Poslovni broj: Usž-270/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Hrvoja Miladina, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić kao zapisničara, u upravnom sporu tužitelja AF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Vlado Vladiki, odvjetnik u Rijeci, Verdijeva 9, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878 radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-154/2023-9 od 10. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-154/2023-9 od 10. listopada 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, klasa: UP/II-563-01/21-03/6, urbroj: 511-01-149-22-63 od 4. siječnja 2023. i rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranske, broj: 511-09-15/2-UP- 6486/1-22 od 20. rujna 2022. (točka I. izreke), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Policijske uprave primorsko-goranske od 20. rujna 2022., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za proširenje razdoblja sudjelovanja u Domovinskom ratu od 30. svibnja 1990. do 31. prosinca 1991., za vrijeme pripadnosti Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi primorsko-goranskoj, na temelju članka 3. stavka 1. i 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 121/17., 98/19. i 84/21. – dalje: ZHBDR).
3. Tužitelj je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu iz svih zakonom dopuštenih razloga. Osporava zaključak suda da tužbeni zahtjev nije osnovan, te navodi da sud nije utvrdio činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje stvari, jer nije proveo dokazni postupak prema pravilima kojima je uređeno dokazivanje u parničnom postupku, niti je pravo stanje stvari utvrđeno u upravnom postupku sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP). Navodi da je kod donošenja prvostupanjskog rješenja valjalo ocijeniti njegove navode i ispitanih svjedoka, kao i priloženu materijalnu dokumentaciju, u kontekstu definicije pružanja doprinosa i sudjelovanja u aktivnostima obrane Republike Hrvatske u smislu članka 3. ZHBDR-a, a da osporeno niti prvostupanjsko rješenje nisu sastavljeni, odnosno obrazloženi sukladno članku 98. u svezi članka 120. ZUP-a. Smatra pogrešnim zaključak suda da nisu odlučni njegovi navodi da su policijski službenici istih radnih zadaća i položaja ostvarili predmetni status, jer to predstavlja povredu načela zakonitosti, razmjernosti i utvrđenja materijalne istine, s obzirom da se zakon na osobe praktički u istovjetnoj situaciji primjenjuje različito, a ocjena dokaza u tom segmentu tvrdnje je u potpunosti izostala. Poziva se na navode svjedoka KF i VF iz kojih je razvidno da je PP Opatija, a time i on, 1990. i 1991. godine provodila obuku službenika za ratna djelovanja, koja se sastojala od praktičnog i od teorijskog dijela. Napominje da suprotno stavu upravnih tijela teorijski dio obuke nije identičan onom za redovitu obuku policijskih službenika, te da se ne može prihvatiti tvrdnja da se radi o redovitim zadaćama i standardiziranoj obuci, a što proizlazi i iz navoda svjedoka HF. Navodi da su iskazi svjedoka prilagođeni donošenju negativne odluke, te da je suprotno tim iskazima zaključeno da svjedoci negiraju njegovu uključenost u obuku. Ističe da sud nije pojasnio zaključak da navodno nije sudjelovao u pregovorima s pripadnicima JNA (Delnice) i ostvarivanju uspjeha povrata sanduka kemijskih sredstava u PU Rijeka, niti u pregovorima o povratu minsko-eksplozivnih sredstava s pripadnicima JNA iz skladišta Lisac, iako tu činjenicu svjedoci potvrđuju. Citira dijelove iskaza svjedoka iz kojih proizlazi da je sudjelovao u tim zadaćama, kao i u svim oblicima obuke pripadnika ZNG-e, te vršio izbor i popunu kadrova za pričuvni sastav, obuku pričuvnog sastava i nadzor istih, svakodnevno vršio kontrolu na terenu objekata od značaja, sastavljao raspored službe, knjige sati i izdavao i potpisivao radne naloge, a pod okolnostima ratne ugroze predmetnog područja , sudjelovao u blokadi vojnih objekata kao i ostalih zadaća u svrhu obrane Republike Hrvatske. Smatra da se sud na sve to morao osvrnuti, te da su navodi o nepostojanju izravne opasnosti i njegovom nesudjelovanju u navedenim aktivnostima nedopušteni. Ističe da sama činjenica neposredne blizine i ratne spremnosti neprijateljskih vojnih jedinica, kao i prijetnje napadima ukazuje na neposrednu ugrozu, te da sud pogrešno tumači članak 3. stavak 3. ZHBDR-a. S obzirom da je jedini službenik u odnosu na ostale sudionike, kojima je status priznat, pripadnik srpske nacionalnosti i kojem isti status nije priznat, smatra da je došlo i do povrede relevantnih odredaba Zakona o suzbijanju diskriminacije. Predlaže da ovaj Sud pobijanu presudu preinači na način da tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti, a podredno da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Potražuje trošak za sastav žalbe u iznosu od 625,00 eura sa PDV-om.
