Poslovni broj: Usž-4773/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja EŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Martina Alagić, odvjetnica u Vukovaru, J. J. Strossmayera 14C, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi svojstva osiguranika, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5711/23-4 od 19. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5711/23-4 od 19. rujna 2025.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-140-10/23-03/03443029975, URBROJ: 341-99-11/2-23-4976 (ispravno glasi: 341-99-11/2-23-4967) od 19 listopada 2023. (točka I. izreke) i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I-140-10/23-03/03443029975, URBROJ: 341-25-11/2-23-106430 od 14. rujna 2023., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznanje svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja po osnovi obavljanja obrtničke djelatnosti u razdoblju od 1. rujna 2020. do 31. prosinca 2021.
3. Tužitelj žalbom pobija presudu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. i 39/26. - dalje: ZUS). Stav prvostupanjskog suda da u skladu sa Zakonom o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22. – dalje: ZOMO) i Zakonom o doprinosima („Narodne novine“, 84/08., 152/08., 94/09., 18/11., 22/12., 144/12., 148/13., 41/14., 143/14., 115/16., 106/18., 33/23., 114/23. i 152/24.) nije mogao biti osiguran po osnovi radnog odnosa i osnovi obavljanja obrtničke djelatnosti, smatra nepravilnim, pogrešnim i isključivo na njegovu štetu. Smatra da je kumulativno mogao ostvariti dvostruko svojstvo osiguranika jer niti jedan propis ne sadrži odredbu koja to onemogućava. Ponovno ističe da ZOMO ne sadrži odredbe kojima je zabranjeno stjecati svojstvo osiguranika po dvije osnove obveznog mirovinskog osiguranja, ali i da se prema Zakonu o doprinosima ,djelatnost obrta, koju je obavljao istodobno uz radni odnos, smatra drugom djelatnošću. Citira članak 183. stavak 1. Zakona o doprinosima i članak 30. stavak 2. ZOMO-a te navodi da prijava po dvije osnove nije zabranjena, a što znači da je dopuštena jer bi u protivnom imao pravo na povrat doprinosa uplaćenih na ime mirovinskog osiguranja po osnovi obavljanja obrta. Ističe da je postupanjem javnopravnih tijela i prvostupanjskog suda stavljen u diskriminatorni položaj i da mu je nanesena šteta u smislu gubitka 16 godina staža. Upire na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-515/2018 od 4. svibnja 2021. na koju se pozivao tijekom upravnog spora, a koju sud uopće nije razmatrao kod donošenja odluke. Predlaže poništiti pobijanu presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu smatra žalbu neosnovanom jer je prvostupanjska presuda donesena na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, bez povrede pravila postupka i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Predlaže odbiti žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
7. Upravni postupak pokrenut je zahtjevom tužitelja od 26. lipnja 2022. za poništenje prijave na osiguranje na nepuno radno vrijeme u društvu Revolvo d.o.o., uspostavljeno od 1. rujna 2020. i priznanje svojstva osiguranika po osnovi obavljanja obrtničke djelatnosti sve do 31. prosinca 2021. na temelju članka 40. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21.) . Odluke javnopravnih tijela temelje se, u bitnome, na utvrđenju da je tužitelj bio u radnom odnosu kod poslodavca Revolvo d.o.o. u razdoblju od 1. rujna 2020. do 31. prosinca 2021. u nepunom radnom vremenu u trajanju od 36 minuta i da je u navedenom razdoblju ostvario svojstvo osiguranika i staž osiguranja, a s obzirom na mjerodavne odredbe ZOMO-a i Zakona o doprinosima, iz kojih proizlazi da se samostalna djelatnost (djelatnost obrta), koju je tužitelj obavljao istodobno uz osiguranje po osnovi radnog odnosa, smatra drugom djelatnošću, zbog čega nije bilo zakonske osnove da mu se prizna svojstvo osiguranika iz mirovinskog osiguranja po osnovi obavljanja obrtničke djelatnosti u razdoblju od 1. rujna 2020. do 31. prosinca 2021.
8. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, a uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio da su osporeno i prvostupanjsko rješenje doneseni u pravilno provedenom upravnom postupku te na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pri tome na sve tužbene navode. Time je sud postupio u skladu s člankom 119. stavkom 5. ZUS-a.
9. Pri tome je prvostupanjski sud potvrdio stav tuženika da, u skladu s odredbama ZOMO-a i Zakona o doprinosima, radnik koji je osiguran na mirovinsko osiguranje po osnovi radnog odnosa ne može istovremeno biti osiguran po osnovi obavljanja obrtničke djelatnosti.
10. S navedenim pravnim shvaćanjem ovaj Sud se ne može složiti i ne može ga ocijeniti zakonitim, imajući na umu odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U- III-515/2018 od 4. svibnja 2021. Međutim, navedeno nije od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari s obzirom na činjenice i okolnosti konkretnog slučaja.
