Poslovni broj: Usž-1003/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu pokrenutom po Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, I. Policijskoj postaji Split, Split, Put Brodarice 6, radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja smještajem u Tranzitno prihvatni centar za strance Trilj, odlučujući o žalbi ČA, državljanke Republike Srbije, koju zastupa opunomoćenica Doris Košta, odvjetnica u Splitu, Bihaćka 2, podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 165/2026-2 od 27. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-165/2026-2 od 27. siječnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda potvrđeno je rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I. Policijske postaje Split, KLASA: UP/I-216-03/26-03/3, URBROJ: 511-12-23-26-1 od 23. siječnja 2026.

2. Navedenim rješenjem, donesenim po službenoj dužnosti, državljanki treće zemlje ČA, rođenoj **.**.1979. u [adresa], Republika Srbija, državljanki Republike Srbije, s prebivalištem u [adresa], na adresi [adresa], identitet utvrđen uvidom u putnu ispravu broj 014355943, izdanu 15. lipnja 2019. u Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Srbije, PU za grad Beograd, s rokom valjanosti do 15. lipnja 2029. (točka 1. izreke), određen je smještaj u Tranzitni prihvatni centar za strance Trilj u svrhu ograničenja slobode kretanja radi osiguranja prisilnog udaljenja i povratka, koji može trajati samo najkraće vrijeme koje je potrebno za prisilno udaljenje i dok su u tijeku aktivnosti radi prisilnog udaljenja, a najdulje do tri mjeseca (točka 2. izreke).

3. Žaliteljica pobija presudu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. i 39/26. - dalje: ZUS). Navodi da je prvostupanjski sud bio upoznat s činjenicom da je protiv ovdje osporenog rješenja pokrenula upravni spor, ali nije dao nikakvo obrazloženje kakav utjecaj ima navedena činjenica na zakonitost rješenja niti je obrazložio njihovu povezanost. Smatra da takvo postupanje predstavlja povredu članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14. - dalje: Ustav) i članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori", 18/97., 6/99., 8/99., 14/02., 1/06. i 13/17. - dalje: EKLJP). Ističe da sud nije pribavio spis predmeta koji se vodi radi njezina protjerivanja pred istim sudom, iako se radi o predmetima koji su činjenično i pravno povezani te ishod tog postupka izravno utječe na svrhovitost i zakonitost ovdje osporenog rješenja. Posebno problematičnom smatra činjenicu što je zanemareno vođenje kaznenog postupka pred Županijskim sudom u Splitu, u kojem je sud odlučivao o mjerama osiguranja njezine prisutnosti. Ističe da kazneni postupak ima prednost pred upravnim postupkom i njezino protjerivanje bi otežalo vođenje kaznenog postupka. U tom se smislu poziva na obrazloženje rješenja Županijskog suda u Splitu, poslovni broj: Kir-t-34/2026 od 23. siječnja 2026. Navodi da sud pogrešno i krajnje formalistički zaključuje da joj nije bio potreban tumač, pozivajući se na njezinu raniju izjavu da razumije hrvatski jezik. Ističe da joj je izostanak stručne jezične pomoći otežao razumijevanje postupka i zaštitu osobnih prava, čime je narušena procesna ravnopravnost stranaka i načelo jednakosti oružja. Navodi da je svrha smještaja osiguranje prisilnog udaljenja, ali da ista nije dopuštena ako udaljenje nije izgledno u razumnom roku. Budući da je u tijeku kazneni postupak u kojem je potrebna njezina prisutnost, ističe da udaljenje trenutno nije moguće i na taj način otpada pravna osnova smještaja. Poziva se na praksu Europskog suda za ljudska prava u kojoj je naglašeno da detencija stranca mora biti usko vezana uz stvarnu mogućnost udaljenja jer je u protivnom njezino izricanje arbitrarno. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i nadoknaditi joj troškove upravnog spora. Potražuje i trošak za sastav žalbe.

4. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava splitsko- dalmatinska, I. Policijska postaja Split u odgovoru na žalbu smatra da žaliteljici nisu povrijeđena prava time što se pred prvostupanjskim sudom vode paralelni postupci. Naglašava da je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Tranzitno prihvatnog centra za strance Trilj, KLASA: UP/I-216-04/26-03/2, URBROJ: 511-12-42-1-26-1 od 4. veljače 2026. privremeno odgođeno prisilno udaljenje žaliteljice iz Republike Hrvatske i Europskog gospodarskog prostora (dalje: EGP) na razdoblje od tri mjeseca, uz obvezu javljanja u I. Policijsku postaju Split. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.

7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da je doneseno rješenje o smještaju na zakonu osnovano. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je potvrdio rješenje, ispitavši pri tome sve činjenice konkretnog slučaja uz navođenje odredaba materijalnog prava koje je primijenio (članak 119. stavak 5. ZUS-a).

