Poslovni broj: Usž-74/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Hrvoja Miladina, članova vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja HV, [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Davor Pavičić, odvjetnik u odvjetničkom društvu Pavičić & partneri d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva 20/II, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, uz sudjelovanje zainteresirane osobe [obrt], obrt za proizvodnju i gradnju građevinske stolarije, [adresa], koju zastupa opunomoćenica Božana Zadro, odvjetnica u Zagrebu, Samoborska cesta 96a, radi ozljede na radu, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-6184/2023-14 od 26. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-6184/2023-14 od 26. studenog 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, klasa: UP/II-502- 03/23-01/786, urbroj: 338-01-06-05-23-02 od 13. studenog 2023., kao i zahtjev za naknadu troška upravnog spora (točka I. izreke), te je naloženo tužitelju da zainteresiranoj osobi nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu 2.500,00 eura u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude (točka II. izreke).

2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, klasa: UP/I- 502-03/23-02/2913, urbroj: 338-21-02-02-23-03 od 12. kolovoza 2023. Tim rješenjem tužitelju ozljeda pretrpljena 20. lipnja 2023. pod dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji S51 (otvorena rana podlaktice) nije priznata ozljedom na radu, te mu u svezi navedene ozljede nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom predviđenih razloga. Navodi da prvostupanjski sud nije odlučio o dijelu tužbenog zahtjeva kojim je predlagao poništenje prvostupanjskog rješenja, stoga predlaže sukladno odredbi članka 120. Zakona o upravnim sporovima donijeti dopunsku presudu. Smatra nezakonitom presudu prvostupanjskog suda kojom je osporeno rješenje tuženika ocijenjeno zakonito, te potvrđena pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava u upravnom postupku, a što je i potvrđeno nalazom i mišljenjem sudskog vještaka Marijana Kamenjaševića. Navodi da prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke nije savjesno i brižno ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, zbog čega je došlo do bitne povrede odredaba upravnog spora iz članka 126. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima i pogrešne primijene materijalnog prava. Ističe da pobijana presuda ne sadrži obrazloženje u skladu s odredbom članka 119. stavka 5. Zakon o upravnim sporovima, jer nije ocjenjeno dopunsko očitovanje vještaka dano na održanom ročištu, a koji vještak je utvrdio i propuste na strani poslodavca. Ističe da je vještak naveo da poslodavac nije osigurao rad na siguran način, jer nije izdao pisane upute za rad. Zbog navedenog smatra da je pogrešno zaključeno da je ozljeda nastala njegovim skrivljenim i nesavjesnim ponašanjem. Poziva se na presudu ovog Suda, poslovni broj: Usž-2809/2021-3 od 20. travnja 2022. Smatra da je upravo na poslodavcu teret dokaza da mu je omogućio rad na siguran način sukladno odredbama Zakona o zaštiti na radu, te da postojanje pisanih uputa ne bi spriječilo nastanak predmetne ozljede. Zaključuje da propust poslodavca ne može imati manju težinu od propusta radnika. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno odbio tužbeni zahtjev, zbog čega osporava i odluku o troškovima spora. Navodi da je pogrešno ocijenjen osnovanim trošak zainteresirane osobe, koja tijekom upravnog spora nije iznosila navode koji su u bitnom različiti od navoda istaknutih u upravnom postupku. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti prvostupanjsku presudu i donijeti presudu kojom će u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška zajedno sa troškom sastava žalbe.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. i 39/26. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), Sud žalbene razloge tužitelja nalazi neosnovanim. Suprotno navodima tužitelja , presuda prvostupanjskog suda donesena je na temelju relevantnih činjenica pravilno utvrđenih u upravnom postupku i sporu, te je uz pravilnu primjenu materijalnog prava odbijen tužbeni zahtjev. Pritom prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede pravila postupka, a presuda sadrži obrazloženje u cijelosti u skladu s odredbom članka 119. stavka 5. ZUS-a.

7. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je predmetni postupak pokrenut na zahtjev poslodavca 18. srpnja 2023. prijavom ozljede na radu pretrpljenom 20. lipnja 2023. u vrijeme obavljanja poslova, po dijagnozi šifre S 51 prema MKB -10 klasifikaciji. Prvostupanjsko upravno tijelo je na temelju dokumentacije spisa predmeta, kao i izjave samog tužitelja, donijelo rješenje kojim se tužitelju ne priznaje navedena ozljeda kao ozljeda na radu, s obzirom na to da je ozljeda nastala skrivljenim i nesavjesnim ponašanjem tužitelja. Tuženik je potvrdio pravilnost prvostupanjskog rješenja i odbio žalbu.

8. Prvostupanjski sud je radi pravilnosti i potpunosti utvrđivanja činjeničnog stanja i otklanjanja prigovora tužitelja u sudskom sporu proveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku zaštite na radu Marijanu Kamenjaševiću. Sudski vještak je u nalazu i mišljenju iz listopada 2024. na okolnost nastanka ozljede i pravilnosti postupanja tužitelja i poslodavca sukladno propisima o zaštiti na radu, naveo da je predmetna ozljeda nastala nesavjesnim, skrivljenim i neodgovornim ponašanjem tužitelja na radu, koji prilikom izvođenja radnog zadatka nije vodio računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, niti o sigurnosti i zaštiti zdravlja drugog radnika, čime je prekršio odredbe Zakona o zaštiti na radu. Pritom vještak obrazlaže da u provedenom inspekcijskom postupku nisu utvrđeni propusti poslodavca, međutim da prema dostupnim podacima spisa predmeta ne proizlazi da je poslodavac izradio pisane upute na temelju kojih se osigurava provedba rada u skladu s pravilima zaštite na radu. Vještak je na ročištu održanom 19. studenog 2024. odgovorio na upite i prigovore tužitelja, te izjavio da sa sigurnošću ne može tvrditi da bi postojanje pisanih uputa spriječilo predmetnu ozljedu na radu, a punomoćnik tužitelja nije imao primjedbi na navedeni dopunski nalaz i mišljenje vještaka.

