REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2282/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Draženka Deladio, u pravnoj stvari tužitelja HOTEL SPLIT d.d., Split, Put Trstenika 19, OIB 68755468505, kojeg zastupa punomoćnik Boris Bulj, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika PRESIDENT d.o.o., Zagreb, Ulica grada Chicaga 37, OIB 42089042789, kojeg zastupa punomoćnica Dijana Vulić, odvjetnica u Splitu, radi isplate iznosa od 2.179,00 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2929/2018 od 30. ožujka 2026., 11. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2929/2018 od 30. ožujka 2026. u točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u pobijanoj točki I. izreke, Trgovački sud u Zagrebu održao je na snazi platni nalog sadržan u točki I. rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Bureca iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-1705/2015 od 1. lipnja 2015. u kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.179,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 27. svibnja 2015. do isplate i troškove ovršnog postupka u iznosu od 251,20 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 1. lipnja 2015. do isplate, a u pobijanoj točki III. izreke naloženo je tuženiku u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 5.329,35 EUR, s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 30. ožujka 2026. do isplate.

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio nakon provedenog dokaznog postupka u kojem je izvršio uvid u isprave priložene u spis, saslušao svjedoke i zastupnika po zakonu tuženika te izveo knjigovodstveno-financijsko vještačenje, te utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu pružanja usluge smještaja i prehrane gostiju u razdoblju od 14. do 16. listopada 2014. godine. Tužitelj je pružio tuženiku navedenu uslugu i 11. svibnja 2015. ispostavio račun broj 8249/20/1 u iznosu od 6.224,44 EUR (ranije 46.898,04 kn), koji je djelomično plaćen, a ostao je neplaćen u utuženom iznosu od 2.179,00 EUR. Prvostupanjski sud je utvrdio da su stranke putem e-mail korespondencije ugovorile cijenu pružene usluge upućenim gostima i da su neosnovane tuženikove tvrdnje da je tužitelj pruženu uslugu trebao obračunati po cijenama obračunatim u prethodnom pravnom poslu. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije je utvrđeno da su cijene obračunate u predmetnom računu niže od onih iz tužiteljevog Cjenika za predmetno razdoblje. Odluka se temelji na odredbi članka 253., članka 262. stavka 1. i članka 29. stavaka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) i članka 451. stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), a odluka o troškovima parničnog postupka na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a.

3. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu u točkama I. i III. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 6. i 11. ZPP -a i žalbenog razloga iz članka 354. stavka 1. ZPP-a zbog pogrešne primjene odredbe članka 8. i članka 461.a ZPP-a. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i to članak 10. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti i članka 12. stavka 1. ZOO-a. Predlaže prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda ili ju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 462,21 EUR.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu ispitana je sukladno odredbi članka 365. i članka 467. stavka 1. ZPP-a, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. toga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka.

7. Predmetni spor je spor male vrijednosti pa se predmetna prvostupanjska presuda ne može pobijati zbog žalbenog razloga iz članka 354. stavka 1. ZPP -a i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud nije razmatrao navedene žalbene razloge.

8. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa ni povredom iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP -a na koju ukazuje žalitelj u svojoj žalbi. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude , a u obrazloženju su navedeni valjani i jasni razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu protivni priloženim ispravama ni iskazima saslušanih svjedoka i zastupnika po zakonu tuženika.

9. Neosnovan je žalbeni razlog iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP -a. Tuženiku je dana mogućnost raspravljanja pred sudom i on je tu mogućnosti iskoristio dostavom podnesaka, sudjelovanjem na ročištima u predmetnoj pravnoj stvari, predlaganjem dokaza i postavljanjem pitanja saslušanim svjedocima, zastupniku po zakonu tuženika i stalnom sudskom vještaku za financije.