8. Iz spisa predmeta proizlazi da je na temelju zahtjeva Sigurnosno-obavještajne agencije od **.**.2025. ČA, rođena **.**.1979. u [adresa], Republika Srbija, državljanka Republike Srbije, protjerana iz Republike Hrvatske, odnosno EGP-a u trajanju od 10 godina (rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I. Policijske postaje Split, KLASA: UP/I-216-04/25-01/2753, URBROJ 511-12-23-25-1 od 25. srpnja 2025.) jer predstavlja prijetnju po nacionalnu sigurnost zbog pripadnosti i uključenosti u različite oblike kriminalnih aktivnosti koje ugrožavaju ustavni poredak i nacionalnu sigurnost. Pred Županijskim sudom u Splitu vodi se kazneni postupak protiv žaliteljice zbog postojanja osnovane sumnje da je počinila kazneno djelo špijunaže iz članka 348. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, 144/12., 125/11., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25.), zbog čega joj je bio određivan istražni zatvor, koji je ukinut rješenjem, poslovni broj: Kir-t-34/2026 od 23. siječnja 2026. jer je istekao maksimalan rok na koji se istražni zatvor može odrediti u skladu s odredbama Zakona o kaznenom postupku.

9. U postupku donošenja rješenja od 23. siječnja 2026., koje je predmet ocjene zakonitosti u ovome upravnom sporu, na temelju individualne procjene u skladu s pravilom razmjernosti, utvrđeno je da je protiv državljanke treće zemlje u tijeku kazneni postupak u Republici Hrvatskoj, a da se prisilno udaljenje i povratak ne mogu osigurati primjenom blažih mjera iz članka 213. stavka 1. Zakona o strancima („Narodne novine“, 133/20., 114/22., 151/22. i 40/25. – dalje: Zakona). Prvostupanjski sud je stoga pravilnom ocijenio odluku javnopravnog tijela koja je donesena na temelju članka 216. stavka 1. u vezi s člankom 212. stavkom 2., člankom 213. stavkom 1. i člankom 214. stavkom 2. Zakona.

10. Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja i članka 214. stavka 1. i stavka 2. Zakona, prvostupanjski sud prihvaća ocjenu javnopravnog tijela da u konkretnom slučaju postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a, odnosno Republike Hrvatske iz razloga navedenog u članku 214. stavku 2. točki 5. Zakona.

11. S obzirom na to da Zakon daje nadležnom javnopravnom tijelu (tuženiku) mogućnost određivanja mjere ograničenja kretanja ako se prisilno udaljenje i povratak ne mogu osigurati blažim mjerama, proizlazi da je prema svim okolnostima konkretnog slučaja izrečena mjera najprikladnija za postizanje cilja koji se želi postići, a imajući na umu razloge na kojima se temelji mjera ograničenja kretanja državljanke treće zemlje smještajem u Tranzitni prihvatni centar za strance, odnosno osiguranju prisutnosti u Republici Hrvatskoj do okončanja vođenja kaznenog postupka, ovaj Sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na njezinu štetu.

12. Činjenica što je žaliteljica 26. siječnja 2026. podnijela tužbu protiv Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I. Policijske postaje Split osporavajući ovdje osporeno rješenje od 23. siječnja 2026., nije od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari. Naime, predmetni upravni spor je pokrenut na temelju članka 214. stavka 4. Zakona prema kojem će se odmah po donošenju rješenja iz stavaka 1. i 2. tog članka upravnom sudu dostaviti spisi predmeta o smještaju u centar, a upravni sud će u roku od pet dana od dana dostave spisa predmeta donijeti odluku kojom se rješenje o smještaju ukida ili potvrđuje. Navedeno ne onemogućava državljana treće zemlje da protiv istog rješenja pokrene upravni spor na temelju članka 214. stavka 3. Zakona i, u skladu s procesnim ovlaštenjima, ospori njegovu zakonitost bez obzira na to što je smještaj odmah po određivanju u postupku sudske kontrole zakonitosti ocijenjen zakonitim.

13. Prvostupanjski sud je dostatno obrazložio neprihvaćanje prigovora žaliteljice u vezi sa zakonskom osnovom za donošenje osporenog rješenja, razloge za ocjenu postojanja opasnosti za javni poredak i nacionalnu sigurnost te zašto nije prihvaćena izjava dana na zapisnik 23. siječnja 2026. da ne razumije hrvatski jezik u govoru i pismu, iako je 25. srpnja 2025. izjavila da hrvatski jezik razumije i cijeli postupak je stoga proveden na hrvatskom jeziku i čemu žaliteljica tada nije prigovarala, a koje razloge ovaj Sud prihvaća u cijelosti.

14. S obzirom na navedeno, ovaj Sud žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačiju odluku Suda. Uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, koji žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju, Sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je osporeno rješenje doneseno na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog prava i uz pravilnu primjenu materijalnog prava, jer su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za smještaj žaliteljice u Tranzitni prihvatni centar za strance na temelju članka 214. stavka 2. točke 5. Zakona.

15. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje, dok povrede ustavnih i konvencijskih prava žaliteljice ovaj Sud nije našao.

16. Kako je žalba odbijena, žaliteljica nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a).

17. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS - a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 11. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

dr. sc. Sanja Otočan