrebu, Vodovodna 13/I protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 33, radi smještaja u [obrt], odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3906/2025- 7 od 14. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 3906/2025-7 od 14. studenog 2025.
II. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva policije, Uprave za granicu, Prihvatnog centra za strance, KLASA: UP/I-034-02/25-01/22, URBROJ: 511- 01-65-25-1, od 30. rujna 2025.
III. Odbija se zahtjev za odobrenje besplatne pravne pomoći u ovom upravnom sporu.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: UsI-3906/2025- 7 od 14. studenog 2025. poništeno je rješenje Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva policije, Uprave za granicu, Prihvatnog centra za strance, KLASA: UP/I-034-02/25-01/22, URBROJ: 511-01-65-25-1 od 30. rujna 2025. (točka I. izreke presude), tužitelju je odobrena besplatna pravna pomoć u upravnom sporu (točka II. izreke) te je naloženo tuženiku, Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 33, da u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć, isplati opunomoćeniku Stjepanu Babiću, odvjetniku u Zagrebu, Vodovodna 13/I, trošak pružanja pravne pomoći u iznosu od 1.250,00 Eura (tisućudvijestotineipedeset eura) (točka III. izreke presude).
2. Pobijanim rješenjem, KLASA: UP/I-034-02/25-01/22, URBROJ: 511-01-65-25- 1 od 30. rujna 2025. tužitelju se produljuje smještaj u [obrt], [adresa], na daljnji rok u najduljem trajanju od još dva mjeseca, a koji smještaj je ranije određen rješenjem Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo, KLASA: UP/I-216-01/25-03/7, URBROJ: 511-19-38-25-61, od 1. rujna 2025., uz obrazloženje da, budući da je tužitelj iskazao kako se ne želi dobrovoljno vratiti u zemlju podrijetla, to je potrebno organizirati prisilno udaljavanje u pratnji policijskih službenika te ishoditi odobrenje za tranzit, a za provođenje kojih radnji treba dodatno vrijeme.
3. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik iz svih zakonom propisanih razloga (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“ 36/24, i 39/26 Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje ZUS). Poziva se na članke 214. i 215. Zakona o strancima (“Narodne novine”, broj 133/20., 114/22., 151/22. i 40/25. – dalje ZoS), te da je za donošenje rješenja postojao i zakonom propisani i stvarni razlog: organiziranje prisilnog udaljenja stranca, što je iziskivalo i vrijeme i organizaciju, a s obzirom na to da je tužitelj izjavio da ne želi dragovoljno napustiti Republiku Hrvatsku. Napominje da je prisilno izvršenje provedeno te je tužitelj napustio Republiku Hrvatsku 10. studenog 2025. Navodi i da opunomoćenik u odnosu na kojeg je sud prvog stupnja odredio isplatu troška nije na popisu pružatelja besplatne pravne pomoći za ovu vrstu predmeta.
4. Tužitelj nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba je osnovana.
6. Ispitujući presudu upravnog suda u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje osnovanim.
7. Upravni sud utvrdio je da je tužitelj već ranije bio smješten u [obrt], [adresa], rješenjem Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo, KLASA: UP/I-216-01/25-03/7, URBROJ: 511-19-38-25-61, od 7 rujna 2025., na rok od jednog mjeseca te da je sada pobijanim rješenjem ovaj smještaj produljen na daljnji rok u najduljem trajanju od još dva mjeseca. Nadalje, utvrđuje da tužitelj nema financijskih sredstava, da u Republici Hrvatskoj nema adresu smještaja na kojoj bi mogao boraviti, da se ne želi vratiti u matičnu zemlju, da je odbio reintegracijsku pomoć, kao i mogućnost dragovoljnog odlaska te da u Republici Hrvatskoj nema rodbine niti imovine. Relevantnu okolnost za donošenje odluke sud prvog stupnja vidi u ocjeni postoji li opravdanje produljenja već određenog smještaja i nakon što je stranac zakonito smješten u [obrt] te iz svih okolnosti slučaja zaključuje da iz sadržaja obrazloženja pobijanog rješenja ne proizlazi niti jedan od razloga iz odredbe članka 215. ZoS-a, koju citira. Ne drži utvrđenim razloge da bi tužitelj odbio dati dokumente potrebne za njegovo prisilno udaljenje, da je dao lažne podatke, odnosno da bi na bilo koji drugi način sprječavao ili odugovlačio prisilno udaljenje te ne smatra opravdanim očekivanje dostave putnih i drugih dokumenata potrebnih za prisilno udaljenje, budući da se, sukladno sadržaju osporenog rješenja, ne može ocijeniti ni jesu li su takvi dokumenti uopće i traženi. Sud napominje i da okolnost da je tužitelj u samom početku prisilnog smještaja bio predmetom istrage kriminalističkih službenika Policijske postaje Dugo Selo, zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela , nije zakonom propisani razlog za smještaj u [obrt], kao ni razlog za produljenje tog smještaja.
