REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2934/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Marija Bakula Vugrinec, u pravnoj stvari tužitelja UTER UTRIUS d.o.o., OIB 94637584786, Novi Marof, Dragutina Domjanića 6, kojeg zastupa punomoćnica Dina Galić, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Dina Galić i Janica Plantak, Varaždin, protiv tuženika KA, OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnika obrta [obrt], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivo Šućur, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate iznosa od 491,33 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv dijela presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-716/2024-20 od 20. svibnja 2025., 11. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-716/2024-20 od 20. svibnja 2025. u točkama I. i II. izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom označenom u izreci prvostupanjski sud je ukinuo u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivana Malekovića iz Velike Gorice, poslovni broj Ovrv-1528/2021 od 23. kolovoza 2021., kojim je tuženiku naloženo namiriti tužitelju tražbinu u iznosu od 491,33 EUR sa zateznim kamatama te je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan (točka I. izreke), naložio je tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 714,04 EUR (točka II. izreke) te je odbio tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 901,54 EUR (točka III. izreke).
2. Protiv ove presude u točkama I. i II. izreke žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ovome sudu ukinuti, podredno preinačiti pobijanu presudu, uz naknadu troškova postupka i troška žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Budući da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 6.630,00 EUR, radi se o sporu male vrijednosti sukladno čl. 502. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP). Sukladno čl. 467. ZPP -a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a (st. 1.). U postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ZPP-a (st. 2.).
6. Pobijana presuda u točkama I. i II. izreke ispitana je sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka. Ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, ali da je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu (čl. 368. st. 2. ZPP-a).
7. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 491,33 EUR sa zateznim kamatama prema tužiteljevom računu broj 2562/1/1 po osnovi ugovorne kazne u smislu čl. 350. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) zbog nedolaska tuženika na utovar prema nalogu broj 1749.
8. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz obrazloženje:
- među strankama nije sporno da je tuženik po nalogu tužitelja trebao izvršiti uslugu prijevoza (odnosno potprijevoza), ali da to nije učinio, te da je tužitelj raskinuo ugovor i zatražio naknadu štete,
- sporna je osnova i visina tužiteljeve tražbine s naslova naknade štete zbog kršenja ugovorne obveze,
- iz tužiteljevih Općih uvjeta tužitelja proizlazi da je prijevoznik dužan obavijestiti tužitelja o nemogućnosti postupanja po nalogu za transport najkasnije 24 sata ili 1 dan prije planiranog utovara robe, kao i osigurati drugo adekvatno vozilo kojim će nalog za transport biti izvršen, a u protivnom će se prijevoznik teretiti za minimalni novčani iznos koji je dogovoren po nalogu za prijevoz, te za sve nastale troškove zbog neispunjenja naloga. U slučaju da prijevoznik ne poštuje termine utovara/istovara i upute precizirane nalogom, te uslijed takvog prijevoznikovog postupanja nastane šteta klijentu, prijevoznik će snositi cjelokupni iznos kazne ili štete za koju klijent tereti tužitelja, kao i iznos svih troškova koji za tužitelja time nastanu,
- iako iz sadržaja tužiteljevih Općih uvjeta proizlazi da tužitelju u konkretnom slučaju pripada pravo na naknadu štete i svih ostalih troškova nastalih zbog tuženikovog kršenja ugovorne obveze, tužitelj tijekom postupka nije određeno naveo o kakvoj šteti, odnosno troškovima je riječ, niti je dokazao visinu utužene tražbine,
- budući da visinu nastalih troškova/štete nije bilo moguće utvrditi ni iz tužiteljevih Općih uvjeta, ni iz odredbi CMR konvencije, sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.
9. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda nije zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a odnosno nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi i razlozima presude, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.
10. Po ocjeni ovog suda, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da se predmet spora odnosi na naknadu štete, budući da je tužitelj u podnesku od 10. ožujka 2022. naveo da se radi o ugovornoj kazni. Osim toga, stranke su ugovorile ugovornu kaznu za slučaj tuženikovog neispunjenja ugovorne obveze odnosno za slučaj tuženikovog zakašnjenja ili neurednog ispunjenja ugovorne obveze prijevoza ugovorile su ugovornu kaznu ili naknadu štete za koji klijent tereti tužitelja i troškova koji nastanu tužitelju. Nesporno je da je tužitelj raskinuo ugovor.
11. Vjerovnik i dužnik mogu ugovoriti da će dužnik platiti vjerovniku određeni novčani iznos ili pribaviti neku drugu materijalnu korist ako ne ispuni svoju obvezu ili ako zakasni s njezinim ispunjenjem ili ako je neuredno ispuni (čl. 350. st. 1. ZOO -a). Sporazum o ugovornoj kazni dijeli pravnu sudbinu obveze na čije se osiguranje odnosi (čl. 352. st. 1. ZOO-a). Kad je kazna ugovorena za slučaj neispunjenja obveze, vjerovnik može zahtijevati ili ispunjenje obveze ili ugovornu kaznu (čl. 353. st. 1. ZOO-a), a kad je kazna ugovorena za slučaj zakašnjenja, odnosno neurednog ispunjenja, vjerovnik ima pravo zahtijevati i ispunjenje obveze i ugovornu kaznu (čl. 353. st. 4. ZOO-a).
12. U slučaju raskida ugovora u kojemu su stranke ugovorile ugovornu kaznu prestaje mogućnost ostvarivanja prava na ugovornu kazne. Sukladno čl. 368. st. 1. ZOO-a raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete. Naime, kad je ugovor raskinut, oslobođenje od ugovorom preuzetih obveza postoji uvijek, neovisno o tome postoji li ili ne postoji odgovornost jedne strane za raskid. Navedeno iz razloga što je raskidom ugovora otpao pravni temelj tih obveza. Odredbe o posljedicama raskida ugovora su dispozitivne naravi, međutim stranke u konkretnom slučaju nisu ugovorile drugačije.
13. Prema tome, ugovorna kazna se ugovara u slučaju da dužnik ne ispuni ugovornu obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem ili je neuredno ispuni, pa je ispunjenje moguće tražiti samo ako ugovor koji je osiguran ugovornom kaznom postoji. U situaciji kada je ugovor koji je osiguran ugovornom kaznom raskinut, više ne postoji mogućnost ostvarivanja prava na ugovornu kaznu, budući da je raskidom ugovora prestala svrha u koju je ugovorena kazna bila ugovorena (kao sredstvo osiguranja ispunjenja ugovornih obveza).
14. Stoga, budući da je predmetni ugovor raskinut, prestalo je tužiteljevo pravo na naplatu ugovorne kazne koja proizlazi iz raskinutog ugovora i tužbeni zahtjev nije osnovan pa je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu.
15. U odnosu na odluku o troškovima postupka, tužitelj nije iznio konkretne žalbene navode, a drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
16. Slijedom navedenog, ovaj sud je sukladno čl. 368. st. 2. ZPP -a odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu u točkama I. i II. izreke.
Zagreb, 11. lipnja 2026.
Sutkinja
Marija Bakula Vugrinec
