Poslovni broj: Usž-1112/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat - Paliska i Hrvoja Miladina, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ND, državljanina Republike Indije, smještenog u Prihvatnom centru za strance Obedišće Ježevsko, kojeg zastupa opunomoćenik Stjepan Babić odvjetnik u Zagrebu, Vodovodna 13/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo, Dugo Selo, Ulica Antuna Mihanovića 2, radi napuštanja Republike Hrvatske, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3907/2025- 8 od 20. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
Žalba tužitelja se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3907/2025-8 od 20. veljače 2026.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Upravnog suda u Zagrebu, Us I-3907/2025-8 od 20. veljače 2026. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo, Klasa: UP/I-216-04/25-01/30, Urbroj: 511-19-38-25-58 od 01. rujna 2025. godine (točka I. izreke), odobrena je besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu (točka II. izreke) te je naloženo tuženiku da isplati odvjetniku Stjepanu Babiću iz Zagreba, Vodovodna 13/I, pružatelju pravne pomoći, za sastav tužbe iznos od 500,00 EUR i za pristup na ročište dana 16. veljače 2026. g. iznos od 500,00 EUR, ukupno 1.000,00 EUR i na taj iznos i 25% PDV-a što je 250,00 EUR i što onda sveukupno iznosi 1.250,00 EUR (slovima: tisućudvijestotinepedeset eura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć (toka III. Izreke).
2. Rješenjem tuženika Klasa: UP/I-216-04/25-01/30, Urbroj: 511-19-38-25-58 od 01. rujna 2025. pod točkom 1. izreke tužitelj se protjeruje iz Republike Hrvatske, pod točkom 2. izreke utvrđuje se da tužitelj nezakonito boravi u Europskom gospodarskom prostoru (u daljnjem tekstu EGP) i dužan je napustiti EGP dok se pod točkom 3. utvrđuje da se tužitelju određuje zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj u trajanju od 1 godine, računajući od dana prisilnog udaljenja iz Republike Hrvatske . Pod točkom 4. izreke utvrđuje se da će se tužitelj prisilno udaljiti u matičnu zemlju Indiju ili drugu (treću državu).
3. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih razloga propisanih člankom 126. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24 i 39/26 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske , dalje: ZUS). U žalbi, u bitnome, navodi da je sud neosnovano prihvatio navode tuženika da je tužitelj "svjesno i grubo prekršio pravne propise" te da činjenica da je bio suvozač u vozilu s krivotvorenim pločicama ne dokazuje njegovu kaznenu odgovornost niti namjeru, kao i da u odnosu na njega nije donesena pravomoćna presuda za kazneno djelo. Smatra da sud zanemaruje da je bio samo putnik u vozilu te da nije mogao znati za neregularnost registarskih oznaka. Nadalje, smatra da je izrečena mjera zabrane ulaska od jedne godine nerazmjerna te ukazuje da je zakonski minimum tri mjeseca. Navodi da je obrazloženje presude kontradiktorno jer se temelji na pretpostavkama o krivnji za kazneno djelo koje nije dokazano u sudskom postupku, čime se izravno krši presumpcija nevinosti. Polazeći od razloga iznesenih u žalbi, proizlazi da predlaže poništiti u dijelu u kojem nije uspio (točka I. izreke).
4. Tuženik, u odgovoru na žalbu, navodi da je sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo te nije povrijedio pravila sudskog postupka. Ističe da je u upravnom postupku utvrđeno da tužitelj nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj te da mu je zakoniti boravak istekao 25. siječnja 2025. Navodi da pravna i činjenična osnova za donošenja pobijanog rješenja nije počinjenje kaznenog djela nego nastavak nezakonitog boravka nakon isteka valjanog odobrenja za boravak te nepostupanje po nalogu nadležnog tijela za napuštanje Europskog gospodarskog prostora u propisanom roku, pa smatra da donošenje ili nedonošenje presude o počinjenju kaznenog djela nije odlučno. Smatra također da mjera od godine dana zabrane ulaska u RH nije nerazmjerna, s obzirom na to da je donesena u trajanju znatno kraćem od najdulje određenog vremena zabrane od pet godina. Poziva se na odredbu članka 190. i 183. Zakona o strancima („Narodne novine“ 133/20, 114/22, 151/22 dalje ZoS). Predlaže da Sud obije žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu upravnog suda u granicama žalbenih razloga u skladom sa člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.
7. Pobijana presuda temelji se na utvrđenju da je tužitelj, u smislu odredbe članka 183. stavka 1. ZoS-a nezakonito boravio u Republici Hrvatskoj nakon 25. siječnja 2025.. te je, uz primjenu odredbi tog članka te članka 190. stavka 1. ZoS-a doneseno osporeno rješenje od 1. rujna 2025.
8. Prvostupanjski je sud dao mogućnost strankama izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima u predmetnom upravnom sporu ( članka 6. ZUS -a) te je pravilno i potpuno utvrdio činjenice koje su odlučne za rješavanje predmetne upravne stvari, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja pobijane odluke tuženika, koje odlučne činjenice tužitelj ne spori. Prvostupanjski sud odgovorio je na prigovore tužitelja, s kojim obrazloženjem je u cijelosti suglasan i ovaj Sud. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja dok se pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi zasniva na pravilnom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
9. Ostali navodi tužitelja, o tome da nije utvrđeno da je počinio kazneno djelo, kao i činjenica da je bio suvozač u vozilu nisu odlučni. Ovo stoga što se radi o upravnom, a ne o kaznenom postupku, te pravna i činjenična osnova za donošenje pobijanog rješenja nije počinjenje kaznenog djela nego nezakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, koju činjenicu tužitelj ne osporava. I ovaj Sud prihvaća obrazloženje tuženika da mjera zabrane ulaska u Republiku Hrvatsku od godine dana nije nerazmjerna, s obzirom na to da je izrečena unutar limita propisanih zakonom, da je znatno kraća od mjere najduljeg trajanja (pet godina), a uzevši u obzir duljinu nezakonitog boravka tužitelja u Republici Hrvatskoj te okolnosti pod kojima je zatečen u nezakonitom boravku (na autocesti A3 u blizini NP Slavonski Brod istok, u 23,25 sati, kojom prilikom je, po zaustavljanju od strane nadležnih policijskih službenika, zajedno s vozačem, pokušao pobjeći iz vozila).
10. Slijedom iznijetog, trebalo je, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 11. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić - Babić