8. Sagledavajući cjelokupnu situaciju konkretne upravne stvari: činjenicu da je ranijim pravomoćnim rješenjem tuženika od 1. rujna 2025., koje je sud u kontroli po službenoj dužnosti presudom poslovni broj Us I-3263/2025-2 2. rujna 2025., ocijenio zakonitim, kao i činjenicu da je pobijano rješenje o produljenju smještaja od 30. rujna 2025. sud prvog stupnja, u kontroli zakonitosti po službenoj dužnosti, presudom poslovni broj Us I-3791/2025-2 od 3. listopada također ocijenio zakonitim, te uvažavajući obrazloženje tuženika da je za organizaciju i provedbu prisilnog udaljenja stranca u odnosu na kojega je doneseno izvršno rješenje o nezakonitom boravku te prisilnom udaljenju iz Republike Hrvatske (rješenje Klasa:UP/I-216-04/25-01/30 Urbroj:511-19-38-25-58 od 1. rujna 2025.) i koji, što nije sporno, ne pristaje dragovoljno napustiti Republiku Hrvatsku (i time odugovlači prisilno udaljenje, što je jedan od razloga zbog kojih se može produljiti smještaj u [obrt] propisan odredbom članka 215. ZoS-a) ovaj Sud smatra da su postojali valjani razlozi za donošenje pobijanog rješenja o produljenju smještaja te da njime nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Sud, pri tome, ima na umu i činjenicu da je produljenje bilo određeno na najdulje dva mjeseca te da je tužitelj prisilno udaljen 10. studenog 2025., koje činjenice ne ukazuju na nerazmjernost određene mjere smještaja u [obrt]. Kako je presudom suda prvog stupnja iz utvrđenog činjeničnog stanja izveden pogrešan zaključak te je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, ovaj Sud je pobijanu presudu poništio te odbio tužbeni zahtjev, temeljem odredbe članka 135. stavka. 2. ZUS-a.
9. Nadalje, tuženik osnovano ističe da opunomoćenik u odnosu na kojeg je zatraženo priznanje prava na besplatnu pravnu pomoć nije na popisu odvjetnika za pružanje besplatne pravne pomoći u predmetima protjerivanja i povratka , a koji popis nadležno Ministarstvo sačinjava temeljem Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku protjerivanja i povratka stranaca (“Narodne novine” 132/2021), te sa izabranim pružateljima pravne pomoći sklapa odgovarajući Ugovor. Stoga, kako je zahtjev za priznanje prava na besplatnu pravnu pomoć u ovom sporu zatražen u odnosu na opunomoćenika koji nije ovlašten za pružanje besplatne pravne pomoći, takav je zahtjev, prema stavu ovoga Suda, valjalo odbiti.
10. Nadalje, tužitelj je, neovisno o pravu na besplatnu pravnu pomoć, s obzirom na to da spisu prileži punomoć za zastupanje, u sporu bio zastupan po opunomoćeniku. Međutim, kako nije uspio u sporu, ne pripada mu pravo na naknadu troškova spora pa je, temeljem odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, zahtjev za naknadu troškova odbijen.
11. Slijedom svega naprijed iznijetog odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 11. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić - Babić