11. Ustavni sud Republike Hrvatske je u navedenoj odluci jasno i nedvosmisleno izrazio shvaćanje da je dopunski rad bez iznimke zakonski dopušten i stoga moguć svim pravnim subjektima koji su zaposleni u punom radnom vremenu jer ZOMO ne sadrži odredbe kojima je zabranjeno stjecati svojstvo osiguranika po dvije osnove obveznog mirovinskog osiguranja.
12. Navedeno pravno shvaćanje zauzeto je u predmetu u kojem je za podnositelja ustavne tužbe, kao samostalnog obveznika uplate doprinosa zbog obavljanja samostalne djelatnosti (svojstvo osiguranika po članku 10. stavku 2. ZOMO-a), prijavu na osiguranje podnio poslodavac s kojim je sklopio ugovor o radu na određeno vrijeme (svojstvo osiguranika po članku 9. stavku 1. točki 1. ZOMO-a). Navedena prijava je u upravnom postupku odbijena uz obrazloženje da osoba koja je osigurana na mirovinsko osiguranje po osnovi samostalnog obavljanja profesionalne djelatnosti, ne može istodobno biti osigurana po osnovi radnog odnosa koji obavlja kod drugog poslodavca na temelju ugovora o radu.
13. Međutim, u predmetnom slučaju iz spisa upravnog postupka proizlazi da je rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela, KLASA: UP/I 140-10/22- 03/03443029975, URBROJ: 341-25-11/2-22-14063 od 27. siječnja 2022. tužitelju utvrđen prestanak svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja po osnovi obavljanja obrtničke djelatnosti s 31. kolovoza 2020. Predmetno rješenje je doneseno po zahtjevu tužitelja, a nakon što je utvrđeno da je tužitelj od 9. listopada 2001. obvezno osiguran na mirovinsko osiguranje po osnovi obavljanja obrtničke djelatnosti i da za isto nije uspostavljena prijava o prestanku osiguranja, a od 1. rujna 2020. je obvezno osiguran na mirovinsko osiguranje po osnovi radnog odnosa u skladu s člankom 9. stavkom 1. točkom 1. ZOMO-a na temelju prijavno-odjavnih podataka poslodavca Revolvo d.o.o. (rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela od 27. siječnja 2022.).
14. Prijavni podaci o radnom odnosu na temelju ugovora o radu uspostavljeni su na temelju prijave poslodavca (od 1. rujna 2020.) za vrijeme obavljanja obrtničke djelatnosti te je odjava tužitelja s mirovinskog osiguranja po osnovi obavljanja obrtničke djelatnosti provedena na temelju njegovog zahtjeva (prestanak s 31. kolovoza 2020.), o čemu je javnopravno tijelo donijelo rješenja koja tužitelj nije osporavao. S obzirom na pravomoćnost navedenih rješenja, njihova pravilnost i zakonitost ne može se preispitivati u sporu pokrenutom radi ocjene zakonitosti odluke donesene u postupku povodom novog zahtjeva tužitelja za utvrđenje svojstva osiguranika, posebno imajući na umu činjenicu da je zahtjevom u ovom upravnom postupku tražio priznanje svojstva osiguranika čiji je prestanak zahtijevao u ranije pravomoćno okončanom upravnom postupku (rješenje od 27. siječnja 2022.).
15. Iz navedenog razloga ovaj Sud smatra da u konkretnom slučaju nije primjenjivo pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke, broj: U-III-515/2018 od 4. svibnja 2021. jer se ne radi o istoj činjeničnoj situaciji, osobito stoga što su ranija rješenja kojima je tužitelju utvrđeno svojstvo osiguranika u mirovinskom osiguranju po osnovi radnog odnosa, odnosno prestanak tog svojstva po osnovi obavljanja obrtničke djelatnosti, pravomoćna.
16. Imajući na umu sve prethodno navedeno, u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da se radi o istovjetnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao u ustavnopravnom predmetu, odnosno o nejednakom postupanju u usporedivoj situaciji niti o diskriminaciji, za koju tužitelj ne navodi osnovu iz članka 1. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine", 85/08. i 112/12.) po kojoj smatra da je diskriminiran, zbog čega navedeni prigovor nije osnovan.
17. Tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih relevantnih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok bitne povrede odredbi upravnog spora, kao ni povrede ustavnih prava tužitelja ovaj Sud nije našao.
18. S obzirom na to da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom, to je u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a prvostupanjski sud pravilno odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
19. Napominje se prvostupanjskom sudu da je očitu omašku u pisanju URBROJ -a osporenog rješenja tuženika u izreci presude dužan ispraviti u skladu s člankom 124. stavkom 1. ZUS-a.
20. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 11. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
