Poslovni broj: Usž-3306/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja FI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Alan Stjepko Sorić, odvjetnik u Zagrebu, Božidara Adžije 22/2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi primitka u hrvatsko državljanstvo, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3429/2024-8 od 4. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3429/2024-8 od 4. srpnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-224-02/23-01/1362, URBROJ: 511-01-203-24-7 od 25. travnja 2024. Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužitelja za primitak u hrvatsko državljanstvo.
3. Tužitelj žalbom pobija presudu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. i 39/26. – dalje: ZUS). Smatra da sud nije pravilno primijenio članak 16. stavak 1. i stavak 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine“, 53/91., 70/91., 28/92., 113/93., 4/94., 130/11., 110/15., 102/19. i 138/21. – dalje: ZHD). Navodi da je tijekom postupka dostavio brojne dokaze iz kojih proizlazi njegova pripadnost hrvatskom narodu, a osporeno rješenje i pobijana presuda temelje se isključivo na činjenici da se izjasnio kao F prilikom upisa na Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu 1997. godine. Smatra da je nedovoljno i pogrešno cijenjeno njegovo aktivno članstvo u Hrvatskom kulturnom društvu „Napredak“ jer njegov financijski doprinos tom društvu pokazuje aktivni doprinos zaštiti i promicanju interesa hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Također smatra da nije dovoljno cijenjen njegov politički angažman u političkoj stranci HDZ BiH. Citira članak 2. Statuta HDZ BiH i poziva se na program te stranke, i ističe da je kao jedan od ciljeva stranke istaknuto jačanje obrazovnih, kulturnih i medijskih institucija hrvatskog naroda. Navodi da se mogao učlaniti u bilo koju drugu političku stranku, ali se odlučio angažirati u HDZ BiH, čiji je ujedno bio kandidat na lokalnim izborima, iz čega proizlazi da aktivno radi na zaštiti prava i promicanju interesa hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Smatra da okolnost što nije dokazao pripadnost hrvatskom narodu niti za jednog roditelja nije od utjecaja na donošenje odluke u ovoj upravnoj stvari jer iz dostavljene dokumentacije nedvojbeno proizlazi da su se njegovi roditelji osjećali i izjašnjavali kao pripadnici hrvatskog naroda. Ponavlja navode iz pos tupka koji se odnose na njegovo zaposlenje i dobrobiti koje je u okviru posla u mogućnosti napraviti za zajednicu. U odnosu na izneseno u žalbi, poziva se na ovosudne presude, poslovni broj: Usž-1495/2024 od 26. veljače 2025. i poslovni broj: Usž-742/2024 od 5. veljače 2025. Ističe da nije imao obvezu upisati nacionalnost u matične knjige, već je to učinio kad su mu propisi u Bosni i Hercegovini to omogućili, odnosno kad je za takvu mogućnost saznao. Smatra da je sud pogrešno i nepotpuno ocijenio provedene dokaze, pogrešno utvrdio činjenično stanje te na isto pogrešno primijenio materijalno pravo. U smislu arbitrarne i samovoljne primjene materijalnog prava ističe da je prvostupanjski sud na taj način povrijedio članak 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori”, 18/97., 6/99., 8/99., 14/02., 1/06., 13/17. i 6/24.). Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da su u upravnom postupku provedeni svi potrebni dokazi te je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo. Ističe da je prvostupanjski sud ocijenio sva sporna pitanja, zbog čega predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
7. Rješenje tuženika doneseno je na temelju članka 16. ZHD-a prema kojem pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u [adresa], može steći hrvatsko državljanstvo ako udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona (stavak 1.), dok se pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu, navođenjem te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama, zaštitom prava i promicanjem interesa hrvatskog naroda i aktivnim sudjelovanjem u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu (stavak 2.).
8. U postupku je utvrđeno da je tužitelj rođen **.**.1978. i da je državljanin [adresa]; da je u izvatku iz matice rođenih u rubrici nacionalnost upisano da je O, a koji podatak je u skladu s podacima iz uvjerenja Službe za opću upravu Općine Centar Sarajevo od 8. lipnja 2023. upisan na temelju rješenja od 30. svibnja 2022. (pravomoćno 21. lipnja 2022.); da se tužitelj deklarirao kao O u upisnim i semestralnim listovima te u popunjenom osobnom evidencijskom kartonu HDZ BiH; da se na prijavnom listu za upis u školsku godinu 1997/98., upisnom listu i listu o prijavi semestra na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, popunjavanih 16. prosinca 1997., izjasnio da je po nacionalnosti F; da je tužitelj naveo da su njegovi roditelji po nacionalnosti V; da je u matici rođenih za tužiteljevu majku, u rubriku nacionalnost upisan podatak „N“ (pravomoćno rješenje Službe za opću upravu, broj: 08/A- 10-798/22 od 23. lipnja 2022. kojim se odobrava dopuna podataka), kao i da je rješenjem od 26. travnja 2011. odbijen zahtjev tužiteljeve majke za primitak u hrvatsko državljanstvo po osnovi pripadnosti hrvatskom narodu jer nije utvrđeno da ispunjava pravne pretpostavke iz članka 16. ZHD-a.