10. Predmet tužbenog zahtjeva je isplata neisplaćenog dijela naknade u iznosu od 2.179,00 EUR za pruženu uslugu smještaja i prehrane gostiju koji je tuženik uputio tužitelju u razdoblju od 14. do 16. listopada 2014., a koju naknadu je tužitelj obračunao u računu broj 8249/20/1 od 11. svibnja 2015. u ukupnom iznosu od 6.224,44 EUR (ranije: 46.898,04 kn).

11. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće odlučne činjenice, koje ovaj sud sukladno odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a nije ovlašten ispitivati:

- tuženik je tužitelju uputio goste (35) na smještaj i hranu u razdoblju od 14. do 16. listopada 2014.,

- Stranke su visinu naknade za pružene usluge ugovorile e-mail komunikacijom,

- tužitelj je uslugu izvršio i za nju izdao račun broj 8249/20/1 od 11. svibnja 2015. u iznosu od 6.224,44 EUR (ranije: 46.898,04 kn),

- tuženik je 30. prosinca 2014. platio iznos od 4.045,44 EUR (ranije: 30.480,40 kn).

12. Između stranaka je bila sporna visina obračunate usluge. Tuženik je tvrdio da je tužitelj usluge trebao obračunati prema cijeni iz prethodnog pravnog posla te da njegova djelatnica, koja je prihvatila tužiteljevu ponudu u pogledu cijene, nije bila ovlaštena prihvatiti višu cijenu.

13. Neosnovane su tuženikove tvrdnje da njegova djelatnica nije bila ovlaštena prihvatiti višu cijenu za ugovorenu uslugu. Iz priložene e -mail korespondencije stranaka proizlazi da je djelatnica tuženika ugovarala uslugu koja je ispunjena sa službene e-mail adrese tuženika kojom se tuženik služi u svom poslovanju, da se radilo o pravnom poslu kojim su se stranke uobičajeno bavile i za što su registrirane i koje su sklapale djelatnice koje su sklopile i predmetni pravni posao pa tuženikov prihvat tužiteljeve ponude obvezuje u smislu odredbe članka 260. i čl. 262. st. 1. i 2. ZOO-a. Iz stanja u spisu ne proizlazi da su stranke imale raniji dogovor o visini naknade koja bi obvezivala tužitelja pa se neosnovano tuženik poziva na visinu cijene iz prethodnog pravnog posla.

14. Iz priložene e-mail korespondencije između stranaka proizlazi da su stranke ugovorile visinu naknade za izvršene usluge, a iz priloženog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije proizlazi da je tužitelj u predmetnom računu obračunao pružene usluge u skladu s ugovorenom naknadom pa ju je tuženik kao naručitelj dužan platiti sukladno odredbi članka 590. i članka 613. stavka 1. ZOO-a.

15. Neosnovano tuženik smatra da je pogrešno primijenjena odredba članka 12. stavka 1. ZOO-a. Predmetni pravni posao su stranke ugovorile na način kako su i ranije ugovarale takve poslove, što se odnosi i na visinu naknade za pružene usluge

– putem e-mail korespondencije.

16. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da tužitelj nije postupio sukladno odredbi članka 10. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti ("Narodne novine" broj: 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20,42/20, 126/21 i 15/24; dalje: ZUD). Navedenim zakonom se uređuju način i uvjeti pod kojima pravne i fizičke osobe mogu obavljati ugostiteljsku djelatnost (članak 1. ZUD-a). Tužitelj je pravna osoba koja obavlja i ugostiteljsku djelatnost i zato je tuženik s njom ugovarao predmetnu uslugu koju je tužitelj izvršio. Predmetni račun nije izdan gostima, već tuženiku koji je s tužiteljem ugovorio pružanje usluge za svoje goste.

17. Tuženik nije obrazložio zašto pobija odluku o troškovima parničnog postupka, a ovaj sud, sukladno odredbi člana 365. stavka 2. ZPP -a nije ovlašten po službenoj dužnosti ispitati pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

18. Sukladno odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a, tuženikovu žalbu valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

Zagreb, 11. lipnja 2026.

Sutkinja

Draženka Deladio