Poslovni broj: Usž-3830/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice NR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Jelena Majstorović, odvjetnica u Rijeci, Sokol kula 6, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. broj 1, OIB: 66486182714, radi posebnog staža u jednostrukom trajanju, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1797/2024-8 od 18. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1797/2024-8 od 18. lipnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelj ice za poništenje rješenja tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 117- 03/24-01/1, URBROJ: 512-2501-24-2 od 10. rujna 2024. i rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Rijeka, KLASA: UP/I 117-03/24-01/1, URBROJ: 512M2-71-24-2 od 3. srpnja 2024. te radi priznanja tužiteljici posebnog staža u jednostrukom trajanju za razdoblje od 22. svibnja 1997. do 31. svibnja 1999.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 3. srpnja 2024., kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za priznanje posebnog staža u jednostrukom trajanju za razdoblje od 23. kolovoza 1996. do 31. svibnja 1999.
3. Tužiteljica žalbom pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. i 39/26. - dalje: ZUS). Ponavljajući u cijelosti navode iz tužbe, smatra da je sud nekritički prihvatio utvrđenje tuženika da se ne nalazi u službenim evidencijama kao hrvatski branitelj iz Domovinskog rata, zbog čega ne ispunjava uvjete za izdavanje potvrde o posebnom stažu u jednostrukom trajanju. Ističe da u ovome postupku traži priznanje osnovnog radnog staža kojeg je u razdoblju od 22. svibnja 1997. do 31. svibnja 1999. odradila kod tuženika. Smatra da činjenica neurednog vođenja evidencija ne smije ići na njezinu štetu i ne smije biti uskraćena za legitimna očekivanja, a o čemu postoji brojna upravnosudska i europska praksa. Navodi da je izgubila povjerenje u javne službe i da je postupanjem javnopravnih tijela oštećena u financijskom i statusnom smislu. Predlaže poništiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pri tome na sve tužbene navode (članak 119. stavak 5. ZUS-a).
8. Predmetni upravni postupak pokrenut je zahtjevom tužiteljice od 14. lipnja 2024. za priznanje posebnog staža u jednostrukom trajanju za razdoblje od 23. kolovoza 1996. do 31. svibnja 1999. za vrijeme mobilizacije u Zapovjedništvu V. zbornog područja Rijeka (VP 1043) na temelju članka 121. stavka 2. Zakona o obrani („Narodne novine“, 73/13., 75/15., 27/16., 110/17., 30/18., 70/19. i 155/23. – dalje: Zakon).
9. Suprotno navodima tužiteljice, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenice koje su odlučne za rješavanje predmetne upravne stvari, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke tuženika, kao i činjenice koje je sam utvrdio u sporu na temelju priloženih dokaza i navoda tužitelj ice iznesenih tijekom upravnog postupka. Sud je, ocjenjujući provedene dokaze, utvrdio da tužiteljica ne ispunjava uvjete iz članka 121. stavka 1. Zakona u vezi s člankom 55. stavkom 3. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine", 121/17., 98/19., 84/21. i 156/23.) te je za svoju odluku dao dostatno i razumno obrazloženje koje ovaj Sud prihvaća u cijelosti.
10. Iz članka 121. stavka 1. Zakona proizlazi da pripadnicima Ministarstva obrane, Oružanih snaga i Ministarstva unutarnjih poslova računa kao poseban staž u dvostrukom trajanju vrijeme provedeno u Domovinskom ratu u razdoblju od 30. svibnja 1990. do 30. lipnja 1996. Prema shvaćanju ovog Suda, iako u stavku 2. istog članka Zakona nije navedeno razdoblje u kojem se za nezaposlene mobilizirane osobe i obveznike radne obveze vrijeme provedeno u civilnoj zaštiti, službi motrenja i obavješćivanja i izvršavanju radne obveze računa kao staž u jednostrukom trajanju, radi o istom razdoblju iz stavka 1. tog članka (od 30. svibnja 1990. do 30. lipnja 1996.).
11. Imajući na umu navedeno, pravilno je tijekom upravnog postupka i upravnog spora utvrđeno da tužiteljica nema priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za priznanje traženog prava na temelju članka 121. stavka 1. Zakona, dok razdoblje od 23. kolovoza 1996. do 31. svibnja 1999. zakonodavac nije predvidio kao razdoblje u kojem se može priznati poseban staž u dvostrukom trajanju na temelju članka 121. stavka 1. Zakona ili u jednostrukom trajanju na temelju članka 121. stavka 2. Zakona.
12. Iako je zbog nepostojanja priznatog statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i navoda tužiteljice na osnovi kojih traži priznanje posebnog staža, njezin zahtjev tijekom upravnog postupka i upravnog spora trebalo razmotriti i na temelju članka 121. stavka 2. Zakona, navedeni propust ne dovodi do drugačijeg rješavanja ove upravne stvari jer razdoblje u kojem je tužiteljica bila mobilizirana ne ulazi u razdoblje predviđeno člankom 121. Zakona, a u skladu sa shvaćanjem ovog Suda iznesenim u točki 10. obrazloženja ove presude.
13. Tužiteljica razlozima navedenima u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede odredaba upravnog spora i ustavnih prava ovaj Sud nije našao.
14. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 11. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