9. Na temelju navedenog osnovano je utvrđeno da tužitelj ne ispunjava uvjete propisane člankom 16. stavkom 1. i stavkom 2. ZHD-a jer na temelju rezultata cjelokupnog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja i ovaj Sud zaključuje da tužitelj nije dokazao pripadnost hrvatskom narodu.
10. Pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje se ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu. Pod ranijim deklariranjem treba smatrati kontinuirano i neproturječno osobno izražavanje te pripadnosti u pravnom prometu, a navođenje te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama samo je jedan od vidova deklariranja te pripadnosti (tako Visoki upravni sud u presudi, poslovni broj: Usž-1180/23-3 od 23. ožujka 2023.).
11. Pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje da je tužiteljevo deklariranje pripadnosti drugom narodu u prijavnim i upisnim listovima 1997. suprotno zakonskom standardu deklariranja nacionalne pripadnosti, posebno imajući na umu da je tužitelj uz zahtjev dostavio samo one isprave koje potvrđuju njegovo izjašnjavanje kao pripadnika hrvatskog naroda, dok je izostavio one koje govore suprotno, iako su i one relevantne za ocjenu cjelokupnog činjeničnog stanja, a koje su pribavljene tek inicijativom javnopravnog tijela. Ovaj Sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da je takvim postupanjem dovedena u pitanje tužiteljeva vjerodostojnost i namjera, a to se reflektira na sve ostale podnesene dokaze jer se otvara sumnja u njihovu objektivnost, selektivnost i iskrenost. Imajući na umu standard „ranijeg deklariranja pripadnosti hrvatskom narodu u pravnom prometu“, prešućivanje ranijih suprotnih izjašnjavanja otežava stvaranje povjerenja u iskazanu pripadnost hrvatskom narodu.
12. Isto tako, iako je tužitelj dostavio potvrdu o članstvu u HKD „Napredak“ i političkoj stranci HDZ BiH, to samo po sebi ne znači da se tužitelj duže vremensko razdoblje izjašnjavao kao pripadnik hrvatskog naroda, već je bitno dokazati aktivno sudjelovanje iz kojeg se treba moći nedvojbeno utvrditi njegova pripadnost hrvatskom narodu i da se takva pripadnost izražava i potvrđuje.
13. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da niti kandidatura tužitelja na lokalnim izborima HDZ BiH-a ne dokazuje njegovu pripadnost hrvatskom narodu. Bez obzira na proklamirane ciljeve i program koji stranka provodi u Bosni i Hercegovini, kao politička stranka HDZ BiH okuplja sve slojeve hrvatskoga naroda i drugih građana Bosne i Hercegovine koji vrednuju iste vrijednosti i načela (članak 2. stavak 1. Statuta) i otvorena je pripadnicima svih naroda i nacionalnih manjina koje prihvaćaju njezin Program i Statut (članak 2. stavak 3. Statuta). Iz navedenog proizlazi da se tužiteljeva politička uključenost u rad navedene političke stranke ne može smatrati dokazom pripadnosti hrvatskom narodu.
14. Kako tužitelj nije dokazao ni pripadnost hrvatskom narodu niti za jednog od svojih roditelja, pa time niti moguće vlastito hrvatsko podrijetlo po ocu i majci (dostavljen je dokaz da je za majku u matici rođenih upisno „N“ na temelju rješenja od 23. lipnja 2023.), a imajući na umu da je i tužitelj izmijenio podatak nacionalnosti na temelju rješenja od 30. svibnja 2022., kao i utvrđenje da tužitelj nije dokazao pripadnost hrvatskom narodu kroz duži period, to i prema mišljenju ovog Suda nisu ispunjene pretpostavke za utvrđenje pripadnosti tužitelja hrvatskom narodu u skladu s člankom 16. stavkom 1. i stavkom 2. ZHD-a i njegov je zahtjev zakonito odbijen.
15. Sud žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačiju odluku suda. Radi se o navodima koje je tužitelj isticao u tužbi, o kojima se prvostupanjski sud izjasnio, a s kojim očitovanjima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje, dok povrede ustavnih ili konvencijskih prava tužitelja ovaj Sud nije našao.
16. S obzirom na to da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom, to je u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a prvostupanjski sud pravilno odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
17. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 11. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