9. Prema ocjeni ovog Suda, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom i tumačenjem odredbi Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj: 80/13., 137/13., 98/19. i 33/23.) uvažavajući cjelokupnost dokumentacije, kao i nalaz i mišljenje sudskog vještaka zaštite na radu, koji je iznio sve relevantne činjenice za donošenje odluke u predmetnoj upravnoj stvari, te odgovorio na primjedbe tužitelja, odbio tužbeni zahtjev.

10. Odredbom članka 67. stavka 1. točke 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano je da se ozljedom na radu u smislu tog Zakona, ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnom mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti ili na redovnom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga (opravljanje vozila pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i slično).

11. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski je sud odluku utemeljio na dokazima pribavljenim u upravnom postupku, kao i nalazu i mišljenju sudskog vještaka. Naime, u upravnom postupku i sporu je na temelju očitovanja tužitelja i drugog radnika te zapisnika Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor zaštite na radu, klasa: 116-04/23-07/218 urbroj: 443-02-05-09/23-5 od 21. srpnja 2023. pravilno utvrđeno da je do ozljede na radu došlo zbog skrivljenog i nesavjesnog ponašanja tužitelja pri obavljanju poslova protivno odredbama Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj: 7/14., 118/14., 94/18. i 96/18.) Pri tome je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način, te je imao propisanu zaštitnu opremu.

12. Prema ocjeni ovog Suda, u upravnom sporu su na pravilan način ocijenjene sve činjenice i dokazi ključni za donošenje zakonite odluke. Prvostupanjski sud je pravilno prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka, koji je sukladno podacima spisa predmeta i priloženoj dokumentaciji zaključio da je do ozljede došlo zbog skrivljenog i nesavjesnog postupanja tužitelja, zbog čega primjenom odredbe članka 67. stavka 1. točke 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju tužitelju pretrpljena ozljeda nije priznata ozljedom na radu.

13. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja u pogledu usmenog očitovanja vještaka, koji je odgovarao na hipotetski postavljena pitanja, bez da ih se dovelo u korelaciju s konkretnom situacijom, u svezi pisanih uputa za rad (s tim da je vještak i izjavio da sa sigurnošću ne može tvrditi da bi eventualno postojanje pisanih uputa spriječilo predmetnu ozljedu). Naime, iz iskaza samog tužitelja i svjedoka ĆV, koji je s njim obavljao demontažu stare stijenke i montažu nove, proizlazi da je u stropu zaostao dio stare stijenke koji se nije mogao izvući, te dok je radnik ĆV otišao u automobil po „pajser“ kako bi se zaglavljeni dio izvukao, tužitelj je prema njegovom iskazu „svom snagom povlačio preostali dio čeličnog okvira pri tome stojeći na trećem (zadnjem) gazištu aluminijskih ljestvi, te da je u trenutku kada je taj dio naglo popustio izgubio ravnotežu i pao“. Stoga nedostatak pisanih uputa za obavljanje konkretne radnje, pored činjenice da provedenim inspekcijskim nadzorom nisu utvrđeni propusti poslodavca, kao i utvrđena činjenica da tužitelj nije postupao s dužnom pažnjom, ne dovodi do drugačije odluke. Pozivanje tužitelja na presudu ovog Suda, poslovni broj: Usž-2809/2021-3 od 20. travnja 2022., a u kojem predmetu su inspekcijskim nadzorom utvrđeni bitni propusti poslodavca koji su u izravno-uzročnoj vezi sa samim ozljeđivanjem, također nije relevantno.

14. U svezi prigovora tužitelja da sud nije odlučio o svim tužbenim zahtjevima treba reći da prema ustaljenoj upravnosudskoj praksi (odluke ovog Suda poslovni broj: Usž- 2022/2015 od 2. prosinca 2015., Usž-599/2015 od 2. srpnja 2015. i dr.) sud nije vezan doslovnim sadržajem tužbenog zahtjeva i nije vezan procesnopravnim kvalifikacijama tužbenog zahtjeva. Naime, ovlast odnosno obveze upravnog suda prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu propisane su kogentnim odredbama članka 116. i 117. ZUS -a.

15. S obzirom na to da tužitelj u žalbi ne iznosi navode koji bi doveli u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, kao i pravilnost primjene materijalnog prava, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

16. Suprotno žalbenim razlozima prvostupanjski sud je pravilno odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora pozivom na odredbu članka 147. stavka 1. ZUS-a, jer je tužitelj izgubio spor. Prvostupanjski sud je odluku o zatraženom trošku zainteresirane osobe temeljio na pravilnoj primjeni odredbe članka 144. stavka 1. ZUS- a i Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 134/23.), te je zainteresiranoj osobi dosudio osnovani trošak sastava obrazloženog odgovora na tužbu i pristupa ročištu.

17. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka nije osnovan u smislu odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a.

18. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 135. stavka 1. odlučeno je kao u točki I. izreke, dok je primjenom odredbe članka 148. stavka 4. ZUS-a odlučeno kao u točki II. izreke.

U Zagrebu, 11. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić-Babić