4. Tuženik nije dostavio sudu odgovor na žalbu tužitelja.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda žalbom pobija niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Prema stanju spisa razvidno je da je prvostupanjski sud, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke, a koje proizlaze iz ispitnog postupka i dokaza provedenih u upravnom postupku, te nakon održane usmene rasprave, pravilno utvrdio činjenice koje su odlučne za rješavanje o zahtjevu tužitelja za utvrđivanje razdoblja sudjelovanja u Domovinskom ratu, odnosno predmetnoj upravnoj stvari sukladno mjerodavnim odredbama ZHBDR-a. Suprotno navodima žalbe, sud je kod donošenja odluke uzeo u obzir relevantne navode svjedoka saslušanih u upravnom postupku i iskaz samog tužitelja, sadržaj kojih iskaza je detaljno iznesen u obrazloženju prvostupanjskog rješenja od 20. rujna 2022., kao i podatke iz službene evidencije tuženika, na temelju kojih su u upravnom postupku i sporu utvrđeni poslovi i zadaci koje je tužitelj obavljao kao pripadnik djelatnog sastava Policije odnosno za vrijeme radnog odnosa u Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi primorsko-goranskoj, od 30. svibnja 1990. do 31. prosinca 1991., za koje je podnio zahtjev za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata (u razdoblju od 1. svibnja 1984. do 31. ožujka 1990. raspoređen na radno mjesto operativni radnik za poslove obrambenih priprema i društvene samozaštite u Stanici javne sigurnosti Opatija, od 1. travnja 1990. raspoređen na radno mjesto operativni radnik za suzbijanje kriminaliteta u istoj stanici, a od 1. srpnja 1990. do 31. prosinca 1991. raspoređen na radno mjesto pomoćnik komandira Stanice Milicije u Stanici javne sigurnosti Opatija), a koje aktivnosti tužitelj iznosi i opisuje u ovoj žalbi. Prvostupanjski je sud dao mogućnost strankama izjasniti se o relevantnim činjenicama i pravnim pitanjima u predmetnom upravnom sporu, te je razmotrio navode stranaka i dao dostatne razloge za odbijanje daljeg provođenja dokaza, kao i valjane razloge za ocjenu osporavanog rješenja tuženika zakonitim. Obrazloženje presude sačinjeno je sukladno odredbi članka 119. stavka 5. ZUS-a, te sadrži dostatne i razumne razloge koji opravdavaju njezino donošenje, dok se pravno shvaćanje izraženo u presudi zasniva na pravilnom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava, koje je sukladno pravnom stajalištu i dosljednoj praksi ovoga Suda.
8. Prema ocjeni ovoga Suda, poslovi i zadaci koje je tužitelj, prema navodima svjedoka i vlastitim navodima, obavljao u spornom razdoblju, uključujući i provođenje obuke službenika za ratna djelovanja te sudjelovanje u pregovorima , ne mogu se smatrati neposrednim sudjelovanjem u obrani, odnosno oružanim otporom agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom u smislu odredbe članka 3. stavka 2. ZHBDR-a. Iako je tužitelj svojim aktivnostima nedvojbeno dao značajan doprinos tijekom Domovinskog rata i pridonio obrani suvereniteta Republike Hrvatske, pravilno je u postupku utvrđeno da nije dokazano da ispunjava kumulativno propisane pretpostavke za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u traženom razdoblju. Na zakonitost osporenog rješenja tuženika nije od utjecaja činjenica što je eventualno drugim osobama, u drugim upravnim postupcima, taj status bio utvrđen, a kako to navodi i sud u obrazloženju presude. Paušalni navodi o povredi Zakona o suzbijanju diskriminacije ne ukazuju u dovoljnoj mjeri na mogućnost da je tužitelj diskriminiran po osnovi nacionalne pripadnosti.
9. S obzirom na izneseno, prema ocjeni ovoga Suda, pobijanom presudom tužbeni zahtjev je osnovano odbijen, te navodi žalbe nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke. Stoga je, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.
10. Zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a (točka II. izreke).
U Zagrebu 11. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
